Partizan u napadu "škripi" kao stara kapija: Kad nema Karlika Džounsa, uhvati se paučina na košu

Partizan nije izgubio zato što je Valensija bila nedodirljiva, već zato što crno-beli nisu imali dovoljno napadačkih rešenja. Dodajte MONDO u vaš Google izbor
Foto: MN Press
  • Partizan je u 12. kolu Evrolige izgubio od Valensije 76:64, ali je do finiša bio u igri i imao šansu da preokrene meč.
  • Presudio je slab napad crno-belih: samo pet trojki iz 30 pokušaja i premalo raznovrsnih rešenja kada šut spolja nije funkcionisao.

Partizan je u 12. kolu Evrolige poražen od Valensije 76:64, a izgubiti od lidera Evrolige nije sramota! Međutim, problem crno-belih nije u tome što je španska ekipa bila dominantna, ubedljiva i nepobediva u Beogradskoj areni, jer je, zapravo, sve bilo potpuno drugačije. Parni valjak je do samog finiša bio konkurentan, imao je priliku da meč preokrene u svoju korist, ali su sve njegove mane bile izraženije od onih koje je pokazao protivnik - i upravo je to prelomilo utakmicu.

Možemo da pohvalimo energiju, možemo da pohvalimo i odbranu, a napokon možemo da kažemo i da je tim Đoana Penjaroje bio gotovo nepogrešiv sa linije penala (21/22). Možemo da istaknemo i da je Partizan ponovo igrao oslabljen, posebno na poziciji "pet", gde Kris Silva, iako je dobio prednost u odnosu na Žofrija Lovernja, jednostavno još nije spreman da pruži značajniju pomoć crno-belima. Međutim, tu bismo morali da stavimo tačku. Ono što je najveći problem crno-belih jeste napad.

Šta kaže statistika? Partizan je bio solidan u šutu za dva poena, pošto je imao 52 odsto uspešnosti (14/27), dok je u šutu za tri bio - katastrofalan. Crno-beli su pogodili pet trojki iz 30 pokušaja, što je svega 17 odsto uspešnosti. Ono što zabrinjava u ovom nabrajanju nisu samo loši procenti van linije 6,75. Trojke će se pogađati i promašivati, biće dobrih i loših izdanja u tom segmentu, ali pravi problem predstavlja nedostatak raznovrsnosti u napadu. Klub iz Humske moraće da pronađe način da poene osvaja i kroz igru "jedan na jedan", odnosno da obezbedi sigurnija rešenja kada šut spolja ne funkcioniše.

Partizan mora da postane raznovrsniji u napadu

Primera radi, Valensija je čak 45 puta pokušala da ugrozi koš Partizana šutem za dva poena, dok su crno-beli to uradili svega 27 puta. E, to je alarm! Parni valjak, ma u kakvoj situaciji bio - vodio ili gubio - ne sme da se oslanja isključivo na šut van linije 6,75. Partizanu je pod hitno potreban još jedan igrač koji bi, uz Karlika Džounsa, mogao da bude pouzdan napadački oslonac.

Žargonski rečeno, neko će morati da se pojavi u napadu. Očigledno je da je najbolji košarkaš Partizana preopterećen. Karlik Džouns postao je protivnicima lako rešiva jednačina - zaustaviš reprezentativca Južnog Sudana i zaustavio si najveći deo napadačke produkcije crno-belih. Nije problem bio umor Karlika, s obzirom na to da ga je Đoan Penjaroja poštedeo svakog abaligaškog susreta. Uostalom, on i te kako ume da odigra više od 30 minuta i sve vreme bude važan za crno-bele. Reč je o tome koliko mu protivnik dozvoli da se razmaše.

Gde je Partizan?

Partizan u proseku postiže 78,2 poena po meču i to znači da je ubedljivo najslabiji napad Evrolige u aktuelnoj sezoni. Primera radi, Valensija je drugi napada sa 94,7 poena u proseku.

