Malo je dobrih vesti koje mogu da "pobede" one o deci koja lepo i zdravo rastu. Godinu za nama na ovom polju obeležio je zahvat lekara iz GAK "Narodni front" kojim su nerođeni blizanci dobili šansu da rastu i odrastu zdravo.
Lekari iz Ginekološko-akušerske klinike "Narodni front" prvi su u svetu sproveli proceduru koja je jednojajcanim blizancima pružila mogucnost da na svet dodu snažniji i zdraviji, i da nastave da rastu srecno i bez posledica.
Trudnici koja je ležala u "Frontu" je u 29. nedelji trudnoce ustanovljeno da jedan blizanac daje krv drugom, zbog cega su obe bebe bile u kriticnom stanju. U pitanju je TAPS sindrom, jedno od stanja koja se mogu javiti kad je u pitanju blizanacka trudnoca kod koje bebe dele jednu posteljicu.
O proceduri koja je prvi put na svetu sprovedena u Srbiji, i zahvaljujuci kojoj je problem rešen, a trudnoca uspešno okoncana, razgovarali smo sa profesorom dr Dejanom Filimonovicem, jednim od lekara iz tima koji je sproveo ovu inovativnu intervenciju.
ŠTA JE TAPS SINDROM
"TAPS sindrom je jedno od stanja koja su uocena tek u poslednjih 10, 12 godina, kad smo više poceli da se bavimo blizancima koji imaju jednu zajednicku posteljicu. Kad se javi ovaj sindrom, znaci da jedna beba prepumpava drugoj bebi krv. Znaci, imamo jednog donora i jednog recipijenta. Postoji više vrsta takvih prepumpavanja krvi, a kod TAPS-a je karakteristicno da mora da postoji jedan mali krvni sud, i to prepumpavanje ide polako. Na kraju imate jednu bebu koja je potpuno anemicna, jedva ima 'dva eritrocita', u odredenoj kolicini krvi, i drugu koja ima ekstremno koncentrovanu krv. Taj sindrom javlja se najcešce kao posledica rešavanja nekih drugih stanja do kojih može doci kad blizanci dele posteljicu, odnosno kod akutnijih stanja koja se tretiraju laserskom fotokoagulacijom. Ponekad se u takvim situacijama desi da ne zatvorimo sve krvne sudove, i ako ostane samo jedan od tih malih, perifernih, onda se javlja TAPS", objašnjava profesor Filimonovic za MONDO i dodaje:
"Ovaj slucaj o kojem govorimo specifican je jer je u pitanju izuzetno retka situacija - TAPS se spontano javio, nije, dakle, bio izazvan nekom prethodnom intervencijom".
Ali, pošto je perinatologija u Srbiji na zavidnom nivou, ovaj problem rešen je inovativnom procedurom koju su osmislili naši strucnjaci...
KAKO SE TAPS LECI U SVETU, A KAKO KOD NAS
"TAPS se u svetu rešava drugacije, jer u najrazvijenijim zemljama preživljavaju i bebe rodene sa 500 grama. Dakle, u Americi se sa 500 grama racuna da je u pitanju porodaj, a ne pobacaj. Zamislite, 500 grama - beba... Ali, to košta, jako puno. E sad, pošto oni imaju mogucnosti, oni slucajeve TAPS-a reše tad kad ih uoce - porodajem. Ali, to zahteva nešto drugaciju neonatalnu intenzivnu negu, i pedijatriju koja je opremljenija nego sve naše pedijatrije zajedno. Mi, naravno, težimo tome, ali to zahteva novac.
Sa druge strane, u perinatologiji, mi smo u Srbiji došli na nivo da radimo sve ono što se radi i u svetu, nema neke velike razlike. Postoje možda svega tri, cetiri centra na svetu koja rade nešto više od ovoga što mi radimo. Ali, i tu je u pitanju fetalna hirurgija koja je zaista vezana, pre svega, za veliki broj slucajeva. Ne radi se dakle ni o obucenosti kadra, cak ni o tehnickim mogucnostima, to sve imamo, vec prosto o cinjenici da nemamo toliki broj slucajeva da bismo uopšte razvijali odredene procedure. Jer, razvijanje procedura nema smisla ako ce one biti primenjivane jednom u tri godine", kaže dr Filimonovic.
