"Drmnite" jednu, pa da vam SVE objasnimo...
Verovali ili ne, rakija može da se pije i iz caše za vino, ne treba da bude hladna, niti da se "eksira", kako to vecina misli. Osim toga, naucili smo i kako da "provalimo" da li su nam umesto prave šljivovice dali aromatizovanu "brlju", zašto se parfemi rakija ne slažu, kao i da li je "dobra ljuta" zaista afrodizijak.
Ne, nismo ispili kazan, vec smo sa strucnjakom razgovarali o rakijskom bontonu.
On se zove Zoran Radoman, jedan je od autora bloga "Rakija, uglavnom", cesto je u nacionalnim i medunarodnim žirijima za ocenjivanje rakija na raznim takmicenjima u kvalitetu, ali najvžanije od svega u vezi sa našim sagovornikom je sledece – on voli rakiju i cesto uživa u njoj.
"Možda zvuci paradoksalno da nama na Balkanu neko prica o rakijskom bontonu, ali se ispostavilo da ima mnogo zabluda u vezi sa ispijanjem rakije koje smo rešili da demistifikujemo", rekao nam je Zoran i objasnio da u dobroj, kvalitetnoj rakiji treba uživati svim culima, isto kao i u svakom drugom jakom alkoholnom picu: konjaku, škotskom viskiju, tekili, francuskom kalvadosu... koje je starilo u hrastovim buradima, a pije se lagano, gutljaj po gutljaj.
Dakle, to što mi rakiju "drmnemo" i "eksiramo" nije pravilno?!
"Jeste samo ako pijete lošu, slabu, manje kvalitetnu rakiju. U tom slucaju rakija se pije dosta rashladena, iz male caše, ili iz cokanja. Medutim, dobra, kvalitetna rakija ne treba da bude hladna i može da se pije i iz vece caše, iz one za vino ili konjak. Polako...
Zamislite da 'na eks' probate rakiju koja je 15 godina starila u hrastovom buretu? To bi bilo isto kao da taksirate ferarijem!".
Ako je tako, u šta nam je teško da poverujemo, zašto onda gotovo svaka kuca u Srbiji ima cokanje i minijaturne rakijske cašice?
"Mala caša i cokanj su se nametnule našem narodu kao najbolji izbor za rakiju, zato što se dugo na našim prostorima pila meka rakija. To nije prepecnica, ima manje dopadljivih aroma, manje alkohola - do 30 odsto. Kada bismo takvu rakiju sipali u vecu i širu cašu, ona bi imala veoma neprijatan miris. Otuda ta navika da se rakija pije iz cašica, brzo, naiskap, cesto jako rashladena, narocito u kafanama i kaficima, gde mnogi serviraju rakije sumnjivog porekla i kvaliteta. Nemam ništa protiv tradicije i svako treba da uživa u rakiji kako želi, ali da biste osetili miris, ukus, sve slojeve arome, narocito kod starih rakija, potrebno je da imate pravi 'alat'. Dublja i šira caša demaskira rakiju, pojacava ono što je u njoj dobro, ali i ono loše, sve u vezi sa njom cemo jace osetiti."
Ima smisla, priznajemo, kao i Zoranov savet da ne stavljamo parfem na zglob ruke kojom držimo cašu.
"Kada stranci dodu u Srbiju oni obilaze razne kafane, piju razne rakije, uglavnom 'na eks' jer im tako savetuju ugostitelji, a onda se vrate kuci i na društvenim mrežama pišu kako je kod nas sve super, ali ih glava boli od našeg cudnog, jakog alkoholnog pica. To znaci da su bili prevareni i da su pili neke loše rakije."
Kako mi da ne prodemo isto - kako da razlikujemo dobru od loše rakije?
"Kada je sipate u cašu, ili cašicu, cokanj, obavezno je prvo pomirišite i razmislite na šta vas taj miris podseca - na dunju, šljivu... Rakija mora da miriše na voce od kojeg je napravljena, ali nikako jace od onoga koliko taj plod prirodno miriše. Ako je tako, onda budite sigurni da je rec o picu kojem je dodata aroma. To se najcešce radi sa rakijama od dunje i jabuke. Ako rakiju pijete iz vece caše možete malo da je zavrtite, kao kada pijete vino. Tako cete malo jace osetiti aromu, a videcete i takozvane suze - onaj trag što ostane na staklu pa lagani klizi. Stare rakije uvek ostavljaju taj trag, jer su gušce, imaju više ekstrahovanih materija iz na primer hrastovog bureta ili nekih drugih neisparljivih jedinjenja. Medutim, nemojte na to da se oslanjate - suze mogu da se postignu i dodavanjem glicerina koji ce takode kliziti niz cašu. Zato obratite pažnju na to da li se suze sudaraju i preklapaju, što je slucaj kada su glicerinske, ili niz cašu klize svaka za sebe i paralelno."
Šta nam govore venac i boja rakije?
"Venac nam ništa ne govori o kvalitetu, vec samo o tome koliko je rakija jaka, koliko ima alkohola. One koje imaju venac su najcešce prejake - preko 50 odsto alkohola i to se teško pije. Što se boje tice, na to se oslonite samo ako ste sigurni u poreklo pica koje vam je servirano - svaka rakija je bezbojna, ali kolorit nastaje tokom sazrevanja u buretu. Nekim picima se, zarad lepe smede boje, dodaje boja E150 - karamel."
Dakle, nema precice na putu otkrivanja da li smo posluženi starom rakijom ili onom koja se samo tako predstavlja?
"Tek kada probate nekoliko pouzdano starih rakija, onda cete imati neku vrstu mape u svojoj glavi na osnovu koje cete prepoznati da li je rec o dobroj staroj rakiji. Ono što cu vam savetovati jeste da ne pijete hadnu rakiju, to je provereni pokušaj prevare. Ako je rakija bezbojna, vocna i ako je mlada, ona može da ide na nižu temperaturu - izmedu 10 i 12 stepeni Celzijusovih. Starija rakija, prirodno obojena, se pije na temperaturi izmedu 17 i 19 stepeni. Gutljaj rakije, barem prvi, bi trebalo uvek da je manji, obavezno ga zadržite nekoliko sekundi, dopustiti da se rakija lagano razlije u ustima da biste sve osetili, a onda gutljaj progutajte polako."
Procitajte i ovo: