Danska je šampion sveta u rukometu, odbranila je svetsku titulu, tačnije četvrti put u nizu je osvojila Svetsko prvenstvo. Pokazala je tako još jednom zašto je na vrhu, a Hrvatska je savladana u Oslu - 32:26. Oko 600 kilometara dalje, tačnije u Kopenhagenu našao se i izveštač MONDA. Posle poraza Srbije u Dejvis kupu u tenisu jedna od ideja bila je da pogledam i taj meč pre povratka u Beograd.
Kafići u samom centru grada, kod Glavne železničke stanice u Kopenhagenu bili su puni. Svuda su bili televizori upaljeni, gledao se samo rukomet. Jedini lokal u kom sam uspeo da nađem mesto bio je na dva sprata, samo je na spratu i bilo mesta. U prizemlju osam televizora, na spratu sedam, uz improvizovani video bim. Svuda samo rukomet. Kako je to izgledalo iz prve ruke? Pa, ne mogu da kažem da su se baš pretrgli kada je slavlje u pitanju.
U lokalu je, potpuno očekivano, bilo mnogo više navijača Danske, ali je bilo i nekoliko Hrvata. Četvoricu sam primetio, mada je bilo i njih nekoliko koji nisu reagovali na golove Danske, ali za njih nisam baš bio siguran. Spomenuta četvorica su bila u ekstazi tokom prvog poluvremena, dok je golman Dominik Kuzmanović sjajno branio. Bilo je malog neslaganja između navijača kada je u 19. minutu Marko Mamić isključen zbog grubog starta. Hrvati su glasno komentarisali da je prestrogo, Danci ih nisu razumeli, ali su aplaudirali i podržali odluku sudije.
Početkom drugog poluvremena je Danska napravila seriju, Hrvatska je pokušala sa igračem više u polju da igra, pa je za to kažnjena sa dva primljena gola na prazan gol. Već tada je bilo jasno da je sve gotovo, prednost je otišla na dvocifrenu. U tim trenucima dvojica od četvorice hrvatskih navijača napustila su lokal, mahnuli su danskim navijačima i čestitali im. Dok su išli ka izlazu jedan od komentara bio je "Ne može samo Kuzmanović sve da brani". Izgleda da nisu bili zadovoljni igrom u odbrani svoje reprezentacije pre odlaska.
Ovako u Srbiji sigurno ne bi bilo
Kako se sve završilo? Tako što sam odmah pomislio - ovako u Srbiji sigurno ne bi bilo. Kako se meč približavao kraju tako je bilo nekih glasnijih povika "Danska, Danska", po neko lupanje šakom o sto i naručivanje nove ture piva. Čekao se samo kraj, ishod se nije dovodio u pitanje.
Kada se čula sirena za kraj meča i kada su Danci na terenu u Oslu počeli da slave očekivao sam neku jaču reakciju u samom lokalu. Skoro da je nije ni bilo. Ustali su, viknuli "Danska", zagrlili se i seli. Spustio sam se u prizemlje, očekivao sam da je možda dole burnije, jer je bilo više ljudi, ali ni tamo nije bilo ništa bolje. Smeh, dobro raspoloženje i to je to.
U gradu - ništa
Nekoliko minuta po završetku meča izašao sam napolje, sa ciljem da malo prošetam kroz centar grada. Očekivao sam da će možda da bude neka vrsta slavlja, bilo kakva naznaka neke proslave. Ništa od toga. Ljudi su izlazili iz drugih lokala, mahom u dresovima Danske, nasmejani, srećni, ali nikakve posebne euforije.
Na šetalištu i u samom centru - ništa. Kao da se ništa posebno nije dogodilo. Da li zato što je to četvrto uzastopno svetsko zlato rukometaša, pa su možda navikli na uspeh. Ili su jednostavno takvi, pa nema neke posebne euforije, ne znam. Možda je u nekim drugim gradovima u Danskoj bilo neke veće euforije, ali u Kopenhagenu nije. Bar ne kada je u pitanju centar grada.
Pomislim samo kako bi se u Beogradu slavilo i koliko dugo da je reprezentacija Srbije uzela medalju, bilo koju, a kamoli zlatnu...
BONUS VIDEO:
Petrušev uveo Zvezdu u finale Kupa Koraća: Utakmica pala u senku teške povrede
"Krene da svira faul, pa stane - košarka u Srbiji": Obradović povisio ton o suđenju pred finale sa Zvezdom
Partizanova dominacija za finale protiv Zvezde: Crno-beli pobedili sa 20 razlike, biće opet derbi
Studenti stigli u Kragujevac: Posle četiri dana pešačenja kolone iz tri pravca ušle u grad
Oglasila se 2 trgovinska lanca zbog bojkota: Potrošači dobili hladan i nezainteresovan odgovor, a cene samo rastu