Selektor vaterpolo reprtezentacije Srbije Dejan Udovičić za MONDO priča o Pekingu, Partizanu, veruje da će igrati finale na OI u Londonu, a kritičarima poručuje: "Imam svoj put".
Selektor vaterpolo reprezentacije Srbije i trener Partizana Dejan Udovičić za dve godine, koliko je kormilar nacionalnog tima, osvojio je titulu evropskog prvaka, dve Svetske lige, a ove godine je bio vicešampion Evrope i uzeo je bronzanu medalju na Olimpijskim igrama u Pekingu.
U Pekingu su se desile neke stvari, tačnije problemi i sukobi među igračima, a Denis Šefik je napao Udovičića da je kriv za sve. Selektor na to mirno odgovara da "ima svoj put" i da je radio najbolje što je znao a sve zarad zajedničkog cilja.
U intervjuu za MONDO, uoči neophodnog i zasluženog odmora, Udovičić je rekao da želi da vodi reprezentaciju i na Olimpijskim igrama 2012. godine sa ciljem da uđe u finale, a o Partizanu i njegovim ambicijama jasno poručuje: "Nastavljamo tamo gde smo stali".
Kada smo razgovarali oko Nove godine pitao sam vas da li bi vas Deda Mraz više obradovao ako bi vam doneo titulu evropskog prvaka sa Partizanom ili ako biste bili olimpijski šampion. Sada, posle svih takmičenja, kako gledate na ovo, više nego naporno leto?
"Deda Mraz je bio dobar! Kad sam odlazio na Olimpijske igre, moji prijatelji, iskusniji ljudi u vaterpolu, koji su prošli mnogo toga, imali uspeha i na olimpijadama, govorili su mi da je medalja bitna, bilo kakva. I sada posle svega shvatam da su apsolutno bili u pravu. Naravno da ima razlike kojeg je medalja sjaja, ali sada uviđam da olimpijska medalja ima potpuno drugačiju težinu. Neke druge stvari su, na žalost, preuzele primat u odnosu na osvajanje jedine srpske medalje u kolektivnom sportu. U drugim okruženjima se prave dočeci za četvrta, peta mesta, a mi se bavimo time ko je šta rekao, šta se dešavalo oko bazena...Kad imaš dobar rezultat treba da ga iskoristiš da bi ga i sutra imao. A mi imamo dobar rezultat i bavimo se nekim stvarima koje su, po meni, van pameti. Sada ovo treba iskoristiti kao pozitivan primer da što više dece dolazi da trenira vaterpolo i u vaterpolistima pronalazi idole, u onim igračima koji su 10-15 godina žrtvovali zarad uspeha nacionalnog tima. Čini mi se da smo osvojili dve zlatne mealje ne bismo imali ovakav publicitet".
Nastavlja Udovičić bez pauze:
"Ne kažem da se ništa nije dogodilo i da je sve idealno. Ne, ništa nije idealno, niti je bilo prošle godine, ni pretprošle, ni 2005., ni 2000., ni 1968., ni 1965. godine. Ali, ono što je vaterpolo oduvek razdvajalo od drugih sportova jeste čvrsta organizacija, ideja, plan i rešavanje problema u okviru svoje kuće. A ne preko punjenja tiraža žute štampe".
Po mnogima, bronzana olimpijska medalja je uspeh, posebno uzimajući u obzir sve šta se dešavalo oko reprezentacije, pehovi, povrede, tragedija sa Danilom Ikodinovićem...Ipak, šta je uticalo na to da rezultat u Pekingu ne bude bolji - umor, atmosfera, nedovoljno dobra forma pojedinih igrača...?
"Sada je još rano za analizu. Za dobru analizu neohodno je da se odmoriš, da ostaviš da prođe malo vremena da se sve slegne, da se zapišu neke stvari. Glave su sada još vruće. Mislim da mnoge stvari karakterišu celo ovo leto. Neke stvari ne možemo da gledamo odvojeno. Olimpijske igre imaju mnogo veći značaj od svih takmičenja, ne možemo da izdvojimo Peking od celog leta, jer je kalendar takav. Na Olimpijskim igrama je razlika između evropskih ekipa, sa jedne, i Amerikanaca i Australije sa druge strane, bila manje izražena, jer su reprezentacije iz Evrope imale izuzetno teško takmičenje - Evropsko prvenstvo i to tri ipo nedelje pre olimpijskih igara. Uz to, morali smo da odemo na drugi kontinent, da se privikavamo na sve...".
