Malo smo se igrali "brzih prstiju" i intervjuisali sami sebe. Ovo su ličnosti i događaji koji su obeležili 2013. prema našem skromnom mišljenju: Bajern, Nataša, Rafa, rukometašice, Emir...
Kraj godine je vreme kada svi nešto biraju, proglašavaju, glasaju, nagrađuju, osuđuju...
Pa, što ne bismo i mi? Nismo ovo ranije radili, ali sada smo dali sebi malo oduška!
Cele godine pisali smo Vam o sportskim događajima, izveštavali sa istih, fotkali, snimali, intervjuisali za Vas... Na kraju burne 2013. godine odlučili smo da i mi napravimo naš mali izbor. Svi mi koji radimo u sportskoj redakciji MONDA, bez obaveza prema bilo kakvoj formi, postavili smo sami sebi pet pitanja i odgovorili na njih.
Igra je bila zamišljena tako da svako odgovori bez mnogo razmišljanja i vaganja. Na "bum"!
1) Sportista godine;
2) Ekipa godine;
3) Rezultat godine;
4) Podvig godine;
5) Potez godine.
Evo, mi mislimo ovako! :)
MIRJANA ŠEGAN
1) Lens Armstrong. U najnegativnijem smislu, naravno! Čovek kome se cela planeta divila deceniju i duže, koji je pomerio mnoge granice nakon uspešne borbe sa kancerom i biciklista koji je bio sinonim za uspeh, javno je priznao da se dopingovao. Zauvek je suspendovan, oduzete su mu sve medalje, uključujući i sedam osvojenih na prestižnoj trci "Tur d'Frans", ali je to blaga kazna za najsofisiciraniji i najorganizovaniji doping koji je sprovođen u istoriji sporta. Kada je reč o najvećem uspehu glas dajem Ivani Španović i Emiru Bekriću. Bronzane medalje u skoku u dalj i trci na 400 metara prepone, osvojene na Svetskom prvenstvu u Moskvi, daleko su najveći uspeh srpske atletike.
2) Rukometašice Srbije. Tim, koji realno nije imao "štofa" za velika dela, uspeo je da se izbori sa velikim očekivanjama javnosti u Srbiji (koja uvek cilja SAMO zlato), enormnim pritiskom, pobedi čak i veliku Norvešku, olimpijske, svetske i evropske šampionke i to u meču "biti ili ne biti" i stigne do srebrne medalje na Svetskom prvenstvu.
3) Teniseri - Rafael Nadal, Novak Đoković i Endi Marej i to baš tim redosledom. Nadal, ne samo da se vratio na teren posle teške povrede i duge pauze (neki eminentni stručnjaci su čak izjavljivali da je to kraj njegove karijere), već je osvojio 10 turnira, od čega dva grend slema i preuzeo prvo mesto na ATP listi. Đoković je osvojio sedam turnira, a četvrti put u karijeri i titulu na Australijan Openu i proglašen je najboljim igračem od strane ATP. Marej je osvojio samo četiri trofeja u 2013, ali i Vimbldon, najprestižniji grend slem na svetu, pred svojom publikom i postao prvi Britanac posle 77 godina kome je to pošlo za rukom, nakon Freda Perija 1936. Kraljica ga odlikovala, sa pravom.
4) Bez premca Nataša Kovačević. Devojka - heroj! Posle teške saobraćajne nesreće, nakon koje joj je amputiran deo noge, pokazala je svetu šta znači biti pravi sportista, borac i poslala poruku svima da volja i želja za životom, kao i velika ljubav, mogu pobediti sve nedaće.
5) Kislingov fantomski gol! Glavni sudija meča Feliks Brih priznao pogodak fudbalera Leverkuzena Štefana Kislinga na meču protiv Hofenhajma, iako ga on nije ni postigao. Zahvaljujući nepostojećem pogotku, Leverkuzen pobedio sa 2:1, igrač se izvinio, svi videli da je u pitanju greška, a Sportski sud Fudbalskog saveza Nemačke stavio tačku na taj događaj presudivši da je sve bilo regularno, odbivši žalbu Hofenhajma da se meč ponovi. Možda i ne bi bilo čudno da se sve nije desilo u Bundesligi, gde sve uvek fercera po propisima...
