"Pročitao sam njegovu knjigu i poželeo da ga kontaktiram. Tako je sve počelo", kaže Miloš Jojić o stručnjaku za ishranu koji radi sa mnogim sportistima. Upoznali smo ga, pitali koja je tajna zdravlja, šta se dešava sa Novakom...
Talenat i upornost više nisu dovoljni za vrhunskog sportistu. Njima sada treba mnogo više - najbolja oprema, na primer, ali i posebna ishrana. O ovom drugom se cesto govori u poslednje vreme, narocito otkako je Novak Ðokovic zablistao pa posustao.
Koliko je hrana uticala na njegovu karijeru, pitali smo, izmedu ostalog, mr. sc. Gorana Radovanica, Splicanina u kojeg se kunu mnogi profesionalni sportisti, jer su zahvaljujuci njegovim savetima o ishrani postigli neverovatne rezltate na terenu.
"Neozbiljno bi bilo s moje strane da sada pricam o ishrani i karijeri Novaka Ðokovica. Cinjenica je da su ga izmene u prehrani dovele do toga da se lako i brzo regeneriše nakon meceva. Zato je mogao da igra u pet setova i da bude onoliko koncentrisan. To vidim i sa sportistima sa kojima ja radim. Nivo energije utice na nivo koncentracije. Medutim, šta se sada dešava sa Novakom Ðokovicem, to samo on zna. Hrana je važna, ali nije presudna, mnogo cinilaca utice na svaku karijeru, pa i na karijeru sportiste".
Da li to znaci da i mi, koji se bavimo nekim drugim biznisima, možemo pomocu pravilne ishrane da zablistamo i postignemo bolje poslovne rezultate?
"Nisu svi moji klijenti samo sportisti, imam puno onih koji su u raznim biznisima i imaju sastanke ceo dan. Njihovo najcešce pitanje je - zašto mi posle rucka opadne energija? Kažem im da je to sasvim logicno, jer pojedu hranu koja traži da telo utroši energiju da bi svarili ta jela. Kada im malo modifikujem rucak, kada im izbacim neke namirnice, a neke ubacim, onda oni jedu hranu koja im daje energiju, posle rucka budu jednako budni kao i pre rucka."
I vi ste nekada bili profesionalni fudbaler, igrali ste UEFA kup. Kako ste se hranili tada, a kako sada?
"Sada se hranim potpuno drugacije nego onda. Zapravo, jeo sam ono što sada jedu sportisti koji dolaze kod mene da im pomognem da postignu bolje rezultate. Igraci, poput Miloša Jojica na primer, hrane se isto poslednjih 40 godina. Svi pre utakmice jedu piletinu i testeninu. Fudbaleri, vaterpolisti, rukometaši, trkaci, ronioci… svi jedu isto. Ja se šalim i kažem da ono što je jeo naš stari hajdukovac Franjo Matošic, koji je igrao 1930, jedu i današnji sportisti, a nikako ne bi trebalo da bude tako."
Šta fali piletini i testenini?
"Te dve namirnice su potpuno nekompatibilne, cak i da je piletina iz ekološkog uzgoja, a cesto nije jer se klubovi ne trude da nadu takvu piletinu, kupuju ono što im je najjeftinije. Meso traži enzim da razgradi proteine, a testenina enzim da razgradi skrob. Kad dodu zajedno u stomak treba im mnogo vremena da se razgrade, jedna drugu poništavaju. A onda, na sve to, svi obavezno pojedu voce posle rucka, jer to je kao zdravo, a ne znaju da je to najgora stvar koju neko može da uradi. Pogledajte, najsnažnie životinje na kugli zemaljskoj ne jedu piletinu, ne jedu meso uopšte. Slon, na primer, jede travu. Naravno, nemamo mi želudac kao slon i ne možemo da živimo samo na travi, ali i nama treba puno salate, semenki, pa onda tek piletina i riba, ali sasvim malo."