"Mi nismo kalkulisali ni u jednom takmičenju. Na svim smo igrali najbolje što možemo. I još nešto. Od maja meseca, kada je počinjala Svetska liga, reprezentacija Srbije nije odigrala nijedno takmičenje u nekom pretpostavljenom i planiranom sastavu. Ovo je sport i morate biti spremni na povrede, na neka druga dešavanja, spoljne uticaje i faktore...".
Kako je bilo pripremiti ekipu posle tragedije sa Danilom Ikodinovićem? Da li su se oni, kako sportisti kažu, sami "skupili" i reagovali tako što su se još više zbližili?
"Ne može da se izdvaja samo ovo leto od svega što je ova generacija do sada prolazila, doduše ne baš ovako tragično. Eto, recimo, ranije su tu bili Crnogorci, pa su jedne godine igrali bez Borisa Zlokovića, druge godine u ekipi nije bilo Petra Trbojevića, treći put su igrali bez Aleksandra Ćirića...Potom se razdvojila država. Sve je to ova generacija prošla. Oni imaju moć da se 'skupe' i to ih izdvaja od drugih i dobro je što je tako. To se prenosi sa generacije na generaciju, postoje neka pravila i hijerharhija unutar ekipe".
Rekli ste da još nije "zrelo" za analizu, ali da li vratite film i kažete sebi: 'Ovo si mogao drugačije'?
"Ako želiš da napraviš pravu analizu moraš da budeš kritičan prema samom sebi. Sigurno je da i kada osvojiš zlatnu medalju uvek tražiš nešto da li si mogao da uradiš bolje. Ta 'posle pamet' je uvek dobra za ono što dolazi ubuduće. To što si uradio ili nisi, uvek si se trudio najbolje što si mogao i želeo u tom trenutku. Da li si imao moć, da li si znao...Uvek sam hteo najbolje, sa glavnim, zajedničkim ciljem da se napravi uspeh".
"Glavni cilj je London. Ostalo su usputne stanice"
"Kad sam se dogovarao (sa Vaterpolo savezom) preuzeo sam selekciju do 2012. godine. Došao sam u nacionalni tim 2006. godine i to nije bio prirodan proces. Olimpijski program napravljen je 2004. godine i trajao je do 2008. U tom olimpijskom programu mene nije bilo. U njemu su bili Crnogorci, mnogo jača ekipa, selektirana i koja se nazirala još 1998. Međutim, pre dve godine je to presečeno na šta mi nismo mogli da imamo uticaja. Za dve godine je napravljeno što je napravljeno. Šta smo sve uzeli u te dve godine glupo je da ja nabrajam. Niti je to cela poenta. Poenta je da je nastavljen kontinuitet medalja, da si ostao tu gde jesi, i da si uspeo da u nekoj meri premostiš to u nekom vanrednom stanju, da tako kažem. Morali smo da radimo neke paralelene stvari, imajući obavezu da budemo uvek među onima koji će deliti medalje. U javnosti su očekivanja malo preuveličana i predimenzionirana, jer mnogi zaboravljaju da imamo jedan ipo bazen i samo jedan vrhunski klub, koji se pritom stalno osporava...Dakle, još tada je bio plan apsolutno podmlađivanje reprezentacije, a glavni cilj svakog olimpijskog ciklusa je finale. Tako je i sa 2012. godinom. Sve ostalo su usputne stanice".
Kako sačuvati tim za Olimpijske igre u Londonu 2012. godine, a sve u kontekstu sve glasnijih priča da su Crnogorci itekako zainteresovani da u svojoj reprezentaciji vide neke igrače Srbije?
"Ja te informacije nemam. Svi pričaju o tome, ali ja te informacije nemam. Niti mi je iko nešto rekao. Svi pričaju po kuloarima - ovaj ima ponudu, onaj ima ponudu...Ja u to ne ulazim, niti je moj posao. Na Vaterpolo savezu je zadatak da napravi ambijent i da sve to preduhitri, ako ima toga i da zaštiti samog sebe".
Udovičić dodaje da ima odličnu saradnju sa crnogorskim kolegom Petrom Porobićem i da su napravili džentlmenski dogovor, koji podrazumeva i "pakt o nenapadanju".
"Sa Perom Porobićem imam izuzetnu saradnju. U maju smo imali sastanak i napravili smo džentlmenski dogovor saradnje na svim nivoima koji je podrazumevao i 'pakt o nenapadanju' sa zajedničkim ciljem da poštujemo jedni druge, da budemo najveći sportski rivali u bazenu, ali i da pomognemo jedni drugima koliko možemo. Ja smatram da je to ispravan put, ja taj put podržavam, i nemam informacije da je Petar Porobić odustao od tog puta ili da ono što mi je rekao u maju više ne važi. Postoje informacije i to ne samo za starije igrače već i za mlađe, ali to sigurno nije poteklo od Pere Porobića".