IVAN BOGUNOVIĆ
Izvor: Petar Stojanović/MONDO
1) (J)usein Bolt. Ne mogu mu ništa ni protivnici, ni Svetska antidoping agencija, koja je uspela da "stane na rep" nekim njegovim zemljacima. Na Svetskom prvenstvu u Moskvi glatko je osvojio prva mesta na 100, 200 i 4x100 metara, iako nije bio na svom najvišem nivou. Sa poslednjih pet velikih takmičenja (tri SP, dva OI) ima 14 od mogućih 15 zlatnih medalja. Ta jedna mu je izmakla zbog nepravilnog starta, a ne zato što je neko bio brži. Nezabeležena dominacija.
2) Fudbalski klub Bajern Minhen. Prvaci Evrope, prvaci Nemačke, osvajači nemačkog Kupa, evropskog Superkupa i Svetskog klupskog prvenstva. Nijedan poraz u domaćim takmičenjima za čitavu godinu. Samo dva poraza u Ligi šampiona - 0:2 od Arsenala, posle pobede od 3:1 u gostima (osmina finala) i 2:3 od Mančester sitija u poslednjem kolu grupne faze, posle vođstva od 2:0. Oba rezultata mogu da se pripišu preranom opuštanju, posle 99 odsto obavljenog posla. Pri tom su između dve sezone promenili trenera, što su bile veće šanse da će im naškoditi, nego koristiti.
3) Bajern - Barselona 7:0, posle 180 minuta polufinala Lige šampiona. Barsa u tom trenutku nije bila aktuelni prvak Evrope, ali je stilom igre i brojem osvojenih trofeja - počev od 2006 - postala merna jedinica za kvalitet i lepotu fudbala. Neki timovi su uspevali da je zaustave, ali je niko pre Bajerna nije totalno nadigrao. Dvadeset trećeg aprila na Alijanc areni je započeta, a prvog maja na Nou Kampu dovršena neformalna primopredaja vlasti u evropskom fudbalu.
4) Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine. Velika je stvar za tako malu i nesložnu zemlju da se nađe na Svetskom prvenstvu, najznačajnijem globalnom sportskom događaju posle Olimpijskih igara.
5) Takoreći, svaki drugi gol Zlatana Ibrahimovića. Najbolji fudbaler sveta ako bismo mogli da izmerimo, pa saberemo, kvalitet i bezobrazluk ("sportsku drskost"). Od tzv. cirkuskih poteza, trojka Felipea Rejesa, kada je leđima okrenut košu spasavao loptu da ne ode u aut.
NIKOLA JANKOVIĆ
Izvor: Petar Stojanović/MONDO
1) Rafael Nadal. Vratio se posle osam meseci pauze bolji i jači nego ikad. Ne samo da je bio dominantan na šljaci, nego je i mesecima bio neporažen na betonu, podlozi koja je "pripadala" Novaku Đokoviću. Vrhunac Rafine dominacije videli smo na US Openu kada je porazio Noleta u finalu, a potom mu je uzeo je i prvo mesto na ATP listi. U jednom trenutku imao je skor 42-1, potom i 22-0, godinu je završio kao "Broj 1", sa deset titula, skorom 75-7 i zarađenih 14,5 miliona dolara samo od tenisa. Jedini koji mu je parirao bio je Đoković (imali su 3:3 tokom godine).
2) Borusija Dortmund! U 2013. ovaj klub osvojio je samo jedan, najmanje bitan trofej - Superkup Nemačke, ali je osvojio sve moje simpatije. U godini u kojoj je Bajern Minhen uzeo sve što je mogao, a Borusija bila hronično druga, izazov na koji su Bavarce stavili Jirgen Klop i njegovi momci bio je obrnuto srazmeran njihovoj finansijskoj, organizacionoj i logističkoj moći. Igrali su divan fudbal, pokupili simpatije svih onih koji se po prirodi stavljaju na stranu slabijeg i ponizili Real Madrid trenera Žozea Murinja rezultatom 4:1 u polufinalu Lige šampiona. Šteta za ono finale na "Vembliju".
