Branko Petrović je do sada tri puta obarao svetski rekord u ronjenju na dah. Cilj mu je da ove godine uđe i u Ginisovu knjigu rekorda.
Ovaj mladić se već godinama takmiči u sportskoj disciplini statička apnea, koja se izvodi tako što takmičar zadržava dah pod vodom najduže što može, a da se pri tom ne pokreće. Nadmetanje se može vršiti u bilo kojoj vodenoj sredini – bazenu, reci, jezeru, moru. Kako izgledaju Brankove pripreme, pogledajte u našem prilogu:
U želji da bude najbolji, razvio je posebne metode "pakovanja" kiseonika u organizam, što na pripremama kojima je ekipa portala MONDO prisustvovala najviše liči na doslovno "gutanje" vazduha pre zarona.
Oborio je dvadesetak državnih rekorda, pa tek onda sakupio novac za svetska takmičenja. Od medalja su mu naročito drage one sa Tenerifa, iz Turske i poslednja iz Kazanja u Rusiji, na Svetskim igrama Međunarodne ronilačke federacije (CMAS) u maju 2013. godine.
Na jednom treningu u Beogradu uspeo je da izdrži čak 12 minuta i 11 sekundi pod vodom, ali mu taj rezultat nije priznat na svetskom nivou, jer nisu bile prisutne međunarodne sudije.
Ronjenje na dah nije olimpijska disciplina, pa izostaje sva novčana pomoć koju Ministarstvo sporta inače deli. Branko od ministarstva jedino prima stipendiju u iznosu od 70.000 dinara mesečno, ali ona nije dovoljna za pokrivanje svih troškova.
"Jedno moje ronilačko odelo, koje je pri tom osrednjeg kvaliteta košta 300 evra, a posle mesec dana boravka u našim bazenima u kojima ima toliko hlora, ono se bukvalno raspadne i onda moram da kupim novo, da ne pominjem ostalu opremu onda", objašnjava nam Branko.
Retko ko bi pomislio da ovom takmičaru problem predstavljaju i nagrade, ali je zaista tako. Naime, na ronilačkim takmičenjima se po pravilu ne dobija novac, već pehar i nešto od ronilačke opreme.
"Nezgodacije" počinju kad Branko pokuša da ih unese u zemlju.
"Sa carinicima sam imao najneverovatnije situacije, od toga da su mi tražili da rastavim pehar koji sam dobio na Kupu Dubaija, preko toga da su me optuživali da je specijalni ronilački sat u stvari detonator eksplozivnih naprava, do toga da su me nazvali krijumčarom oružja jer sam jednom dobio i harpun za podvodni ribolov", kroz smeh nam priča ovaj 27-godišnjak.
Ronilačko odelo koje je specijalno za njega napravljeno u inostranstvu i predstavlja prototip, Branko nije ni mogao da uveze jer su carinici "ocenili" da vredi 5.000 evra, a on nije imao da plati carinu na tu sumu.
Bez obzira na to što mu bavljenje ovim sportom ne donosi ni popularnost, ni novac kao njegovim kolegama u drugim zemljama, Branko nastavlja da se takmiči sa nadom da će proslaviti našu zemlju.
Tako će sredinom ove godine pokušati da obori Ginisov rekord u ronjenju na dah, što znači da bi pod vodom trebalo da izdrži 22 minuta. To nije takmičarskog, već demonstrativnog karaktera i u tom slučaju mu je dozvoljeno da pre zarona koristi čisti kiseonik. Optimističan je, a i mi smo!