Osvajanjem titule šampiona Evrope sa atinskim Panatinaikosom srpski stručnjak Željko Obradović učvrstio se na prvom mestu među trofejnim trenerima na Starom kontinentu.
Novim trofejom u elitnom evropskom klupskom takmičenju, osvojenim posle veoma naporne sezone, Obradović je zaokružio dve blistave decenije trenerskog rada.
Posle svega, Obradović je rekao da "samo radi ono što ga čini srećnim".
Sve je počelo 1991. godine i to sasvim slučajno. Tada iskusni bek reprezentacije Jugoslavije odradio je kompletne pripreme za šampionat Evrope u Rimu sa "plavima", ali se umesto u avionu za "večni grad" pojavio - na klupi beogradskog Partizana, u kojem je završio igračku karijeru.
Da se iskusni košarkaški vuk iz Čačka nije prevario imenujući sugrađanina na mesto trenera Partizana, pokazala je čuvena sezona u kojoj je Partizan osvojio sve što se moglo osvojiti, zaključno sa titulom prvaka Evrope u Istanbulu.
Protivnik u finalu bio je španski Huventud. Ono što je Obradović oduzeo klubu iz Badalone 1992. sa svojim izabranicima u dresu najtrofejnijeg srpskog kluba, vratio je samo dve godine kasnije.
A, da mu je osvajanje trofeja u krvi pokazao je 1995. sa madridskim Realom.
Nakon italijanskog Benetona iz Treviza temperamentni trener skrasio se u atinskom Panatinaikosu, gde "šefuje" neprestano već 12 godina. U Grčkoj je tim iz gradskog kvarta Marusi neprikosnoven, a pehar evropskog prvaka osvajan je šest puta.
Kao selektor i trener u stručnom štabu Obradović je bio član svih reprezentativnih uspeha u periodu od 1995. do 2000. godine, dok mu je drugi mandat na klupi državnog tima bio obeležen brojnim potresima i trzavicama.
Ove sezone gotovo nijedan košarkaški stručnjak nije uvrstio Panatinaikos među glavne favorite za osvajanje Evrolige. Obradović je ostao bez glavnih aduta - reprezentativca Crne Gore Nikole Pekovića i Vasilisa Spanulisa, koji je pojačao najvećeg rivala, Olimpijakos iz Pireja.
Mnoge povrede mučile su "zelene" tokom sezone, a i put ka tronu nije bio nimalo lak. Ključni momenat u sezoni bio je četvrtfinalni dvoboj sa Barselonom. Katalonci su branili titulu, imali kvalitetniji sastav, a poseban motiv bio im je da se pred svojim navijačima još jednom popnu na pobedničko postolje.
Panatinaikos je, međutim, kontrolisao čitavu četvrtfinalnu seriju i zasluženo eliminisao Barselonu. Sledila je žestoka polufinalna borba sa godinama najdominantnijim timom u Italiji, Montepaskijem iz Sijene, i finale sa Makabijem.
Pogledajte kako je Obradović, veliki sportsmen, proslavio novu titulu prvaka Evrope. Prišao je svakom članu stručnog štaba i svakom igraču Makabija, čestitao i poželeo više sreće sledeći put...
Praktično, sve pretendente na titulu prvaka Evrope Panatinaikos je uspeo da diretkno eliminiše. Ostao je Olimpijakos našeg stručnjaka Dušana Ivkovića, sa kojim će Obradović vojevati u finalu plej-ofa grčkog šampionata.
Pisati o Obradoviću, rođenom u Čačku 9. marta 1960. godine, a ne pomenuti njegove uspehe sa reprezentacijom Jugoslavije, bilo bi nepravedno i nepotpuno. Ovaj vrhunski stručnjak je sa "plavima" bio šampion sveta 1998. godine u Atini, prvak Evrope 1997. u Barseloni, osvojio je srebrnu medalju na Olimpijskim igrama 1996. godine u Atlanti i bronzu na Evropskom prvenstvu 1999. godine u Parizu.
Pred Obradovićem, koji je odmah posle pobede u finalu izjavio da ga ne interesuje odlazak u SAD i da mu je Evropa "zivotni prostor", sada je možda i najteži zadatak u trenerskoj karijeri. Rezultatima na terenu već je dostigao ono što će teško nekome uspeti narednih decenija.
Nije, međutim, prevazišao učitelja, profesora Nikolića, iza koga je ostala plejada vrhunskih stručnjaka. Pred Obradovićem je sada da stvori novo pokolenje srpskih trenera.
(agencije/MONDO, foto: AP/arhiva MN Press)