3) Olimpijakos protiv Reala sa "minus 17" do 100:88 za drugu uzastopnu titulu prvaka Evrope! Koliko rezultat Olimpijakosa, impresionirao me je i individualni rezultat Vasilisa Spanulisa koji je prvo poluvreme završio sa 0 poena, a onda u drugom ubacio 21. Zajedno s njim probudio se ceo tim, pa je Olimpijakos postao tek treći klub od uvođenja Fajnal-fora koji je odbranio titulu.
4) Kada je legendarni kapiten Intera Havijer Zaneti, 28. aprila ove godine, doživeo jednu od dve najteže povrede u svetu fudbala - kidanje Ahilove tetive (druga je kidanje ukrštenih ligamenata kolena), malo ko je verovao (pa i ja) da će on uspeti da se vrati fudbalu. Jednostavno, Argentinac je tešku povredu i operaciju doživeo u 40. godini života. Ali... Podišla me je jeza kada sam ga video na terenu u tom plavo-crnom dresu već 9. novembra. Čovek se u 41. godini vratio na teren i zaigrao za Inter u meču sa Livornom. Neverovatan podvig!
5) Svi potezi predsednika Fudbalskog saveza Srbije Tomislava Karadžića. On je kao Alberto Tomba provezao slalom bez greške između svih prepreka koje su mu se našle na putu i volšebno prošao kroz cilj na kraju 2013. kao i dalje aktuelni predsednik Saveza. Iako je sam sebi oročio mandat do decembra i tako sprečio fudbalski "Peti oktobar", podržavanjem kandidature Dejana Stankovića (koja se nije dogodila), Tole je kompletnoj sportskoj javnosti zaludeo mozak i 2014. dočekao tamo gde je rekao da neće - na čelu FSS.
VLADIMIR SUKDOLAK
Izvor: Petar Stojanović/MONDO
1) Nikada nisam voleo ovakve ankete, pogotovo ne u tako izjednačenoj godini po sportskim dostignućima kao što je bila 2013. (Zar nije svaka takva?). Ali pošto moram da se odlučim, nemam dilemu - sportista godine je atletičar Emir Bekrić. Osvojio je medalju za Srbiju (za moje kriterijume vrlo bitan podatak) na Svetskom prvenstvu u polusprinterskoj disciplini i to je neverovatan uspeh. Samo nedelju-dve pre odlaska u Moskvu pričao sam s momkom i tom prilikom mi je rekao da mu je želja da u Rusiji istrči rezultat za finale, a u Riju da osvoji medalju. Nisam verovao šta govori... Evo, nekoliko meseci kasnije koristim priliku da mu se izvinim zbog nepoverenja! (Da, znam da je bilo i onih za boljim rezultatima, ali oni nisu naši J)
2) Hmm... Postoji nekoliko kandidata, ali bih, možda najviše zbog svežeg utiska, izdvojio žensku rukometnu reprezentaciju Brazila. Južna Amerika ima prvog šampiona planete u rukometu! Devojke su uspele usred Evrope i Beograda, protiv domaće selekcije i 20.000 protivničkih navijača, da po prvi put osvoje medalju na velikom takmičenju i to najsjajniju na Svetskom prvenstvu. Brazilke su pobedile sve i iza sebe zasluženo ostavile sile poput Norveške, Danske, Mađarske.
3) Pojedinačno - Rafael Nadal. To što je Španac radio od povratka na teren posle neugodne povrede je do sada neviđeno u svetskom tenisu. Takođe, rezultat godine za mene je i sedma uzastopna titula prvaka Srbije za FK Partizan, odnosno činjenica da su crno-beli uspeli da se izjednače po broju šampionskih titula (po 25) Zvezdom prvi put od 1965. godine. Da se razumemo, smo iz tog razloga!
4) Posebno mesto u ovoj anketi zaslužila je HRABRA košarkašica NATAŠA KOVAČEVIĆ. Njena dela i borba sa hendikepom su neverovatni! Fudbalska reprezentacija BiH, često osporavana i više puta ismejana, napravila je podvig istorijskim plasmanom na Mundijal. Nas u Brazilu neće biti, ali hoće Bosanaca... ako ne zakasne kao njihov selektor Safet Sušić nedavno na žreb.