Denis Šefik izrekao je niz teških reči na vaš račun. Već ste rekli da na to nemate komentar, odnosno da je vaša jedina izjava da ni o jednom igračui nikada niste, niti ćete reći ružnu reč. U nekim ranijim situacijama, poput "slučaja Filip Filipović" pokazali ste da umete da držite stvari pod kontrolom. Kakav je vaš odnos sa igračima?
"Moj odnos sa igračima, moj odnos sa Filipom Filipovićem, moj odnos sa pomoćnikom, sa bilo kim..to je moj odnos. Ja sigurno nikome neću reći šta sam rekao njemu, tebi, ili onome...To je van pameti. Ja sa javnošću samo mogu da komuniciram. Donosim odluke iza kojih stojim, igrači rade što je do njih i oni 'donose odluke' na svom nivou. Ulazak u priču šta je ko kome rekao, ja u to ne ulazim. Polazim od toga da smo svi zajedno imali isti cilj da reprezentacija napravi uspeh i plasiramo se najbolje što možemo. Odnos mene i igrača je takav kakav jeste. Neću da ulazim u to šta sam ja rekao Šefiku, šta je on meni rekao, šta sam rekao Fići, šta sam rekao Andriji (Prlainoviću)...To je van pameti. To je nešto što je uvek razlikovalo vaterpolo savez od ostalih saveza. I ako se možda krenulo tim putem da se više ne razlikujemo, ja neću da učestvujem u tome, već i dalje smatram sa takvim pristupom doprineti baš tome da se uvek razlikuje vaterpolista, trener, funckioner vaterpolo saveza, sportski radnik vaterpolo saveza...To nije moja obaveza, to je moj prirodan odnos nasleđen od ranijih generacija, od četrdesetih godina koji se neguju i koji treba da se neguju i dalje".
Šefik je rekao i da neće više igrati za reprezentaciju dok ste vi selektor?
"Da li se mi volimo to uopšte nije bitno! Ne igraš za Dejana Udovičića! Ja ne radim za, na primer Vanju Udovičića, nije on tu za mene, ni ja zbog njega, već zbog sportskih ambicija da predstavi Srbiju najbolje na svetu na svim velikim takmičenjima. To je sportski, životni motiv. To je moj motiv. Kada je bila 'situacija' sa Filipovićem, a potom i 'situacija' sa (Nikolom) Rađjenom koje su opterećivale prošlu sezonu u Partizanu, da li ste od bilo koga iz Partizana čuli bilo koju ružnu reč o tim momcima, osim onoga što je do mene a to je da kažem da je taj i taj prestupio, da je napravio prekršaj i da je protiv njega doneta sankcija sa ciljem da se napravi dobro za klub.
Ako uđemo u priču tu nema pobednika. Ne znam šta se time dobija. Svi su gubitnici. Vaterpolo okruženje ne priznaje takav način razmišljanja. Naravno da nigde nije idealno, naravno da nije sve savršeno, naravno da ima problema, sitnih, manjih, većih. Pa da li je normalno da problema nema!? Rešavaš ih na ovaj ili onaj način, kako umeš, da li si moćan, da li možeš to da radiš, da li je reč o spoljnim ili unutrašnjim faktorima...U tom trenutku apsolutno svako od nas je imao najbolje namere i u rešenju nekog problema, od sitnog do najvećeg...
Ljudi znaju o čemu pričam, jer znaju situaciju. Nemam razloga da se pravdam i objašnjavam nekome nešto. Imam svoj put!
Nije ovde reč o Dejanu Udovičiću. Radi se o tome da, ako te neko pozove da igraš za Srbiju ili neku drugu, tvoje je da kažeš, da vidiš sa sobom da li možeš, da li osećaš i da onda vidiš da li hoćeš. A da ti uslovljavaš unapred nekim predradnjama nešto, to nikada i nigde nije bilo! Bez obzira na to koliko mislio da si u pravu ili da je tvoj čin moralan i pravedan. Nije bitan Dejan Udovičić, ili ranije Nenad Manojlović, Petar Porobić, Nikola Stamenić...U ovakvim slučajevima vidi se da li su u Savezu kockice postavljene kako treba".
Selektor srpske reprezentacije apostrofira Vaterpolo i Košarkaški klub Partizan kao jedine dve sportske insitutucije u zemlji koje funkcionišu na zdravim osnovama.