Pomenuli ste semenke - šta mislite o cija semenu, koje je sada toliko popularno kod nas, bez obzira na to što je iz uvoza, a neki nutricionisti smatraju da ne bi trebalo da jedemo hranu koja nije sa našeg podneblja, poput kurkume, avokada...
"Svet je postao globalno mesto, na Internetu možete da procitate sve o drugim zemljama i onome šta se tamo jede. Zašto ne bismo iskoristili ono najbolje što nam svet nudi? Treba jesti našu sezonsku hranu, ali kada je nema onda je doro iskoristiti ono što je tamo negde u sezoni, tamo gde ima više sunca i zrelih plodova."
Izvor: MN PressKad vec piletina ne valja, da li je riba zdrava?
"Piletina valja kada je iz ekološkog uzgoja, a riba je dobra ako je divlja, upecana. U našim krajevima se najviše jedu losos i tuna, a losos je najgora namirnica koju možete da uneste u svoje telo. Preporucujem vam da pogledate dokumentarac o tome kako se uzgaja losos. Vecina tih uzgajališta je u Baltickom moru, u koje utice reka koja je cistac Nemacke - Rajna. Takode, nijedno uzgajalište lososa nije dopustilo TV ekipi da ude i snima. Dakle, uzgoj životinja na kopnu ima, koliko-toliko kontrole, ali uzgoj ribe nema nikakvu kontrolu."
Dakle, treba da idemo na pecanje i tako sebi obezbedimo zdravu ribu. Ali, vrhunski sportisti, profesionalci, nemaju vremena za pecanje. Zato se obracaju vama. Šta im savetujete da veceraju. Možda da preskoce taj obrok?
"Vecera je uživanje, ne treba se toga lišavati, samo treba biti umeren. Tada se može popiti i caša crnog vina.To je jedini alkohol koji ima antioksidans resveratrol, nalazi se u opni grožda i nije slucajno da Francuzi jedu sir i piju vino, a imaju najmanje srcanih udara. Medutim, mi za razliku od Francuza, umesto jedne caše popijemo citavu bocu, pogotovu uvece, a to onda uopšte nije zdravo."
Alkohol nije hrana, ali vas sportisti pitaju da li smeju da piju ili ne. I seks nije hrana, ali neki kažu da može da utice na uspeh na terenu, narocito ako se desi neposredno pre utakmice. Šta vi o tome mislite?
"To je individualno, kao i sa prehranom. Ono što odgovara jednom igracu, ne znaci da odgovara i drugima. Ima sportista koji pre utakmice popiju zeleni šejk i tako dobiju dodatnu energiju, a nekima isti taj šejk napravi problem jer ne mogu da ga svare. Imam neke starije klijente koji me pitaju da li bih mogao da im pomognem u vezi sa potencijom i ja im pomognem."
Gde još sportisti greše, kada je ishrana u pitanju, osim što jedu piletinu i testeninu?
"Mnogo koriste proteine, kupuju ih bez kontrole. Imao sam jednog klijenta koji mi je rekao kako mu je doktorka savetovala da izbegava mleko, dala mu je da pije proteine, a ja sam mu onda objasnio da to što pije, umesto mleka je napravljeno od mleka! Veštacke stvari kratkorocno mogu da pomognu, ali dugorocno veoma štete zdravlju. Nije slucajno da skoro svi profesionalni bodibilderi izmedu 50 i 60 godina starosti operišu srce."
Izvor: MN PressDa li ste protiv svih drugih veštackih dodataka ishrani, suplemenata, sintetickih vitamina?