5) Sportski potez godine po pravilu podrazumeva spektakularan gol, koš, poen, dribling... Međutim, pored mnoštva sjajnih poteza kojima se svet divio u 2013, odlučio sam se za jedan koji je zgrozio ljubitelje sporta. Moj "junak" je napadač Al Vahde iz Abu Dabija i zove se Sebastijan Tagljabue. Argentinac je pokazao do sada najdrastičniji primer nepoštovanja fer pleja. Možda je jači utisak to što je kod šuta pogodio golmana, kao i njegovo popravljanje opreme i blentava faca posle pogotka.
MLADEN ŠOLAK
Izvor: Petar Stojanović/MONDO
1) Toni Parker. Još jednom se odrekao slobodnog leta, odmora i provoda, da bi predvodio reprezentaciju do prvog zlata. Prvi je izlazio na parket pre utakmica, poslednji odlazio. MVP Evropskog prvenstva. Svaka čast.
2) Timovi godine: FK Bajern i BVK Crvena zvezda. Osvojili su sve dostupne trofeje, postali prvaci država, osvajači nacionalnih kupova i šampioni Evrope. Dovoljno da im se oda priznanje.
3) Bez mnogo razmišljanja, pobeda U-19 reprezentacije u finalu kontinentalnog prvenstva. Rečenica: "Srbija je prvak Evrope u fudbalu" još mnogima zvuči čudno. Mitrović i ekipa su zaslužili da budu istaknuti.
4) Partija Robert Levandovskog protiv Reala u polufinalu Lige šampiona. Postigao je četiri gola! Do te večeri su ga poznavali samo oni koji prate fudbal, posle toga cela Evropa.
5) Na mikro planu - gol Miloša Jojića u derbiju, za titulu. Koliko god naši timovi bili preslabi i za drugu ili treću evropsku ligu, taj meč je mnogima u zemlji bio bitan, a Jojić je bio heroj. Na makro planu, naravno, Emir Bekrić. To Srbija još nije imala. Bravo, majstore!
JOVAN TERZIĆ
Izvor: Petar Stojanović/MONDO
1) Emir Bekrić. Ostvario je istorijski uspeh na Svetskom prvenstvu u Moskvi, osvojivši bronzanu medalju u trci na 400 metara sa preponama. Bio je jedini Evropljanin u finalu i na neverovatan način u finišu trke uspeo da prestigne nekoliko takmičara i kroz cilj prođe kao treći. Sa vremenom 49,37 sekundi u polufinalnoj trci oborio je nacionalni rekord. Bekrić, takođe, ponašanjem i izjavama predstavlja primer mnogim sportistima, iako mu je tek 22 godine.
2) Bajern Minhen. Osvojili su su pet trofeja u 2013, a promena trenera nije se osetila. Nastavili su da igraju vrhunski i već na polovini sezone praktično obezbedili novu titulu u prvenstvu Nemačke.
3) Rafael Nadal. Vratio se na teren posle sedmomesečne pauze zbog povrede (čak se pominjao kraj karijere) i sezonu završio kao prvi na ATP rang listi. Mnogi će reći da je Novak Đoković u boljoj formi, ali konačan rezultat je ono što se računa i zbog toga glas ide Nadalu.
4) Nataša Kovačević i Erik Abidal. Oboje su pokazali neverovatnu upornost i sportski duh. Posle nesrećne sudbine koja ih je zadesila, nisu se predali, već su se potrudili da nastave tamo gde su ih saobraćajka, odnosno bolest, prekinuli.
5) Prelazak Mesuta Ozila iz Reala u Arsenal. Igra bolje nego ikad i uticao je da Arsenal posle mnogo, mnogo godina konkuriše za titulu.
SREĆNU NOVU GODINU I VAMA I NAŠIM SPORTISTIMA ŽELE ROMI, BOGUN, NIXON, SUKI, ĐOMLA I TERZA!