"Zašto? Zato što se sve radi planski, sa idejom, postoji apsolutna, bezrevezrvna podrška treneru i sve se rešava unutar kuće. Ni ja, ni Dule Vujošević ne idemo i ne kukamo po novinama. Ne poredim sebe, naravno sa Duletom. Ključno pitanje je da li ljudi stoje iza tebe. Nije dovoljno reći: Ja stojim iza tebe, podržavam te. To mora da se pokaže delima, stavom...Kada su Nikola Lončar ili Milan Gurović odlazili iz KK Partizan da li ste čuli da je ijedna loša reč potekla iz kluba. Da li je Aleks Ferguson objašnjavao svojevremeno zašto je pustio Bekama? Da li Arsen Venger to radi, a nije uzeo titulu dve,tri godine...?".
"Povratak Vujasinovića - sportski događaj decenije u Srbiji"
Posle izuzetno napornog rada u reprezentaciji, Udovičić se okreće radu sa Partizanom. Ako je do skoro italijanski Pro Reko važio za "drim tim" sada se to može govoriti i o klubu sa Banjice. Došli su, odnosno bolje reći vratili su se Vladimir Vujasinović, Jugoslav Vasović, Luka Mirković, u novoj sezoni tu će biti i reprezentativni golman Slobodan Soro.
Uz njih, naravno, crno-beli tim činiće i Filipović, Prlainović, Rađen, Aleksić, Stefan Mitrović, talentovani golman Branislav Mitrović i centar Duško Pijetlović, koji je blistao ovog leta na EP u Malagi i na OI u Pekingu.
Vrlo je verovatno i da će Partizan biti domaćin završnog turnira (u konkurenciji još Marsej i rumunska Oradea), a pa je zato normalno da je želja svih navijača Partizana pohod ka evropskoj tituli, sedmoj u bogatoj riznici kluba. Ipak, Udovičić poziva na smirivanje strasti.
"Ova godina je nastavak cele te priče, gde mi bez nekog ekstra pritiska, ulazimo sa željom da uradimo ono što se priča proteklih godina. Ali, ne želim da se ponovi situacija sa reprezentacijom, sa kojom smo mi bezuspešno pokušavali da se izborimo, kada je stvoren ogroman pritisak javnosti da moramo da se revanširamo Mađarima za poraz na Olimpijskim igrama u Atini. Ta poslednja četvrtina meča SCG - Mađarska, kada smo ostali bez zlata, opterećivala je svih ovih godina ovu generaciju. Kako su prolazilili dani i godine taj pritisak je postajao sve jači, do Pekinga. Mislim da je i taj pritisak u nekom delu odmogao (da se napravi bolji rezultat).
Ovde je napravljena atmosfera da ova generacija 'MORA' da vrati Mađarima za poslednju četvrtinu. I ako to ne uradite onda vam ništa ne vredi. A svi ti momci koji su tada igrali i sadašnja generacija to prirodno nose u sebi, jer žele da urade najbolje što se može. Njima to, normalno, stoji negde u malom mozgu, ali nemojte vi njima da to izvlačite iz malog mozga svaka dva dana. Niko ne beži od sportskog motiva, pritiska, ali ovo je prešlo tu neku normalnu razinu".
Da, ali normalna su očekivanja navijača, u ovom slučaju Partizana, da se nadaju tituli posle dolazaka velikih igrača?
"Sve je to OK, jesu očekivanja normalna, ali ne sme da se pređe granica. Ne sme da se postavi pitanje - biti ili ne biti. Ako ovi igrači to ne urade (ne osvoje titulu prvaka Evrope) ili ako klub to ne uradi, to ne sme da se postavi kao katastrofa. Ne smeju da krenu pitanja da li ovi igrači valjaju, da li klub valja, da se govori da ništa ne valja...Pa, i drugi klubovi se pojačavaju, i oni gledaju iz svog dvorišta, kao i mi iz svog. To je sport".
Udovičić je rekao da se Partizan u prošloj sezoni nosio sa "igrama i van bazena" i da je to bio jedan od razloga što se crno-beli nisu plasirali na Fajnal-for. Naime, neki inostrani klubovi su nudili pojdinim igračima visoke ugovore...
