Temperamentni reporter MONDA prevazišao je nedostatak akreditacije, ušao na Olimpijski bazen i "preživeo" meč vaterpolista za bronzu.
A danas, novi trofej - olimpijski!
Uz pomoć prijatelja došao sam do karte za borbu za bronzu Srbije protiv Crne Gore. Trebalo je da pređem ceo London, sa kraja na kraj i uspeo sam da stignem na treću četvrtinu. Rezultat je u tom trenutku bio 6:6.
Užasno teška utakmica, suđenje ne daj Bože nikome, Crnogorci napaljeni, na tribinama i Srbi i Crnogorci i Hrvati, koji su došli da gledaju finale.
Kad su se Crnogorci “odlepili” na tri razlike (11:8), uvukla se zebnja među naše navijače, a ja sam potpuno "odlepio". Sudiji koji je bio blizu naše klupe, pominjao sam i bližu i dalju rodbinu, vodio navijanje, urlao sve vreme toliko da sam promukao.
"Srbija, Srbija", odjekivalo je u olimpijskom bazenu, majka Filipa Filipovića među najglasnijima, a ja i dalje za metu imam sudiju koji nas leši i isključuje, deli crvene kartone, svira peterce za Crnogorce.
"Alo, bre, mamlaze, gde gledaš, konjino, slepče, mamicu ti", urlao sam do iznemoglosti.
Svašta sam gledao u vaterpolu, ali ovakvo suđenje nisam. "Dobijamo, dobijamo", govorio sam u sebi.
Izgledalo je da ćemo ostati bez "sigurne" medalje u vaterpolu, ali najpre Boban Nikić, pa Filipović spektakularnim lobom vraćaju nadu. Crnogorci su se uplašili, ali i dalje prete, jedna stativa, pa Slobodan Soro, pa opet Crnogorci pogađaju stativu... Vanja Udovičić sjajnim golom preokreće, a na tribinama, među našima, ludnica!
Majka Filipa Filipovića, ja i još nekoliko naših ljudi ne možemo da sedimo. Ustali smo svi i navijamo, ostali u čudu. Hrvati nas gledaju, tri prsta u vazduhu, urlamo: "Tooo, breee!"
U međuvremenu, onaj isti sudija je isključivao sve koji su mu bili u vidokrugu. Srpskog selektora Dejana Udovičića, potom pomoćnika Dejana Stanojevića, crveni je popio i Crnogorac Boris Zloković. Ako bude izjednačenje, nećemo imati sa kim da igramo, pomislio sam.
Ostalo je još 16 sekundi do kraja, Crnogorci su imali napad, udarac i ništaaaa! Počeli smo da slavimo, ali onaj sudija, uhhh! Malo je reći da sam bio spreman da ga odrobijam!
Šta je taj čovek sudio, verovatno nikome nije jasno. Opet igrač više za Crnu Goru, ali sreća je na našoj strani! Kraaaj! Tooooo!
Filipova majka u ekstazi, kao i svi mi na tribinama! Vaterpolisti su slavili sa srpskom zastavom u bazenu, Fićina majka mu dobacuje: "Sine, daj mi kapicu, daj mi kapicu", a ja Živku Gociću: "Živko, brate, baci mi kapicu!".
Živko me je pogledao i nasmejao se: "Gde si, brateee!"
Filipova majka je za MONDO rekla da je ponosna na sina, koji uvek "lomi utakmicu".
"Prvo što ću da mu spremim kad se vratimo kući biće čokoladna keks torta!"
Puno mi je srce što sam bio na ovoj utakmici za koju je karta koštala 125 funti!!!
Posle uzbudljive utakmice, sreo sam predsednika Vaterpolo Saveza Srbije Velibora Sovrovića.
"Veko, moze izjava za MONDO?", upitao sam ga.
"Čekaj prvo da se izljubimo!", rekao mi je vidno prezadovoljan. Izljubismo se, tri puta.
"A sad piši: vaterpolisti su još jednom pokazali kako se bori za svoju zemlju! Ovo je za Srbiju, napreed Srbija!".
Kakav završetak mojih prvih Olimpijskih igara! Olimpijska medalja! Ma, sad si uzeo trofej, Predražeeeeee!
Vidimo se u Brazilu!
(izveštač MONDA iz Londona, Predrag Vujić, foto: Beta/AP)