Na današnji dan, 9. avgusta 1935. godine rođen je Zoran Rankić, kog šira publika najviše pamti kao čuvenog Poparu iz kultne serije "Srećni ljudi". Ipak, ovaj umetnik igrao je u brojnim drugim poznatim ostvarenjima poput "Ljubav, navika, panika", "Agencija za SIS", "Moj rođak sa sela", i mnogim drugim.
Legendarni glumac rođen je u Derventi, a interesantno je da je kao dete želeo da postane operski pevač. Ipak, ljubav prema glumi je prevagnula. Iako nikad nije dobio nijednu glumačku nagradu, bio je nagrađivan za književni rad, a za života je objavio nekoliko zbirki pesama, dramskih dela i knjige aforizama.
"Gospođice, gospođo"
Jednom prilikom, Zoran je otkrio kako su nastale njegove čuvene replike iz serije "Srećni ljudi".
- Da se ne pravim važan i da se ne zameram scenaristima, ali nekoliko rečenica koje se citiraju ja sam improvizovao. Recimo to "gospođice, gospođo". Tekst je prvobitno glasio: "Izvinite, ne znam da li ste gospođica ili gospođa". Evo jedne anegdote oko toga. Posle serije sam letovao u Herceg Novom. Idem čamcem, ulazim u luku. Tamo se odigrava vaterpolo utakmica, a ja treba da prođem. Ulazim na Škver, između tribina, i čujem kako svi viču: "Mmmmmm". Onako postiđen, jedva sam čekao da prođem gužvu. Nisam ni vezao čamac, odmah sam otišao u kafanu - započeo je Rankić.
- Bio mi je i ostao vrlo simpatičan. Da li je to takva devijacija i u meni, i u narodu da su nam lopovi i prevaranti najmiliji... U njemu sam video jednog Don Kihota, pa sam se na kraju pitao: "Što on ide u zatvor pored toliko 'poštenih ljudi u seriji?'" Tamo nema poštenog čoveka, osim Rade Savićević - govorio je Zoran u jednom od poslednjih intervjua.
Poslednji dani
I dok je njegov profesionalni rad bio dobro poznat širokih narodnim masama, privatni život bio je daleko od očiju javnosti. Naročito su nepoznanica njegovi poslednji dani koje je proveo u samoći, posvećen pisanju, a od pozorišta se oprostio na nesvakidašnji način.
Neke detalje otkrila je tek nakon njegove smrti prijateljica Zvezdana Stanković, autorka monografije o čuvenom glumcu.
- U vreme njegove smrti velika većina njegovih najbližih prijatelja, Toma, Deba, Poček, već su otišli. Zoran Rankić je pisao knjige ("Neobjavljeno vreme" 1 i 2) i završio ih, u odličnoj mentalnoj kondiciji samo mesec-dva pre smrti, kad je doživeo moždani udar. Posle kraćeg boravka u bolnici "Sveti Sava", a tada već nije mogao ni da hoda, shvatio je da ne može da živi sam u kući. Sestra, koja je imala neku autoimunu bolest, dugo je bila dobrog zdravlja i fino su se slagali i pazili, ali joj se stanje iznenada pogoršalo i otišla je u dom nekoliko meseci pre njega, a umrla je mesec dana posle njega. Divna, brižna Mirjana. Zoran Rankić nije bio ni sam, još manje zaboravljen. Imao je nas, svoje prijatelje, koji smo ga obilazili svaki dan i voleli. Što se mene tiče, mi se nikad ni nećemo rastati. Šta god da radim, on je u mojim mislima - govorila je Zvezdana Stanković.
Zoran je tada pobegao sa oproštajnog govora, kojim su iz Beogradskog dramskog pozorišta hteli da ga isprate u penziju, tako što je skočio kroz prozor šminkernice.
- Nisam želeo da i meni pred odlazak u penziju pričaju ono: 'Dragi naš, bio si nam oslonac, zvaćemo te, dao si mnogo za nas...', a posle te svi zaborave. Da bih sve to izbegao, zaključao sam se u šminkernici, napisao krejonom na ogledalu "Živela sloboda" i iskočio sam kroz prozor. Srećom, ta prostorija je bila u prizemlju. Eto tako sam se oprostio od glume - ispričao je glumac jednom prilikom.
Na sahrani bili samo dvoje kolega
Preminuo je 9. decembra 2019. godine u domu za stara lica u Beogradu, nakon duge i teške bolesti. Sahranjen je na Novom bežanijskom groblju, a na poslednjem ispraćaju bilo je prisutno samo tridesetak ljudi, među kojima su bila samo dvoje kolega, glumica Ljiljana Jakšić i glumac Vlasta Velisavljević.
Vaše mišljenje nam je važno - ostavite nam komentar, nije potrebna registracija!
Bonus video:
Svet poznatih nadohvat ruke. Sve goruće teme, aktuelna dešavanja i najsočniji tračevi na jednom mestu. Pridruži se Viber zajednici ŽIVOT POZNATIH i budi u toku svakog dana!