I upravo je zbog toga ovaj slucaj zahtevao drugaciji pristup:
"Kad sve to uzmete u obzir, jasno je zašto smo mi morali problemu da pristupimo drugacije i da nademo rešenje. Izabrali smo logicki jednostavno rešenje - krv postoji, ona je bila u sistemu izmedu ove dve bebe, jedna je imala višak, druga manjak. I onda smo samo rešili da blizancu koji je imao višak 'uzmemo' taj višak i vratimo ga bebi kojoj krv nedostaje. To niko do sad nije radio, ili bar o tome nema podataka, i onda smo odlucili da probamo. To je zahtevalo ozbiljne pripreme i tim od desetak strucnjaka. Dva ultrazvucna aparata, dve igle u dva pupcanika u istom trenutku... bilo je pomalo kao naucnofantasticnom filmu. Moj kolega, profesor Željko Mikovic je izvlacio krv, onda je tu krv preuzela naša ekipa iz transfuziološke službe, provukla je kroz filter, dodala antiokoagulanse, a zatim smo tu obradenu krv vracali bebi koja ju je gubila. Mi smo time kupili vreme, kao da smo 'ukljucili vremeplov', vratili smo sve neke dve nedelje unazad", objašnjava proceduru dr Filimonovic.
KAKO SU ROÐENE DVE ZDRAVE BEBE
"Šta je problem, vi uvek možete ovoj anemicnoj bebi da date krv, i to se generalno radi, kad se u trudnociutvrdi da je beba anemicna, mi udemo iglom u pupcanik, i damo joj krv. Te intrauterusne transfuzije radimo vec petnaestak godina, i imamo odlicne rezultate, što potvrduje da mi zaista radimo sve što se radi i u svetu, na ovom polju. I mi smo mogli da 'malom' damo krv, ali bi on tu krv opet prepumpao 'velikom'. I imali bismo još veci problem, pošto bi beba koja vec ima i više nego što joj treba imala to 'puta dva', a druga beba bi svakako opet ostala bez krvi. Mi smo izvukli tu krv koja je vec u 'sistemu' iz krvotoka bebe koja je imala 'višak', i uz dodatak antikoagulanasa tu krv opet vratili u sistem, dajuci je bebi kojoj je falila."
Antikoagulansi su morali da se dodaju jer kad krv ne ide kroz krvotok, vec kroz sistem filtera može da se desi da se napravi neki koagulum (ugrušak). I tako je 'malom' blizancu vracena obradena krv, a bebama su 'kupljene' još dve dragocene nedelje u maminom stomaku:
"To se sve dešavalo u 29. gestacijskoj nedelji, odnosno 29. nedelji trudnoce majke, a mi smo uspeli da porodaj odložimo do pune 31. nedelje. U 32. nedelji, uraden je carski rez, rodile su se dve bebe, od kojih je jedna i dalje bila anemicna, što je bilo i ocekivano, ali u 32. nedelji to je vec druga prica. Naša neonatološka služba je bila spremna, oni su znali šta ih ceka, i pošto su rodene dve zdrave bebe, one su uz odgovarajucu negu vrlo brzo otišle kuci", kaže dr Filimonovic.
Bebe su rodene sa težinom od oko 1.100 i 1.200 grama, ali lekari su uspeli u onome što je za njih mnogo važnije - da ucine da bebe u maminom stomaku ostanu dok ne dostignu neophodnu gestacijsku zrelost.
"Težina je nešto što se relativno lako 'stigne', na kraju prve godine sve bebe imaju desetak, ili blizu deset kila. Ono što je nama važno je gestacijska starost, odnosno zrelost bebe u trenutku rodenja. Znate one bapske price, 'jao ako mora prevremeno da se rodi, bolje je da to bude u sedmom nego u osmom mesecu', to je stvarno glupost. Svaki dan duže koji beba provede u materici je bolje za bebu. Tako da je nama uvek važnija gestacijska starost, jer ona znaci i zrelost bebe. Mi uvek volimo da dode bar do 32, 33. nedelje, jer je tu dovoljan procenat dece koja prežive. Ipak, ono što je važno napomenuti je da nije cak ni stvar u pukom preživljavanju. Znate, pomenuo sam vec, Amerikanci imaju tu statistiku koja kaže da im i bebe od 500 grama preživljavaju. Ali, 80 odsto takvih beba ne vidi, ne cuje, ima teška oštecenja nervnog sistema. Mi se borimo da te bebe prežive i da imaju normalan kvalitet života. I to je i u ovom konkretnom slucaju bila poenta - kupovina vremena koja nam je omogucila da dodemo do te 32. nedelje, i da 'olakšamo' kolegama pedijatrima posao."
I, na srecu, u tome je tim naših strucnjaka na celu sa dr Filimonovicem i dr Mikovicem i uspeo. Maleni junaci ove naše price ubrzo po rodenju otišli su kuci i rastu punom snagom, bez ikakvih posledica po zdravlje.
Najnovije i najzanimljivije vesti iz sveta zabave, kulture, muzike, filma, lifestyle, putovanja i seksualnosti pratite na našoj Facebook stranici - MONDO Zabava, kao i na Twitteru @Mondo_zabava.