Srbija se brzo predala protiv Francuske i lako se oprostila od srebra osvojenog pre dve godine u Beogradu. Prolaz nismo ni zaslužili, a jedna pobeda je malo za tim koji gaji velike ambicije.
Izvor: MN Press
Ne tako davno Srbija je bila vicešampion Evrope. Tačno dve godine kasnije stidimo se i crvenimo zbog igara srpskih rukometaša. OPET! Opet jer smo očajni bili na Olimpijskim igrama 2012, na Svetskom prvenstvu 2013, a sada i na Evropskom u Danskoj.
Na sreću, mučenje je u petak završeno.
Grupu nismo prošli! Mi i još tri selekcije na čitavom šampionatu - Češka, Norveška i Crna Gora. Ostalih 12 nastavljaju borbu za polufinale.
Francuska je meč protiv Srbije rešila za četiri-pet minuta. Bukvalno! Pobedila je 31:28 (17:12), ali je već posle nekoliko napada bilo jasno da "orlovi" nemaju šta da traže u meču sa rukometnom silom kao što su "trikolori", koji, ruku na srce, nisu više strah i trepet kao ranijih godina.
Sa takvim pristupom igri - nikako.
Preplašeni, bez srca dočekali su početak odlučujućeg meča. A. ne može se reći da nemaju iskustva. Sa druge strane, Francuzi su znali kako da kazne svaku grešku. Čvrsta i sigurna odbrana bila je nerešiva enigma za Matića i njegove pulene, dok je naš bedem probijen već u prvom napadu proigravanjem Sederika Sorinda i lakom realizacijom sa crte. Pivotmen "galskih petlova" bio je i najbolji akter meča sa šest golova, a najefikasnije je bio njegov saigrač Giljom Žoli sa deset golova - postignuti svi sa penala. I to nešto govori...
Igra tima Kloda Oneste bila je brza i neuhvatljiva za nas.
Slomili su nas očas posla i onda rutinski odradili posao do kraja meča. U drugom delu bila je izjednačena igra, čak je on pripao Srbima, ali stekao se utisak samo iz razloga jer je Francuzima postalo jasno da moraju i da se štede za utakmice koje ih očekuju u drugoj fazi takmičenja protiv mnogo ozbiljnijih i kvalitetnijih rivala.
Uglavnom, činjenica je i da su pojedini igrači Srbije koji su šansu dobijali sa klupe mnogo više pokazali od nekih startera, pre svih Marka Vujina i Momira Ilića. Ali, krivi su svi, od slektora do igrača, kao i čelnici saveza, koji su mnogo ranije morali da reše problem trenera, a ne da "izgube" Ljubomira Vranješa i onda u "minut do 12" pred veliko takmičenja angažuju Matića.
Sada ćemo se verovatno opet baviti analizama i tražiti uzroke neuspeha. Biće i onih koji će žaliti za Vranješom, i onih koji će odlučiti da ostave reprezentaciju. Svetsko prvenstvo u Kataru je za godinu dana i biće dobro ako se nešto na bolje promeni. U suprotnom, spasa nam ni tamo neće biti.
Po pet golova u srpskom timu postigli su Momir Rnić, Ivan Nikčević i Petar Nenadić.
Na kraju, početak i pobeda portiv Poljske bili su kao iz snova, a onda hladan tuš protiv Rusa i "razbijanje o zemlju" protiv Francuske.
"Trikolori" u drugu fazu prenose četiri boda, Poljaci dva, Rusi nijedan... Srbi napuštaju Skandinaviju i vraćaju se kući.