Ako već verujemo da su ljudi bili na Mesecu, verujmo i da sa njega nisu videli Kineski zid.
Ako već verujemo da su ljudi bili na Mesecu, verujmo i da sa njega nisu videli Kineski zid.
Nil Armstrong, protagonista malog koraka za čoveka, a velikog za čovečanstvo, bar tako tvrdi. Nemam razlog da ga ne uzmem zdravo za gotovo, jer ga sa manje visine, iz zemljine orbite, golim okom nije spazio ni prvi kineski kosmonaut Lin Livej.
Međutim, činjenica da ga ljudsko oko ne registruje sa Meseca ne čini Veliki zid ništa manje senzacionalnim simbolom umeća, znanja, ali iznad svega upornosti najmnogoljudnijeg naroda sveta.
Više od dva milenijuma (od petog veka p.n.e. do sedamnaestog veka) Kinezi su gradili svoj odbrambeni bedem (visine od pet do osam metara, širine četiri-pet metara) sa stražarskim kulama na pravilnim razmacima.
Na kraju se"glista", putujući sa istoka na zapad, protegla na 6.700 kilometara. Neki arheolozi smatraju da je možda i 500 km duža, ali i bez tog dodatka ima zaista impresivnu kilometražu dovoljnu da premosti Atlantik i skoro poveže Beč i Njujork.
Nebrojeni radnici i vojnici tokom vekova gradnje zalivali su Zid krvlju i znojem, a procenjuje se da je između dva i tri miliona njih ugradilo i život u najveću građevinu na Zemlji.
Grade Kinezi i danas i to mnogo, najviše. Samo prošle godine ugradili su pola svetske proizvodnje cementa, ali ne u zidove, već kule, nebodere, šoping molove, fabrike, puteve, brane... Nil Armstrong, protagonista malog koraka za čoveka, a velikog za čovečanstvo, bar tako tvrdi. Nemam razlog da ga ne uzmem zdravo za gotovo, jer ga sa manje visine, iz zemljine orbite, golim okom nije spazio ni prvi kineski kosmonaut Lin Livej.
Međutim, činjenica da ga ljudsko oko ne registruje sa Meseca ne čini Veliki zid ništa manje senzacionalnim simbolom umeća, znanja, ali iznad svega upornosti najmnogoljudnijeg naroda sveta.
Više od dva milenijuma (od petog veka p.n.e. do sedamnaestog veka) Kinezi su gradili svoj odbrambeni bedem (visine od pet do osam metara, širine četiri-pet metara) sa stražarskim kulama na pravilnim razmacima.
Na kraju se"glista", putujući sa istoka na zapad, protegla na 6.700 kilometara. Neki arheolozi smatraju da je možda i 500 km duža, ali i bez tog dodatka ima zaista impresivnu kilometražu dovoljnu da premosti Atlantik i skoro poveže Beč i Njujork.
Nebrojeni radnici i vojnici tokom vekova gradnje zalivali su Zid krvlju i znojem, a procenjuje se da je između dva i tri miliona njih ugradilo i život u najveću građevinu na Zemlji.
I njihovi "bauštelci" odlično šljakaju. Nisam ih gledao na delu, pošto su ih iz Pekinga, njih oko 960.000, poslali na prinudni odmor zbog Olimpijskim igara, ali sam im video minuli rad.
A on je zaista impresivan, kao što je i nova arhitektura Severne prestonice za sve one kojima su bliska moderna rešenja.
I sve je po "feng šuiju" iliti " fang šveju", kako vam je milije. Na adekvatne lokacije smeštene su i kuće i škole i bolnice i hramovi i parkovi i groblja, sve samo ne biciklisti.
Oni teraju po svome i noću voze u mraku. I ti koji imaju svetla, a njih je upadljivo manje, ne pale ih, valjda iz solidarnosti sa ovima koji nemaju lampice. Ustvari biće da su takvi propisi. Shvatili su Kinezi da će ako krenu da naoružaju svetlom svaki od svojih 800 miliona dvotočkaša, nešto drugo propustiti da naprave.
Izveštač MONDA iz Pekinga
Jovan Milošević