"U svakoj mojoj trci na 100 metara 'raspadam' se na kraju, ali makar kad je završim izlazim kao čovek, znajući da sam dao poslednju kap krvi", kaže naš najbolji plivač svih vremena Milorad Čavić u intervjuu za crnogorske "Vijesti".
Naš najbolji plivač svih vremena osetio je posledice operacije kičme, kojoj je morao da se podvrgne prošle godine i potom dugog perioda oporavka. Na Svetskom prvenstvu u Šangaju, u polufinalnoj trci na 50 metara delfin, a orelom zvaničnog šampiona planete iz Rima 2009, zabeležio je tek 12. vreme i ostao, ne bez medalje, nego bez finala.
Iako je verovao u podvig posle, za plivače, izuzetno kratkih priprema od sedam meseci, Čavić je sportski priznao neuspeh. U istom tonu govorio je i u opširnom intervjuu, koji je dao reporteru crnogorskih "Vijesti", koji prati zbivanja na SP u Šangaju.
"Ipak sam pauzirao pet meseci, uz to sam izgubio jako puno eksplozivnosti sa startnog bloka", objasnio je Čavić za "Vijesti" šta je bio razlog (za njega) debakla u trci na 50 metara delfin, u disciplini u kojoj je vlasnik najboljeg vremena na svetskim prvenstvima svih vremena.
Ono što Čavu očekuje do kraja SP je duplo duža, trka na 100 metara delfin, gde ponovo očekuje finale, a u njemu - svi su izgledi - uslediće novi okršaj sa Majklom Felpsom. Niko nije zaboravio onaj iz 2008. godine, takođe iz Kine, sa Olimpijskih igara u Pekingu, kada je Čavić pobedio, a Felps uzeo zlato, jer naš plivač nije dovoljno jako pritisnuo ploču na ciljnom zidu bazena.
"Do sada sam imao mnogo sreće u Kini. Šta očekujem? U svakom slučaju da ću uzeti medalju na 100 metara delfin. Ali, s obzirom na to da sam zbog operacije izgubio pet meseci u prošloj godini, iskreno govoreći nisam u najboljoj formi i znam da ne mogu nešto preterano da očekujem u toj disciplini. Spreman sam za medalju, ali trenutno je nerealno da se borim za zlato", optimista je Čavić, koji je prokomentarisao i mogući duel sa slavnim Amerikancem.
U Pekingu i Rimu imali ste epske borbe sa Felpsom. Da li mu se iko može primaći u ovom trenutku, pitao je novinar Vijesti našeg asa.
"Na 100 metara delfin - teško. Drugo najbolje vreme ove godine je 51,50, tako da verujem da će za srebro biti potrebno 51,30 ili 51,40. Verujem da sam sposoban za to, jer sam pre četiri-pet meseci otplivao 52,10 i to nespreman i neobrijan, što za plivače mnogo znači, a naročito, jer nisam tempirao formu za taj miting", rekao je Čavić i dodao:
"Šta da vam kažem, imam mnogo samopouzdanja i vere u sebe da mogu da otplivam ispod 51,50, tako ne vidim zašto ne bih to mogao. Mislim, dakle, da je priča za srebrnu medalju potpuno realna. Neće to biti onaj isti okršaj kao što je bio u Pekingu, ali za sada ću se zadovoljiti bilo kojom medaljom".
Izuzetno težak period je iza vas, operacija vas odvojila dugo od bazena?
"To je možda najcrnji period u mom životu. Volim vodu, ne zato što sam dobar plivač, ali bukvalno uživam u vodi, voda me čini srećnim. Jednostavno, u tih pet meseci nisam plivao ili ušao u bazen. Činjenica da su mi doktori rekli da ne plivam, učinila me je jako tužnim, da sam neko vreme bio u depresiji. Srce mi je htelo da se vratim u vodu što pre, ali sam znao da mi je u interesu da mirujem što duže", ispričao je Čavić i nadovezao se:
"Znao sam da je, kao i u svakom filmu, vreme uvek važan faktor i da što pre se vratim u bazen, to ću se bolje pripremiti. S druge strane, kad je čovek povređen i oporavlja se od operacije kičme, bilo je neophodno samo da odmorim i mirujem što više vremena, kako bih se prirodno oporavio. Pripremao sam se sedam meseci, dobro se osećam, ali malo mi teško pada da razmišljam o tome šta bi bilo da sam se pripremao punih devet meseci".