"Jesam, mada neke stvari koje su esencijalne i ne možemo ih u dovoljnoj kolicini uneti hranom, pre svega vitamin C, moramo unositi suplementacijom. Ali, to ne bi trebalo da bude obican vitamin C vec sodijum askorbat. Obican vitamin C je askorbinska kiselina koja ima PH veoma kiseo, a mi se trudimo da jedemo hranu koja je što više bazicna. Da li znate da vam za jedan gram vitamina C treba 50 limuna? Preporuka ljudi koji su dobili Nobelove nagrade za istraživanja u vezi sa vitaminom C je da nam dnevno treba 15 grama. Ko može 750 grama limuna u jednom danu da unese u organizam? Ljudi takode ne znaju da najviše vitamina C ima u naru - 1.000 miligrama u 100 grama voca. Ali su lenji da ga ociste! A možete samo da ga presecete na pola i u sokovniku napravite napitak koji je takode pun C vitamina."
I oko sokova su podeljena mišljenja. Jedno vreme su sportisti pili smutije, a sada na internetu citamo nova istraživanja da ni to nije carobni napitak. Šta vi kažete?
"Ništa nije carobno, ali kombinacije u odredenim dozama mogu da daju carobnu formulu. Kad probate jelo vrhunskog kuvara ništa ne dominira, bez obzira na to što ima mnogo sastojaka. Znate zašto? Zato što su svi dobro izbalansirani! Zato, ni sa cim ne treba preterivati, pa ni sa smutijem."
Mi smo jedini sisari koji piju mleko nakon što se završi period laktacije majke. Da li je to pogrešno, ili nam mleko stvarno toliko treba?
"Moj najmladi sin još nije okusio kravlje mleko. Sada mi je žao što ova znanja nisam imao pre 20 godina kada sam dobio prvo dete, ali bolje ikad nego nikad. Sada imam troje dece, nijedno ne pije mleko niti mlecne proizvode. Jedemo ponekad sireve jer ih volimo, uživamo u tome, ali kada je rec o mleku, onda pijemo bademovo, pirincano, nekad ga i sami napravimo."
Kada sportista nije disciplinovan i pretera hraneci se nezdravo, koji je najbrži nacin da se vrati u normalnu?
"Važno je da se prvo ocisti telo i da nakon velikog napora sportista bude brzo spreman za nov napor. Mišici nas bole zbog nagomilane mlecne kiseline, zato treba doci do toga da se ta kiselina što teže stvara i što brže apsorbuje u organizmu. Za to su potrebni meseci, to ne može brzo i lako da se postigne. Fudbalerima se nakon utakmice meri kreatin kinaza - pokazuje koliko su mišici optereceni. Znamo da smo postigli uspeh kada sportista dode do toga da njegovo telo pokazuje da je odmorno nakon utakmice i da je spremno za novu."
Koliko se uopšte razlikuje ishrana od sporta do sporta?
"U suštini baza je svuda ista, ali malo je sportova gde je opterecenje kao u fudbalu. U košarci ili rukometu, možeš da napraviš karijeru kao napadac, na primer, da igreš 20 minuta, ali ne i u fudbalu. Ako sportisti treba mišicna masa onda mu se povecava unos proteina, ako mu treba veca izdržljivost, onda mu se daju sokovi sa prirodnim elektrolitima, uglavnom od povrca i to od cvekle i celera."
I na kraju, da li cete nam otkriti tajnu zdravlju, ili moramo da procitamo vašu knjigu, koja se baš tako zove?
"Tajna zdravlja je balans u svemu. Ako popijete cašu vina to je ok, ali ako popijete bocu vi ste alkoholicar. Ako pojedete komad mesa tu i tamo, to je dobro, ali ne i više od toga."
Definišite, molim vas, "tu i tamo"?
"S obzirom na to da se mediteranski nacin ishrane smatra najzdravijim, radeno je istraživanje u Italiji - koliko cesto i u kojim kolicinama se tu jede meso. Odgovor je - poluvegetarijanstvo. Meso i riba se jedu jednom nedeljno, i to ne više od po 200 grama. Što se sira tice, oko 100 grama nedeljno je dovoljno. Testenina se takode jede, ali ona od durum pšenice, da ima što manje glutena i skroba. I to je to."