Gazda zagrebačkog Dinama i jedan od najvažnijih ljudi hrvatskog fudbala Zdravko Mamić održao konferenciju za medije na kojoj je evocirao uspomene. "Ja sam bio vođa navijača, štitio sam telom ljude kad nas je tukla milicija u Novom Sadu".
"Malo cu vas uveseljavati i nasmejavati, ali krenimo redom. Ovo nije 'Moja istina' nego je ovo jedina istina", poceo je Zdravko Mamic još jednu zanimljivu konferenciju za novinare u Zagrebu.
Zdravko Mamic je "alfa i omega" zagrebackog Dinama. Utemeljivac najjaceg hrvatskog kluba u poslednje dve decenije. Jedan je od najvažnijih ljudi u hrvatskom fudbalu, covek koji "drma", koga mnogi mrze, udarali su ga, bacali u more, pucali u njega...
Poznato je vec da organizovani navijaci Dinama, takozvani Bad Blue Boys, odnosno frakcija, ne želi više da gleda Mamica u klubu. Protiv njega su organizovani protesti, protiv njega su isticane poruke, transparenti. Ne vole ga u Zagrebu, ali ni u Splitu, Rijeci... Medutim, on svih ovih godina opstaje, prodaje igrace za velike svote novca, obara transfer-rekorde u regionu.
Organizovao je konferenciju za novinare da objavi svoju ISTINU i da pokaže koliko voli Dinamo, kao i da odbaci tvrdnje da je uzimao novac od Dinama od transfera igraca, prozivajuci bivše igrace tog kluba poput Roberta Prosineckog, Zvonimira Bobana i drugih da više ne cute nego da kažu koliko su novca dobili odmah na racune...
Takode, tvrdi da je od transfera aktuelnih igraca Luke Modrica i Dejana Lovrena najpre placen porez državi, pa su se tek onda namirivale strane.
"Ako sam ja uzeo novac u Dinamu, onda su ga uzeli i Modric i Lovren. Nismo ništa uzeli mimo zakona. Ako sam ja kriv, ako ja treba da idem u zatvor, onda treba i Modric i Lovren, ali ništa protivkazonito nismo uradili", kaže Mamic, koji je optužen za udruživanje u zlocinacku organizaciju za izvlacenje novca iz Dinama.
Nedavno je protiv njega pokrenuta nova istraga povodom osnovanih sumnji da je podizao i trošio Dinamov novac sa racuna izvan Hrvatske.
"Optužnica kaže da sam preko transfera izvukao stotine miliona (kuna) iz Dinama. Oni kao da nikad nisu culi za dogovore izmedu klubova i igraca pri podeli odštete. Navodio sam vam ranije primere iz Dinama, a sada je isto uradio Hajduk sa Vlašicem. Dao mu je deo odštete, ali je napravio odlican posao. Tako je bilo u Hajduku i sa Kalinicem, Kranjcarom... Od toga Hrvatskoj nije uplacena ni lipa poreza. Ali, samo Mamic ide u zatvor!".
Mamic je rekao da je bio "toliko lud za Dinamom" da je pozajmljivao svoj novac i novac svoje porodice kada klubu niko nije hteo da pomogne. Upitao je vlast zašto ne pokrene postupke za pljackanje države kroz razne privatizacije.
"Ne! Važno je samo Mamica zgromiti. Pa šta sam ja Bin Laden, voda Isisovaca?! Pustite me ljudi na miru! Gde je prezumpcija nevinosti, gde je zakon? I neka mi sud sudi po hrvatskim zakonima. Nemojte mi suditi politicki, kroz svoje prljave politicke spletke, a dok sud ne presudi, ja sam nevin covek. Ja sam otvorio hiljade i hiljade radnih mesta, pitajte 289 zaposlenih u Dinamu kako žive od kako je Mamic u klubu", rekao je Mamic i porucio:
"Pred vama sedi najsiromašniji covek u Evropi s obzirom na kolicinu novca koja je prošla kroz moje ruke. Sve sam potrošio za Dinamo, prijatelje i u humanitarne svrhe".
Dinamo mu je, kaže, sada dužan oko 6 miliona evra.
"Od 2002. do 2007. godine ja sam Dinamu pozajmio 83 miliiona kuna. Tu su dokumenti, evo neka neko od vas dode i pogleda ovo... Hajduk je tada dve sezone bio prvak uz pomoc 'poštenog' sudenja. Ti ljudi su osudeni, a Hajduku trofeji ostali?! Dinamo tada završava u stecaju i u ligi za bedaka. Opet se pojavljujem ja i kažem da cemo sledecih 10 godina biti prvaci, svi su mi se smejali, ali to se upravo dogodilo. Do mog hapšenja Dinamo je 10 puta bio prvak i 10 puta igrao grupnu fazu evropskih takmicenja".
Poceo je pricu Mamic još od dana kada je bio decak, ustvrdivši da je prvu utakmicu gledao sa drveta u Maksimiru, a iz Zagreba je iz rodenog Bjelovara došao tako što se švercovao u autobusu.
"Roden sam 1959. u Bjelovaru, gradu rukometa i keksica. Imao sam tranzistor kada je Bjelovar bio rukometno najjaci, a crno-bele televizore imali su tada samo bogati... Nije me danas sramota da kažem da sam zimi bos igrao fudbal", poceo je Mamic i nastavio:
"Bio sam najborbeniji igrac Dinama, ali u pubertetu sam izgubio brzinu pa se iz napada preselio u obranu. Bio sam jedini reprezentativac Jugoslavije, ali su poterali celu moju generaciju. Isterali su me iz Dinama, a ja sam mu uvek pomogao kako bih, valjda, ostvario te svoje decacke snove o Dinamu".
