• Izdanje: Potvrdi
IMATE PRIČU? Javite nam se.

IMATE PRIČU? Javite nam se.

IMATE PRIČU? Javite nam se.

Ubacite video ili foto

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa. Ne sme biti više od 25 MB.

Poruka uspešno poslata

Hvala što ste poslali vest.

Dodatno
Izdanje: Potvrdi

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Da li nas ubija uranijum iz NATO bombi?

 Lana Stošić
Autor Lana Stošić

Na SRJ je tokom 1999. bačeno oko 15 tona osiromašenog uranijuma, a najviše na jug Srbije, uključujući Kosovo. Da li postoji direktna veza između te municije i obolelih od raka, za MONDO govori radiolog prof. dr Slobodan Čikarić.

Osiromašeni uranijum vec godinama uzima danak u Srbiji, tvrdi deo strucnjaka, a tome u prilog ide i to što se sve više ljudi bori s rakom, povecava se broj novoobolelih, ali i umrlih.

Doktor Slobodan Cikaric, profesor Medicinskog fakulteta i radiolog u penziji, tvrdi da, prema višegodišnjim istraživanjima, apsolutno postoji veza izmedu povecanog broja malignih oboljenja u Srbiji i osiromašenog uranijuma koji je NATO bacio na našu teritoriju.

"Dolazi 'Milosrdni andeo' i posipa 15 tona osiromašenog uranijuma koji u toku ratnih dejstava se pretvara u uranijum okside, mikronskih dimenzija. Vazdušne struje odnose prašinu u više slojeve atmosfere, nakon cega vetrovi raznose tu prašinu po Srbiji i Balkanu. Bugari i Grci su merili zracenja tokom ratnih dejstava – mart, april, maj 1999. godine i utvrdili da je povišeno zracenje za 20-30 odsto. Prema tome, oni koji tvrde da se ta prašina nije širila s teritorije Kosova i Metohije, bili su u zabludi, i zašto to tvrde ne znam", kaže Cikaric koji je i predsednik Društva Srbije za borbu protiv raka.

Cime nas je NATO "zasuo" 1999. godine?

On navodi da je i sam imao iskustvo da se radioaktivna prašina širila na velika rastojanja kada se dogodila katastrofa u Cernobilju 1986. godine - merio je zracenje na teniskim terenima "Partizana" u Beogradu.

"Rec je o radioaktivnom jodu 131 cije je vreme poluraspada osam dana. Zracenje je bilo povišeno i tada je bilo zabranjeno igrati tenis na tim terenima tri meseca. Cernobilj je udaljen od terena Partizana u Beogradu 1.020 kilometara i to je dokaz da je prašina mikronskih dimenzija s Kosova mogla da stigne do Beograda, Sofije, Atine, Subotice u toku posleratnih dejstava i to nekoliko meseci, možda i cele 1999. godine je lutala po Balkanu", tvrdi Cikaric.

Radioaktivna prašina se spušta na zemlju i ljudi je udišu, a onda dolazi u površinske vode, a kasnije uranijum uzimaju i biljke i životinje:

"U PKB-u je bilo oko 7.000 krava muzara, 10.000 junadi, 10.000 svinja, ovaca... kokoške koje nose nekoliko miliona jaja godišnje… tako su mlecni proizvodi, meso, mesne preradevine ušle u trgovinski lanac Beograda. Beogradani su s jedne strane udisali, a s druge unosili radioaktivni otpadni materijal digestivnim putem. Dozvoljena kolicina uranijuma 238 u jednom litru vode je 0,4 bekerela. Ako je u oblaku bio jedan kilogram prašine uranijuma 238 to je 12,4 miliona bekerela koji pada po Beogradu", objašnjava radiolog koji NATO uranijum i porast broja obolelih od raka u Srbiji dovodi u direktnu vezu.

MALIGNI TUMORI, CRNA STATISTIKA

"Od 2001. do 2010. pratili smo kretanje malignih tumora u Srbiji i utvrdili da je stopa incidencije (broj novodijagnostikovanih slucajeva raka u definisanoj populaciji) rasla dva odsto godišnje. Ona je 2010. bila veca za oko 20 osto u odnosu na 2001. Ta stopa rasta od dva odsto je cetiri puta brže rasla nego u Nemackoj, Švedskoj, Engleskoj, a u SAD-u je u isto vreme opadala za 0,6 odsto godišnje", kaže predsednik Društva Srbije za borbu protiv raka.

ZAŠTO SU NAJVIŠE GAÐALI PCINJSKI OKRUG I KOSOVO?

- Zato što su tamo bile tenkovske jedinice. NATO je hteo kopnenim putem na Kosovo, pokušali su preko Albanije, ali nisu uspeli, ni preko Makedonije... Na Kosmetu je bila velika oklopna jedinica vojske Jugoslavije i oni su pokušali da je onesposobe, kaže Cikaric

I stopa mortaliteta od malignih tumora, kako navodi, je rasla 2,5 odsto godišnje tako da je 2010. godine za 25 odsto bila veca  nego 2001 - centralna Srbija i Vojvodina – 330.000 novoregistrovanih i 180.000 umrlih.