Ono najvažnije, međutim, tek dolazi. Ostalo je još godinu do Londona, više nego dovoljno vremena za optimalne pripreme...
"Kako sam krenuo i kako se sada osećam, prilično je lepo znati da imam još tačno 12 meseci do Olimpijskih igara. Verujem da će to biti sasvim dovoljno vremena da se pripremim, da bude slična trka kao na prošlim Olimpijskim igrama u Pekingu, samo se nadam da ću bolje proći".
"Samo Felps i Bog znaju da li se on dopinguje"
"Morate da razumete jednu stvar – Felps kao Felps, on nije loš čovek. On je sportista, radi isto što i ja i zbog toga moram da ga cenim. Šta se desilo u Pekingu i Rimu bilo je van njegovih i mojih ruku", slegao je ramenima Čavić i uporedio trke u Pekingu i Rimu.
"U Pekingu je bila tehnologija u pitanju, ali ono što mi je tada smetalo najviše jeste što je oficijelni mjerač vremena 'Omega' njegov zvanični sponzor i naravno da je, u situaciji kakva je tada bila, bio sukob interesa. Normalno da će oni da stanu na njegovu stranu šta god da se desi".
U Rimu, na 100 metara delfin, Felps je ponovo bio bolji, a potom je FINA zabranila supermoderna odela, koja su u znatnoj meri poboljšavala mogućnosti plivača.
"U Rimu je bio problem u kostimima - ko šta nosi i kakva je tehnologija u pitanju. Mislim da će u Londonu biti prava trka, jer ćemo svi nositi iste kostime - one biciklističke šortseve i više se neće postavljati pitanje kakav je ko materijal nabavio i ko šta nosi. Nagradu će dobiti čist rad i tada će se tačno videti ko je šta zaslužio".
Zbog rivalstva između Čavića i Felpsa, ali i velikih kontroverzi koje su pratile njihove trke, u javnosti se stvorila slika da se njih dvojica ne podnose.
"Nikada nisam gajio neko loše osećanje prema Felpsu, lično ga ne znam i ne mogu ništa loše da kažem o njemu, znam samo da je odličan plivač. Ne govorim to da bih ispao korekatan čovek. Priča se mnogo o dopingu, i ovih dana i ranije, postavlja se pitanje da li nešto koristi, ali nikada nećemo znati. Znaće samo on i Bog. Na ovom SP su konačno uveli 'krvne pasoše' i to je veliki korak napred za plivački svet, jer će se tačno videti ko je šta koristio u poslednjih nekoliko meseci", kaže Čavić, koji objašnjava od koga je naučio da se "raspada" u svakoj trci...
"Uzor u plivanju bio mi je Aleksandar Popov, van plivanja je to Stiv Prifontejn, bivši atletičar. Njegova filozofija života je nešto što me bukvalno nateralo da razmišljam na novi način - da trka nije samo trka i kako je on rekao: 'Ja kao sprinter znam da treba da guram sebe do kraja, dok mi ne nestane sva energija'. Jednostavno, on je trčao, razmišljao i verovao u to da bi trebalo dati 110 odsto od sebe. Kao što vidite, u svakoj mojoj trci na 100 metara 'raspadam' se na kraju, ali makar kad je završim izlazim kao čovek, znajući da sam dao poslednju kap krvi".
Srećno, Milorade! Ako ne u Šangaju, onda "bar" u Londonu...
(MONDO, foto: Guliver/Getty Images)