"Po vašim reakcijama sada se pitam jeste li vi zaslužili ovo danas? Vi ste promašili, što kažu Srbi - 'ceo fudbal'. Ti meni pricaš o filantropiji, a ja sam nevin covek. Usmerite energiju na bolju buducnost Hrvatske, na zemlju u kojoj ljudi nece završavati bez doma. Hvatate me za svaku crticu i zarez... Koji ste 'ku*ac našli mene 'je*ati? Ima li još neko pitanje? Hvala i dovidenja".
Vratio se Mamic tri decenije unazad, podsetio je na vreme kada se igrala jugoslovenska liga, uz tvrdnju da je jedan od najcuvenijih hrvatskih politicara u ono vreme - Vladimir Bakaric - u dokumente saveza komunista ugradio stav da Dinamo nikada ne sme da bude prvak i da se, kad se na stadionu okupi više od 5.000 ljudi da se to spreci.
Podsetio je na 1982. godinu kada je Dinamo bio šampion Jugoslavije.
"Cetiri miliona Hrvata u tadašnjoj Jugoslaviji i cetiri miliona izvan granica disalo je tada zajedno sa trenerom Cirom Blaževicem i sa Dinamom. Svi su bili jedno. Svi su bili Dinamo. Posle 25 godina prvi put da je Dinamo bio prvi. To je bila Hrvatska, to je bilo Dinamovo prolece. I danas placem za tim vremenom", prisetio se Mamic.
"Maksimirski šerif", kako ga nazivaju u hrvatskim medijima, ispricao je i kako je svojevremeno vodio navijanje i to u vreme kada je Dinamo doveo mnoge kvalitetne igrace poput Radmila Mihajlovica, Harisa Škora, Cavu Dimitrijevica...
"Vodio sam navijanje sa istocne tribine. Ja sam jedan od Bad Blue Boysa! Tadašnji komandir policije na stadionu Bogunovic, ubio je boga u meni posle utakmice. Secam se, pobedili smo Zvezdu 1:0, golom Škora. Taj covek je ubio boga u meni, a predsednik Dinama me je spasio, izvukao me je iz njihovih ruku", kaže Mamic.
Vodio je, tvrdi, navijanje u Splitu protiv Hajduka, kada je vec prežaljeni Dinamo tukao splitske "bile" 4:0, potom je spasavao navijace Dinama u Banjaluci kada ih je bilo 5.000, a sudija Beusan naložio da se isteraju sa stadiona, pa im je Mamic, tvrdi, organizovao prevoz iz Banjaluke do Zagreba.
"Secam se i utakmice u Novom Sadu gde igramo protiv Vojvodine, vreme onih tenzija, raspada Jugoslavije, a tadašnja milicija je pocela besomucno da bije navijace Dinama. Ja sam preskocio do terena i trcao preko njega ka tribini i branio sam telima naše navijace", ispricao je Mamic, uz dodatak da je "uvek bio uz navijace", pa je tako svojevremeno izvukao iz policijske amrice legendarnog Zvonimira Sunaru, koji je od tada "njegov vanbracni sin"
"Mnogo puta sam ginuo za navijace Dinama", tvrdi Mamic.
Zaslužan je, tvrdi, i što Marko Mlinaric, jedan od najboljih fudbalera u istoriji Dinama, i jedna od najboljih jugoslovenskih "desetki", svojevremeno ostao u Dinamu, iako ga Ciro Blaževic nije hteo.
"Epizoda iz 1987. godine. Ciro je tada poceo da tera neke igrace, pa su završili u Zvezdi, poput Prosineckog, Bore Cvetkovica, Tomislava Ivkovica, Milivoja Bracuna, Rajka Janjanina.... Meni je to bilo grozno, ja sam ga vredao zbog toga. Odjednom, nece ni Mlinarica. On je bio ikona jugoslovenskog fudbala. Ciro nece da produži ugovor, nece da ga vodi na pripreme. Ja sam mislio da cu se ubiti. Mlinaric dode u klub i kaže: 'Nemam izbora, dajem vam sat vremena, ako mi isplatite 120.000 maraka, ostajem. Ako ne, idem u Hajduk", prica Mamic i nastavlja:
"Tadašnji predsednik Dinama Ivo Vrhovec mi je rekao da ne može da skupi pare. Ja sednem u kola odem do brata koji je imao kafic. Kažem konobarima: 'Decki, imamo sat vremena, treba mi sat vremena 120.000 maraka da Mlinaric ne ode u Hajduk'. Svi konobari skinu kecelje, odu kuci i donesu mi novac. Ja odem na stadion srecan, Mlinaricu 120.000 maraka, novi ugovor i stavimo ga na avion za Pariz gde je Dinamo igrao utakmicu. Dovedemo Ciru pred gotov cin. Uvece stavi Mlinarica u tim protiv Pari Sen-Žermen i on da tri komada. Posle 6 meseci, Cira je Mlinarica utopio u Okser, mene se niko nije setio".
Mamic je rekao i da se sovjevremeno usprotivio Frani Tudmanu i da je "najzaslužniji što je Dinamu vraceno to ime, nakon imena Kroacija".