Kod sistemskih tumora, leukemije i limfoma, stopa incidencije i mortaliteta naglo je skocila 2006. godine, tvrdi Cikaric.

"To je vreme kada se završio prosecan latentni period za leukemiju i limfome u odnosu na bombardovanje - sedam i po godina. Latentni period je vreme od momenta dejstva kancerogenog agensa do klinicke manifestacije tumora", objašnjava dugogodišnji profesor Medicinskog fakulteta.

Kada se završio latentni preiod 2006. godine, stopa incidencije, kako navodi naš sagovornik, naglo raste - 59 odsto, a stopa mortaliteta je cak 118 odsto i viša je nego 2005!

 "Taj nagli skok, kao kaskada, 2006. godine može da se tumaci samo na jedan nacin - da je u životni milje stanovnika centralne Srbije, na kome je sprovedeno desetogodišnje istraživanje (oko pet i po miliona svih uzrasta i oba pola), stigao neki kancerogeni agens koji je istovremeno delovao na celokupno stanovništvo, mesec, dva tri, cetiri pet, ili celu godina", istakao je dr Cikaric.

PREDNJACIMO U UMIRANJU OD KANCERA

Cikaric tvrdi da je jedino moguce objašnjene da je stigla radioaktivna prašina s Kosova i Metohije ne samo na centralnu Srbiju, vec celu zemlju i Balkan.

 "Delovala je, i zbog toga je sedam i po godina kasnije došlo do porasta malignih tumora. Mi imamo najvecu stopu mortaliteta, umiranja, od malignih tumora u Evropi. Što se tice stope incidencije, nismo na prvom mestu u Evropi, ali kako se sve to dešavalo, i u kojoj meri je uranijum uticao da se to dešava, to je bitno", dodao je Cikaric.

Prema njegovim recima, u Srbiji je za 15.000 - 33.000 obolelih od raka kriv osiromašeni uranijum, a umrlih od 10.000 do 18.000.

U muškoj populaciji rak pluca je na prvom mestu, a u ženskoj rak dojke.

OVA MESTA SU NAJVIŠE GAÐANA

Najviše opasne municije na jugu Srbije izruceno je na Pljackovicu kod Vranja, Borovac kod Bujanovca, Bratoslce, Bukurevac i Reljan kod Preševa. Tu je bila izmerena i najveca radijacija u Srbiji. Takode, ogromna kolicina bacena je i na južnu srpsku pokrajinu Kosovo - najviše rejon Podujeva s okolnim selima, okolina Kosovske Mitrovice, deo oko Decana, Ðakovice, Prizrena…

Cikaric je zamerio pojedinim epidemiolozima koji tvrde da NATO bombe nisu štetne po zdravlje ljudi u Srbiji.

"Oni se vode time da je stanovništvo ostarilo, da smo gojazna nacija, da mnogo pušimo i pijemo i kasno se javljamo lekaru. To što epidemilozi objašnjavaju je daleko od pameti. Jesu faktori rizika i duvan i alkohol, i debljina i fizicka neaktivnost, koji uticu na pojavu karcinoma, ali ne na ovaj nacin kao što smo mi utvrdili u slucaju osiromašenog uranijuma", kaže Cikaric.

On tvrdi da se potomstvo s psihofizickim malformacijama može javiti kroz nekoliko generacija.

"Kad je bila katastrofa u Cernobilju 1986. onda su geneticari izracunili da se mogu radati potomci s psihofizickim malformacijama 800 godina kasnije, jer je latentni period za takve potomke mnogo veci. I kroz generacije mogu se desiti posledice", navodi Cikaric i dodaje da epidemiolozi o leukemiji i limfomima nece mnogo da govore.

Srpski epidemiolog: NATO bombe nisu krive za rak

"Kaskadu leukemije i limfoma izbegavaju, a to je direktna veze, koju niko ne može da pobije. Pa nije nacija ostarila preko noci, ili se ugojila za tri meseca, niti je u toj meri pila i pušila", kaže Cikaric.

 SLUCAJ FUKUŠIMA

U Fukušimi u Japanu je 2011. godine došlo do havarije u nuklearnom reaktoru nakon zemljotresa.

 "Amerikanci su pomagali Japanu i vozili razne namirnice. Nosac aviona 'Ronald Regan' je prolazio pored Fukušime na 150-200 kilometara. Tokom putovanja otkrili su kontaminiranu palubu broda od radioaktivnog otpadnog materijala iz Fukušime. Izvršili su dekontaminaciju, a 79 mornara je iduce godine tužilo japansku vladu i vlasnika Fukušime tražeci odštetu jer su se, ne svojom voljom, našli u zoni visokog rizika od radijacije, koji može da izazove kancerogenezu i mutaciju genoma", kaže Cikaric.