Konkretno, u meču protiv Valensije harizmatični plejmejker je u pojedinim momentima na sebi imao čak trojicu protivničkih igrača, pa nije bilo lako pronaći rešenje za poene u timu Partizana. Kad gotovo niko ne može da nadoknadi poene Karlika Džounsa, crno-beli nemaju mnogo šta da traže protiv bilo kog tima - zvao se on Zadar ili Valensija.

Ko može da pomogne Partizanu?

Pitanje od milion dolara. Gde pronaći adekvatnu zamenu za Karlika Džounsa? Pre godinu dana videli smo da se Partizan gotovo raspao zbog povrede najboljeg igrača, a situacija nije mnogo bolja ni u novoj sezoni. Ako Karlik "zakaže", malo je igrača koji će moći da ga zamene. Zasad nije realno očekivati da će Itan Tompson, koji je trenutno van terena zbog povrede kuka, moći da preuzme inicijativu i vodi tim, iako u poslednje vreme igra mnogo bolje.

To nije i Antonio Rivs, koji je nedavno stigao u Partizan. Iako je odigrao nekoliko solidnih mečeva, činjenica da nije konstantan ne nagoveštava da će postati jedan od nosilaca igre. Prema tome, Tompson i Rivs biće igrači koji će pomagati timu i pronalaziti rešenja za doprinos u napadu, ali teško da mogu da preuzmu ulogu lidera, makar trenutno. Kako stvari stoje, Kajl Olmen se sve više otpisuje i postaje igrač za regionalno takmičenje, a ne može se mnogo očekivati ni od dvojice plejmejkera.

Alesandro Pajola je sjajnim šuterskim izdanjima već nekoliko puta pogurao Partizan ka pobedi, slično je uradio i Luka Vildoza, ali pozicija organizatora igre podrazumeva upravo to - da prenesu loptu i na najbolji mogući način organizuju napad. Prema tome, postizanje sigurnih poena van linije 6,75 nije njihov primarni zadatak u timu, jer kad je u pitanju protok lopte, odbrana i borbenost, tu im se ne može ništa pridikovati.

Trenutna raspodela uloga u Partizanu ne ostavlja mnogo izbora i utisak je da crno-beli nemaju igrača koji bi mogao da parira igri Karlika Džounsa. Pojačanje ili iznenađenje (da neko neočekivano proigra)? Moraćemo da sačekamo epilog.

Partizan mora da iskoristi priliku

Partizan u duplom kolu Evrolige ima dva domaćinstva. Prvu priliku nije uspeo da iskoristi, pa će u drugoj morati da zablista. Crno-beli dočekuju tim Dušana Alimpijevića, koji će u sredu od 18 sati igrati protiv Real Madrida, pa bi samim tim u Beograd mogao da stigne umorniji od izabranika Đoana Penjaroje.

Bešiktaš će imati dan odmora manje od Partizana, putovaće u Beograd, a pre toga ga čeka i duel sa Real Madridom, ekipom koja u poslednje vreme igra znatno bolje. Jasno je da je pred turskim timom iscrpljujuća utakmica protiv sastava Pedra Martineza. Sve to moglo bi da ide naruku Partizanu, posebno uz domaći teren i podršku publike, da pobedi u petak od 20.45 u Beogradskoj areni.

Crno-beli su protiv Valensije pokazali da mogu da odigraju veoma dobru odbranu i da protivniku otežaju posao čak i kada je reč o jednom od najefikasnijih napada u Evroligi. Međutim, dobra defanziva ne može uvek da bude dovoljna, ona jeste ključ, ali bez raznovrstnosti ona nije dovoljna. Ako žele da pobeđuju u ovakvim utakmicama, moraće da pronađu dodatna napadačka rešenja i da ne zavise toliko od inspiracije jednog igrača. Protiv Bešiktaša će imati novu priliku da pokažu da su izvukli pouke iz poraza od Valensije.

Bonus video: 

This browser does not support the video element.

Priča za medalju: Igor Duljaj Izvor: MONDO