U petak počinje SP u rukometu! Srbija igra u subotu sa Egiptom. Naši najbolji rukometaši dugo se nisu sreli sa najvećim silama današnjice. Stoga je ispravna želja svih reprezentativaca da "ne obećavaju ništa", jer možda ni sami nisu svesni koliko mogu...
Ova zemlja imala je olimpijske šampione i najbolje igrače sveta, ali ta priča potiče iz prošlog milenijuma. Biće ovo prvi nastup samostalne Srbije na jednom velikom rukometnom takmičenju, koje počinje u petak duelom Hrvatske i Južne Koreje. Ujedno, biće to prilika i da se šira javnost u našoj zemlji upozna sa novim snagama koje predvodi selektor Jovica Cvetković.
Ako bude sreće, radovaćemo se i pobedama...
Posle pauze od tri godine, koliko nas nije bilo na evropskim, svetskim i olimpijskim turnirima, postavljen je skroman cilj - plasman u drugi krug takmičenja, odnosno prolaz dalje u grupi sa evropskim šampionom Danskom, Norveškom, Egiptom, Brazilom i Saudijskom Arabijom.
I naš poslednji nastup, na EP u Švajcarskoj 2006. godine, kada smo bili deveti, govori u prilog tome da ne smemo postavljati nerealne ciljeve.
"Ovo je naša zemlja, Srbija!"
"U nekim prethodnim godinama imali smo velike zvezde u timu, ali nismo imali tim. Sada je drugačije. Na ovom prvenstvu želimo da se pokažemo kao ekipa, u kojoj se tačno zna ko šta radi", pojasnio je Cvetković ratničku atmosferu među momcima, koji ne žele da se dele na "prvu" i "drugu" grupu igrača, iako se u stranim medijima Srbija najavljuje kao "neugodan, mišićav tim", gde su vedete Ratko Nikolić i Mladen Bojinović.
Cvetković je sa reprezentacijom Jugoslavije 1986. godine bio svetski prvak.
Kada bi to ponovio kao selektor, svakako da bi to bila senzacija, jer naš nacionalni tim ne spada u grupu favorita na SP. Titulu brane Nemci, koji su kao domaćini pobedili Poljake u finalu. Kao olimpijski šampioni dolaze Francuzi, dok naslov šampiona Evrope drže Danci.
Iako su Nemci zvanični svetski šampioni, za prve favorite smatraju se Francuzi, koji su nadmoćno osvojili Olimpijske igre letos u Pekingu.
"Poslednja dešavanja u srpskom rukometu mi liče na dobar plan. Ljudi se sve više interesuju za nas. To je dobro. Nama preostaje samo da državu predstavimo na pravi način i da obradujemo naciju. Nismo u poziciji da obećavamo, ali ni od nas nema pravo niko ništa da traži. Bio sam na širem spisku reprezentacije Srbije i Crne Gore. Ovo je druga priča. Sve bolje funkcioniše... Ovo je naša zemlja, Srbija", priča bek Marko Vujin, za kojeg u šali kažu da ima top u ruci.
"Daćemo gol više"
Na poslednjem SP na kojem smo učestvovali u Tunisu 2001. godine, tada kao SCG, osvojili smo peto mesto. Nije to najbolji rezultat našeg rukometa od raspada SFRJ i vremena kada smo lemali sve redom, i u reprezentativnom i u klupskom rukometu. U obe konkurencije!
SR Jugoslavija osvajala je bronzane medalje 1999. i 2001. godine i tada su se naši protivnici "čudom čudili" kako igraju "plavi". Kako bi ko izgubio od našeg tima govorio je "u lobiju hotela ih vidimo sa cigaretom u ustima i pivom u rukama, a onda nas razbiju". Bilo je i izjava tipa "Jugoslavija nema igru, sve se svodi na improvizaciju, ali ti momci to tako dobro rade".
Ova Cvetkovićeva Srbija funkcioniše po malo drugačijem principu.
"Daćemo gol više od protivnika. Odlikuje nas moderan stil igre, ono što čitav rukometni svet radi. Mislim da smo otišli i korak dalje, jer namećemo tempo koji slama protivnika... Čitavih 50 minuta bili smo u zaostatku za Tunisom, ali smo znali da smo u poslednjih desetak minuta u prednosti, protivnik je padao, a mi smo se dizali i na kraju pobedili", slikovit je bio Cvetković.
"Možemo da pariramo svakome. Na proteklim prvenstvima bilo je evidentno da posedujemo kvalitet, ali su nas nadigravali na brzinu, dok smo se mi oslanjali na znanje. Sada smo izjednačeni sa svim selekcijama, koje igraju moderan rukomet i možemo da uđemo u ravnopravnu borbu, bez obzira ko je sa druge strane", tvrdi selektor "orlova".
Sada svi hoće dres Srbije
Nije se digla samo ekipa, digao se i Savez, najviše u organizacionom smislu. Igrači sve ređe odlučuju da igraju za druge države, odnosno sve je manje onih koji "neće" da se odazovu, a prethodnih godina bilo ih je... Previše!
Setimo se Arpada Šterbika, Danijela Šarića, Nikole Eklemovića, Nenada Puljezevića...
Sada je RSS taj koji "dobija" igrače, koji imaju pravo da nastupaju za više zemalja ili jednostavno bivaju vrbovani od strane drugih Saveza, uz "garantovan" pasoš.