"U prošloj sezoni smo uradili sve što smo mogli. Bilo je tu i nekih objektivnih razloga, pre svega sazrevanje pojedinih igrača koji se u jednom dobu susreću sa mnogo ozbiljnijim stvarima, pritiscima, i dobrim i lošim, i prijateljima znanim i neznanim, kojih ih vode na drugi kolosek. I treba to izdržati. Ne možeš da preskočiš nešto u razvoju. Iz ove perspektive gledano, mogli smo i mnogo gore da prođemo, ali smo mnogo bezbolnije prošli kakvi su bili uticaji spoljnih faktora na naše igrače. A ti spoljni faktori bili su neki inostrani klubovi, čiji su potezi uneli nemir u svlačionicu Partizana. Mi smo se trudili koliko god možemo da se odpuremo tome, ali nismo uspeli u željenoj meri, jer u zemlji u kojoj se nalazimo nismo mogli da dajemo adekvatne finansijske odgovore na imaginarne ponude koje su za cilj imale samo da se mi destabilizujemo. Te ponude nisu bile realne, a jedini cilj je bio da se Partizan oslabi".
Da li će dolazak Vujasinovića i Vasovića doprineti miru u svlačionici i da li je to iskustvo ono što je nedostajalo Partizanu?
"Oni ne mogu da blokiraju uticaj spolja, ali mogu da prenesu sopstveno iskustvo. Što više doživljenih iskustava u okruženju to bolje. Ne želim da veličam Vladu Vujasinovića, jer to nije potrebno. Kad se kaže Vlada svi u vaterpolu svetu pomisle na Vujasinovića. Ali, moram da istaknem ovo - dolazak Vujasinovića, ne u Partizan, već u srpski sport, po meni je najveći događaj u sportu u poslednjih 10 godina, računajući i fudbal, i košarku i rukomet, i pojedinačne sportove i sve medalje u bilo kom takmičenju".
"Partizan je lepa i bogata mlada, koju niko neće zbog ružnjikavih deveruša"
Hrvati nisu želeli Partizan u regionalnoj ligi, koja će dakle krenuti bez srpskog šampiona, a na Banjici ne sede skrštenih ruku. Pominje se varijanta igranja lige sa mađarskim klubovima.
Udovičić indirektno potvrđuje da kontakti postoje, rekavši da ima izuzetnu saradnju sa mađarskim selektorom Denešom Kemenjijem. A onda je napravio metaforičnu sliku stanja srpskog klupskog vaterpola.
"Koja je sada naša pozicija? Mi smo sada bogata, prava i zdrava mlada koja čeka da je neko oženi. Ali niko neće da je ženi, jer se plaši njene snage i uspostavljanja matrijarhata u kući jednog dana. Nama kažu: 'Vi ste ok, ali nemate dobre deveruše'. A deveruše su u uvom slučaju Zvezda, Vojvodina, Niš... Ali, ne možemo, niti imamo razlog da se ljutmo na bilo koga, jer svako gleda svoj interes. A naš interes je još više ulepšamo mladu, da je još više obasipamo dukatima, ali i da ulepšamo deveruše, da ih napravimo da su visoke 1,80cm, da znaju četiri jezika, da završe fakultete...Borimo se i ne mirimo sa situacijom, jer ne smemo da budemo izololvani. Kad smo izolovani to ne donosi dobro. Trebaju nam jake utakmice, jaka liga, stresne situacije, jer samo tako može da se napreduje".
Naravno, neizbežna priča je i pomoć nadležnih. Udovičić bez ustezanja poručuje da su Vaterpolo i Košarkaški klub Partizan pravi brend Beograda i Srbije i da kao takvi zaslužuju svaku pomoć.
"Gde bi nama bio kraj da smo imali podršku 2002/03.? Tada smo zbog duga, za koji nas je i sramota da kažemo koliki je bio, ostali bez igrača, bili smo na stubu srama, a tada niko nije hteo da nam pomogne. Niko! Bili smo ostavljeni sami sebi...".
Udovičić kaže da i u okruženju ima primera kada država pomaže svoje sportske brendove (naveo je primer Zagreba, odnosno Cibone, Dinama i splitskog Hajduka).
"Sve je vrlo prosto. Kad me pitaju za predloge, sugestije, ja nikad ništa ne smišjam, već uvek kažem - daj da prepišemo iz ovog ili onog sporta, ili one države, jer su oni to već smislili. Nemoj mi sad da izmišljamo nešto, kad su drugi to već izmislili. Je l' neko već izmislio katalizatore? Jesmo li mi znali za katalizatore? Nismo, ali ih sada koristimo. Sada, VK i KK Partizan, kao pravi brendovi srpskog sporta, zaslužuju svu moguću pomoć po svim mogućim niovima, ma kako to nekome zvučalo i izgledalo da se izdvajamo iz sistema, zakona...I treba da bude tako! Naravno, da se i drugima pomogne u raspoloživim i mogućim okvirima. Ja se borim za svoj klub u kojem sam 30 godina i znamo kroz šta je sve prošao i šta je doneo".
(Predrag Vujić, MONDO)