Kada se odbojka na pesku priključila porodici olimpijskih sportova 1996. godine, kritičari su se žalili da je uključena samo da bi povisila gledanost, koristeći osunčane lepotice sa plaže u atraktivnoj sportskoj opremi.
Iako seksualni motiv sigurno povećava gledanost, igračice su rekle da crpu energiju iz pažnje koju dobijaju, a da sebe ne vide kao objekte neželjene pažnje.
"Osećam se ojačano. Ja sam sportistkinja. Stalno postajem jača, a ovo je moj dres", rekla je Amerikanka Keri Volš, prelazeći rukama po crno-belom bikiniju.
"Uopšte se ne osećam iskorišćeno. Nadam se da ćemo inspirisati ljude da budu zdravi i da budu u formi. Naš način života je prosto divan", rekla je Volšova.
Prema olimpijskim pravilima, donji deo bikinija mora biti širok sedam centimetara, što ne otkriva previše, ali i ne sakriva mnogo.
Uski kupaći kostimi doprinose glamuru i atmosferi brazilske Kopakabane, koja je poznata i po sportskom i po seksualnom šarmu.
Žene imaju mogućnost da igraju u jednodelnom kostimu, ali većina je ne koristi jer odeća tog tipa postaje jako neudobna kada u nju uđe pesak. Muškarci moraju da nose šorceve najmanje deset centimetara iznad kolena i uske atletske majice.
"Stvarno me ne zanima slika koju šaljemo. Izađete na teren, igrate i hranite se podrškom. Ako će tu podršku da nam obezbedi slika seks-simbola, onda nema problema", rekla je reprezentativka Brazila Renata Ribeiro.
(Beta-Rojters)