Srpski teniser Novak Đoković za sada odlično igra u Majamiju. Večeras oko 21 čas gledaćemo ga u borbi za četvrtfinale protiv Lorenca Musetija, dok je pre toga bez većih problema izbacio Reikija Hidžikatu (6:0, 7:6) i Kamila Uga Karabeljija (6:1, 7:6), s tim da je sa meča protiv Argentinca mnogima promakla jedna vrlo zanimljiva stvar.
Uoči izlaska na teren, videlo se da je Đoković raspoložen i da sa nekim ćaska, što se ne dešava tako često. Obično smo navikli da je miran, potpuno koncentrisan, ne dozvoljava da mu bilo šta drugo remeti pažnju, čekajući da prozovu njegovo ime. Ovog puta je napravio izuzetak pošto je kraj njega bila jedna devojčica koja se uplašila izlaska pred navijače, tako da je Đoković pokušavao da je oraspoloži i smiri.
Iako je to detalj koji se desio uoči meča, novinari su baš za njega prvo pitali Đokovića po dolasku na konferenciju za medije, na šta je rado odgovorio: "Kada ste ušli u arenu, devojčica s kojom ste bili imali ste dug razgovor. Dali ste joj savete, bodrili je? Kakav je bio osećaj igrati u nedelju pred toliko dece?", glasilo je pitanje.
"Apsolutno, da", rekao je Đoković i objasnio zašto mu je toliko važno da izađe u susret svoj deci koja požele da s njim pričaju o tenisu: "Bio je nedelja, pa pretpostavljam da je bilo više porodica, više dece na tribinama. To je uživanje za moje oči. Videti toliko dece kako dolaze, pokazuju strast prema tenisu i divljenje tenisu. Prelepo je što sam mogao da podelim neke trenutke sa decom danas".
"Devojčica koja je danas izašla na teren sa mnom bila je pomalo nervozna, pa sam pokušavao da je opustim i pitao je da li joj je to prvi put da radi nešto slično. Ima sedam godina. To je, naravno, poseban trenutak. Volim činjenicu da sada imamo tu tradiciju ovde gde ulazimo na teren sa decom. Mislim da je to prelepo. Takođe nam pomaže da se malo opustimo pre meča", dodao je.
Podsetimo, ovo je samo jedan od sjajnih gestova koje je Đoković napravio od dolaska u SAD, pošto je izašao u susret i jednom konobaru, kao i fotografu koga je molio za autogram.
BONUS VIDEO: