Najbolji srpski plivač je za MONDO govorio zašto ne voli da se eksponira, čime će se baviti po završetku karijere i koji je najemotivniji momenat koji je doživeo.
"Ne volim da pričam o svom privatnom životu. Ne bih pričao o Ivani (Đerisilo, njegovoj devojci, op.aut)".
Kaže da nije od onih koji vole da se pojavljuju u medijima i da ne na intervju za MONDO pristao prvenstveno zbog njegovih navijača, jer mu njihova podrška mnogo znači.
"Volim da živim najnormalniji život, da se sklanjam od velikih događaja. Ljudi moraju da shvate da sam pored sporta najnormalniji. Meni je normalno da popijem pivo, izađem, odem u bioskop", objasnio je Čavić i dodao:
"Najgore je što ne mogu da popijem piće sa drugaricom, a da neko nešto ne pomisli ili da ne izađem u novinama. Ali to je sada, a za dve, tri, pet godina neće biti. Kada prođe ova sportska karijera voleo bih da se pozdravim sa pažnjom javnosti".
Saglasan je sa konstatacijom da je možda upravo to što je vrlo poznat i tražen u Beogradu mana njegovog života u srpskoj prestonici, ali kaže da Beograd doživljava kao svoj dom, a Srbija ima energiju i dušu koja ga privlači. Možda bi mogao da živi u Francuskoj ili Italiji, ali oseća da je mu je Srbija mesto na svetu.
"Zasita bih voleo da usavršim srpski. To je težak jezik. Praktično već 26 godina učim srpski. Trudim se, ali to je naporan proces. Kada bih usavršio srpski onda bih neke moje američke ideje mogao da prenesem", rekao je Čavić i precizirao:
"Voleo bih pre svega da prenesem način razmišljanja o sportu. Pre svega mi smeta sistem. Mislim da bi trebalo da postoje u savezu sportisti koji će biti glas reprezentativaca i odlučuje o nekim stvarima. Ljudi iz saveza rade kako oni žele, ali onaj sistem koji su oni doživeli kao sportisti pre 50 godina se promenio".
Najbolji srpski plivač smatra da "ako ne osvajamo medalje nisu krivi sportisti i treneri, već sistem što im nije pružio ono što im je bitno" i dodaje da "u svakom sistemu ima neko ko nije sposoban za taj posao".
Milorad Čavić je Berkliju 20007. godine diplomirao političku ekonomiju. Kada završi aktivnu sportsku karijeru planira da se bavi politikom, na neki način.
"Voleo bih da se u budućnosti bavim sportskom politikom. Meni je cilj da jednog dana završim u Međunarodnom olimpijskom komitetu. Da bih tamo došao, verujem da prvo moram da pređem plivački savez, da budem ministar sporta ili predsednik Olimpijskog komiteta Srbije", rekao je Čavić i dodao:
"Da bi neko bio političar u ovoj zemlji mora jako da isprlja ruke, nažalost. I ja imam svoje principe i ne bih voleo da pređem neke granice. Ako moram da isprljam ruke nadam se da će to biti što manje, ali ne bih voleo da budem drugi čovek i da živim za partiju. Ja ću uvek biti Milorad Čavić, svoj čovek i ako to ne odgovara mojoj budućoj partiji ja ću se lepo pozdraviti i nastaviti dalje svojim putem".
Kako bi Vlade Divac reagovao kada bi mu rekao da pucaš na mesto predsednika OKS?
"Mislim da bi se on jako ponosio. Zaista se divim tom čoveku, nema šta nije osvajao, bogat je i slavan, ali mu je na kraju stalo da pomogne našem sportu. Imamo slična razmišljanja kako da unapredimo naš sport. Divac zna da ja imam to obrazovanje, da mi je srce uz sport i da bih radio u ime svih sportista u Srbiji. Vlade ne može da radi ceo život taj posao i moraće neko da ga zameni".
Za sada Milorad Čavić planira da na olimpijske igre ide kao učesnik. Iza sebe ih ima tri. Dobro pamtimo finalnu trku na 100 metara delfin stilom u Pekingu 2008. i to da mu je Majkl Felps za nokat uzeo zlatnu medalju.
Snimak te trke vrlo je gledan na Youtube-u, a emotivni momenti su svakako njegov dolazak u olimpijsko selo i doček ispred Starog Dvora. Čavić ipak priznaje da je najemotivnije preživeo trenutak kada su ga neposredno po završetku trke srpski novinari pitali šta ima da poruči navijačima u domovini koji su se u pola noći probudili da bi ga gledali. Ponovo očiju punih suza, kao i tada, Milorad kaže: raspao sam se odmah.
(MONDO - Aleksandra Petrovski, foto: Petar Stojanović)