Iznenadujuce otkrice ispod reaktora u Fukušimi

On navodi da su tražili 12,5 miliona dolara po jednom mornaru iako niko od njih nije oboleo od karcinoma. Na kraju je japanski sud presudio da dobiju odštetu ali "samo po dva miliona dolara" po jednom mornaru.

OZBILJAN EKOLOŠKI PROBLEM

Osiromašeni uranijum je radioaktivni otpadni metarijal i trenutno ga ima na Zemlji oko milion tona. Predstavlja ozbiljan ekološki problem u svakoj zemlji u kojoj se stvara, u nuklearnim centrifugama da bi se dobio uranijum 235. I sada vojna industrija koristi taj radioaktivni otpadni materija koji je bezvredan, njega treba smestiti u posebna skladišta – groblja radioaktivnog otpadnog materijala koji zahtevaju velike investicije da bi se taj uranijum smestio, kaže Cikaric.

"Sad pogledajte našu situaciju, radioaktivni materijal je stigao u Srbiju 1999, nije bio na nivou kao iz Fukušime, ali je bio povecan nivo radijacije. Ako se to zvanicno utvrdi i nadležna Svetska organizacija prihvati naš izveštaj gde cemo argumentovano dokazati vezu izmedu uranijuma i karcinoma, mogli bismo da dobijemo odštetu a to bi se automatski prenelo i na druge bombardovane zemlje – Irak, Avganistan, Siriju, Libiju…", objašnjava naš sagovornik.

Cikaric kao primer navodi i slucaj italijanskih vojnika. "U Bariju u bolnici piše – svi koji su iz bilo kog razloga boravili na Kosovu i Metohiji da se podvrgnu pregledu. Od 558 italijanskih vojnika 47 je umrlo, a svi su bili na Kosovu, tri puta".

Nakon bombardovanja SRJ u Pcinjskom okrugu su na cetiri lokacije pronadena neeksplodirana zrna bojeve municije i ona su smeštena u Vinci, kao i drugi radioaktivni materijal – u skladištu koje nije adekvatno.

"To je pokušaj samoubistva – donositi radioaktivni materijal na 12 kilometara od Beograda. Šta u slucaju zemljotresa, požara, poplava, ili cak neko novo bombardovanje, ako tu pogodi to bi bilo kao atomska bomba", istakao je radiolog.

Radioaktivni otpad na 12 kilometara od Beograda

Zanimljivo je i da su bojevom municijom najviše bombardovali po Jugoslaviji poslednjih deset dana od pocetka "Milosrdnog andela".

Izvedeno je oko 112 udara, od cega je 98 bilo na Kosovu i Metohiji, 12 u južnoj Srbiji, a dva u Crnoj Gori. Od toga, 60 odsto su bili civilni ciljevi. Na Kosovu je najviše gadan rejon Podujeva s okolnim selima, okolina Kosovske Mitrovice, deo oko Decana, Ðakovice, Prizrena i drugih mesta.

Vazdušni napadi na SRJ poceli su 24. marta 1999. godine i trajali su 11 nedelja. U njima je, prema razlicitim procenama, poginulo izmedu 1.200 i 2.500 ljudi.

Osiromašeni uranijum ubio 18.000 ljudi u Srbiji!?

NATO je izvodio napade na SRJ s brodova u Jadranu, iz cetiri vazduhoplovne baze u Italiji, a u nekim operacijama ucestvovali su i strateški bombarderi koji su poletali iz baza u zapadnoj Evropi i u SAD.

U bombardovanju, koje je trajalo 78 dana, teško su ošteceni infrastruktura, privredni objekti, škole, zdravstvene ustanove, medijske kuce, spomenici kulture...

Kad imaš deset godina, a padaju bombe...

Komentari 138

Komentar je uspešno poslat.

Vaš komentar je prosleđen moderatorskom timu i biće vidljiv nakon odobrenja.

Slanje komentara nije uspelo.

Nevalidna CAPTCHA

Vatro Marx

Pretprosle godine bolo je u dnevnom novinama "20 minutos" pa i drugim, da vojska Spañolske koja se nalazila u gradicu Istok nedaleko od Peci u Istok se nalazio zatvot, NATO-OTAN je bombardovao zatvor. Spañolski vojnici mirovne snage,lijecnici su ustanovili da nijhovi vojnici su dobili rak u Istok. Kako da Vlada Srbije jos uvijek nije to prijavila u UN i predala sudu, cudno zar ne.

Zoro od Srbiju

@ Student Fizičke hemije : Završavaj fakultet , ženi se i pravi decu !

misirac

Pa eto umesto Svedskog standarda i brzih pruga. koje Jul i Sps obeca dobismo Uranijum po glavi,,,zauvek proterati spsovce i julovce iz ove napacene zemlje!

special image