Novi-stari prvak izdržao početni udar Reala, brzo uhvatio priključak i "prelomio" u poslednjoj četvrtini - 100:88 (10:27, 27:14, 24:20, 39:27). Lo MVP finala, Spanulis Fajnal fora.
Splitska Jugoplastika odbranila je tron 1990. i 1991, Makabi je to učinio 2005, a sada i Olimpijakos!
Ne toliko poznati trener Jorgos Barcokas nastavio je tamo gde je proletos stao Dušan Ivković. Sličan, ali ne i identičan tim, odveo je kroz sezonu punu oscilacija do završnog turnira, gde su "crveni" demonstrirali najvišu klasu.
I tu nije reč samo o taktičkoj obučenosti igrača, disciplini, šutu... već o ogromnom srcu, na kakvo se obično oslanjaju ekipe koje nekako moraju da nadoknade manjak kvaliteta, ali se ono znatno ređe može prepoznati kod najvećih i najbogatijih.
Posebno u meri u kojoj su ga na parket "bacili" Hajns (kako je samo sa svojih 198cm stigao da blokira Nikolu Mirotića u kontri!), Antić, Lo, Printezis, Slukas...
Naravno, dobro je poznato da je "mozak" ovog tima Vasilis Spanulis, koji je katastrofalno odigrao prvo poluvreme finala, ali je za ukupan učinak na turniru u Londonu nagrađen MVP priznanjem (prethodno je izabran i za najkorisnijeg igrača sezone).
Spanulis je od nule(!) na poluvremenu (šut iz igre 0/5, tri izgubljene lopte, jedna asistencija) uspeo da postane najbolji strelac utakmice, sa 22 poena i četiri asistencije pride.
Kada je sa tri vezane trojke od 21. do 23. minuta doneo "crvenima" prvo vođstvo na utakmici (48:45) i preokret nakon 10:27 u prvih 10 minuta, malo ko je u svojim mislima dovodio u pitanje konačan ishod.
Real se jeste vratio iz deficita od šest poena (52:46, 54:48, 56:50), u 27. minutu je nakratko i poveo, trojkom Rudija Fernandeza, ali je u poslednjoj četvrtini potučen "do nogu".
U završni period ušlo se sa nerešenim rezultatom, 61:61, kada je Olimpijakos odbranom, prodorima Ejsija Loa (MVP finala) koji su lomili zglobove Džejsiju Kerolu, a onda trojkama Spanulisa i Perperoglua, ponovo počeo da se odvaja.
Prelepa akcija "dva na dva", lob pas Spanulisa i koš gruzijskog diva Šermadinija uz dodatno slobodno bacanje za 78:70 bili su pouzdan znak da je branilac titule u svom elementu i da Real u prvom finalu posle 18 godina neće moći da završi započeto.
"Kraljevi" su pomalo pretili u poslednjim minutima, nisu uspeli da vrate neizvesnost, ali jesu bacili malu senku "prljavim" faulovima, na kakve umeju da se reše timovi kada padnu u očaj usled sazrevanja svesti da je velika prilika otišla u nepovrat.
Olimpijakos je u polufinalu odbranom "samleo" potentni tim CSKA (69:52), a do titule je došao ubacivši okruglo 100 poena, u stilski potpuno drugačijoj utakmici.
To je, valjda, ultimativni dokaz da je u pitanju veliki tim?!
OLIMPIJAKOS: Hajns 12 (5sk, 3as), Lo 20 (5sk, 5as), Antić 10 (6sk), Spanulis 22 (4as), Perperoglu 10, Šermadini 3, Slukas 11, Pauel 2, Gecevičijus, Printezis 5, Papanikolau 5, Kacivelis.
REAL: Drejper, Fernandez 21 (3sk, 3as), Suarez 5 (4sk), Rejes 4 (6sk), Mirotić 7, Rodrigez 17 (4as, 4izg), Hetshajmer, Begić 6 (3blk), Kerol 5, Ljulj 14 (3sk, 4as), Sloter 9.
PRVO POLUVREME
Real je furiozno počeo finale, u jednom trenutku imao šut za tri poena 5/6, igrao sjajnu odbranu na Spanulisu, lupio čak četiri "banane" u prvih sedam minuta...
Džejsi Kerol je u finišu prve četvrtine promašio trojku kojom je mogao da povisi čak na "plus 20"!
I onda je usledio potpuni preokret u igri. Trener Olimpijakosa izveo je indisponiranog MVP-ja Evrolige, uveo Slukasa da promeni ritam u napadu, Kacivelisa da igra odbranu na Fernandezu, a Antić i Hajns zatvorili su reket kao u petak protiv CSKA.
Kada se tome dodaju dalekometni hici Perperoglua, odličan učinak dinamičnog Loa i fanatična borbenost celog tima, ofanzivni skokovi u važnim trenucima - dobijena je ponovo uzbudljiva utakmica.
Olimpijakos je čak imao šut za izjednačenje na 37:37, ali je promašio Perperoglu.
Serhio Rodrigez i Markus Sloter pobrinuli su se da nalet Pirejaca bude odbijen, ali je Rodrigez 0,8 sekundi pre odlaska na odmor faulirao Slukasa pri šutu za tri poena. Drugi plejmejker "crvenih" sva tri puta je bio precizan - 37:41!
Fernandez sa 10 i Ljulj sa osam poena bili su najefikasniji kod Reala, s tim da su 16 od ukupno 18 poena ubacili u prvoj četvrtini.
Na drugoj strani su prednjačili Lo sa osam, Antić i Hajns sa po sedam, dok je Spanulis imao učinak gotovo identičan Teodosićevom iz polufinala.
To što su izdržali tako lošu deonicu najboljeg pojedinca, a potom i način na koji se Spanulis izdigao iz krize, samo su neki od pokazatelja "neuništivosti" Olimpijakosa kao ekipe. Malo ko može da ih ne voli, ili makar, ne poštuje...
(MONDO, foto: Beta/AP/Matt Dunham, Lefteris Pitarakis)