Poslednju "diplomatsku" pobedu generalni sekretar Božidar Đurković i njegovi saradnici dobili su u razgovorima sa pivotom Silkeborga i uskoro novim rukometašom slavnog Kila - Milutinom Dragićevićem (24). "Herkulesu" su se izgubili tragovi u nacionalnim selekcijama još od Mediteranskih igara 2007. godine i moglo je da se dogodi da on više ni ne zaigra za Srbiju, ali će ipak putovati u Poreč i praviti žestoku konkurenciju Toskiću i Nikoliću na pivotu.
Da se rukomet u Srba vraća na staze uspeha govori i podatak da smo 2008. godine dobili organizaciju EP 2012 i to u konkurenciji Francuske i Nemačke...
Trenutno imamo "reprezentaciju u stvaranju" kako Cvetković voli da kaže, ali ukoliko ona nastavi da se diže ovim tempom, 2012. godine možda ćemo pričati i o nekoj od medalja... Do tada će većina mladih igrača, koja već sada čini okosnicu državnog tima, biti u najzrelijim rukometnim godinama.
Sa Egiptom možda i presudna utakmica
No, retko ko će ove zime među "orlovima" pričati od 2012. godini, kada je na stolu SP u susednoj zemlji. Ono počinje duelom sa Egiptom, neugodnim timom, koji je prve uspehe doživeo sa srpskim stručnjacima na čelu. Faraone sada vodi takođe bivši reprezentativac Jugoslavije, Hrvat Irfan Smajlagić.
Godine 2001, Egipat je zabeležio najbolji plasman na SP - četvrto mesto. Selektor im je bio Zoran Živković.
Po nekim prognozama, prvi duel SP mogao bi da bude i presudan kada je plasman u drugu fazu takmičenja u pitanju, jer ukoliko "orlovi" pobede Egipat, sa "već upisanim" pobedama nad Brazilom i Saudijskom Arabijom svakako će biti učesnici drugog kruga, a onda mirne glave mogu da pokušaju da iznenade Dance i Norvežane.
Naši najbolji rukometaši dugo se nisu sreli sa najvećim silama današnjice. Stoga je ispravna želja svih reprezentativaca da "ne obećavaju ništa", jer možda ni sami nisu svesni koliko mogu... Cvetković je uoči puta u Poreč rekao da se tim nalazi na nekih 60 odsto uigranosti i da se svi nadaju da će do prvog meča dostići željenih 100 odsto.
Njegov tim nije lako došao do SP. U revanšu baraža u prepunom niškom Čairu, jedva smo nadoknadili poraz iz Češke, protiv tima koji nije u rangu najjačih u Evropi. Ipak, treba reći i to da su naši igrači, od tada, imali još mnogo zajedničkih sati na treninzima i mečevima i da je ova reprezentacija svakako uigranije od one koja je izborila odlazak u Hrvatsku.
Igraće 15+1
U gradu na Istri, a nadamo se i u Zadru ili Zagrebu, će nas predstavljati ovi momci:
GOLMANI:
Dimitrije Pejanović (1974, 197 cm, 97 kg)
Darko Stanić (1978, 191 cm, 105 kg)
Dragan Marjanac (1985, 190 cm, 91 kg)
KRILA:
Ivan Nikčević (1981, 180 cm, 85 kg)
Marko Ćuruvija (1981, 200 cm, 94 kg)
Dobrivoje Marković (1986, 192 cm, 76 kg)
Nikola Kojić (1979, 185 cm, 93 kg)
Rajko Prodanović (1986, 185 cm, 85 kg)
BEKOVI:
Žarko Šešum (1986, 196 cm, 95 kg)
Momir Ilić (1981, 198 cm, 106 kg)
Nenad Vučković (1980, 191 cm, 99 kg)
Danijel Anđelković (1978, 188 cm, 89 kg)
Mladen Bojinović (1977, 202 cm, 109 kg)
Aleksandar Stojanović (1983, 197 cm, 104 kg)
Marko Vujin (1984, 197 cm, 106 kg)
PIVOTMENI:
Ratko Nikolić (1977, 189 cm, 110 kg)
Alem Toskić (1982, 189 cm,104 kg)
Milutin Dragićević (1983, 187 cm, 95 kg)
Cvetković je odlučio da u Poreč povede 18 igrača, da dan pred start takmičenja prijavi 15, kako bi sačuvao mogućnost da "za ne daj Bože" naknadno prijavi još jednog igrača.
GRUPA A: Francuska, Mađarska, Slovačka, Rumunija, Agrentina, Australija.
GRUPA B: Hrvatska, Švedska, Španija, Južna Koreja, Kuvajt, Kuba.
GRUPA C: Nemačka, Poljska, Makedonija, Rusija, Tunis, Alžir.
GRUPA D: Danska, Norveška, Egipat, Srbija, Brazil, Saudijska Arabija.
RASPORED naše selekcije: Egipat (17. januar, 18.15), Danska (18. januar, 20.15), Brazil (19. januar, 17.00), Norveška (21. januar, 19.10), Saudijska Arabija (22. januar, 16.15).
U Hrvatskoj je, za potrebe SP, sagrađeno šest potpuno novih hala, a u jednoj takvoj, nazvanoj Žatika (3.700), pet mečeva odigraće i naša reprezentacija. U Savezu su zadovoljni kako ide prodaja ulaznica za mečeve u tom primorskom gradu, koji će biti domaćin prve faze takmičenja zajedno sa Splitom, Osijekom i Varaždinom.
Druga faza, sa novoformirane dve grupe od po šest timova, biće odigrana u Zadru i Zagrebu, a prestonica Hrvatske biće domaćin polufinalnih i finalnih duela i to u Zagrebačkoj Areni, kapaciteta 15.000 mesta.
(N. Janković, MONDO)