"Posle Turske nisam spavao...A hteo sam onu medalju što je sad nose ovi (Litvanci)", rekao Novica Veličković.
A ima i Srbija na koga da bude ponosna!
Tačno je da se atmosfera u našoj mladoj reprezentaciji pokvarila posle poraza u polufinalu od Turske, a potom i nemogućnosti da se ekipa suprotstavi Litvaniji. Ali, jednako je tačno i da su svi svesni da je ovaj tim zaslužio mnogo više od četvrtog mesta.
U nedelju popodne, posle neprospavane noći, "orlovi" su izašli na teren da se bore protiv odličnog tima Litvanije, ne bi li na kraju uzeli medalju, koja im je oteta prethodne večeri, malo pre ponoći. Probali su sve, ali nije išlo...
"Očigledno da je sve ono protiv Turske ostavilo traga...", počeo je priču Novica Veličković.
"Mi smo, hteli-ne hteli, pričali u nedelju ceo dan o onoj krađi. Možda sam i ja preterao što sam toliko kukao, mislim da to nije karakter pobednika, ali šta da se radi... Nismo uspeli da se izvučemo iz tog poraza, još smo bili u njemu, a Litvanci su odigrali odlično, odlična su ekipa. I oni su u smeni generacija i oni se vraćaju na velika vrata...", rekao je Veličković.
Ne samo on, već svi u taboru srpske reprezentacije, dočekali su istanbulsku zoru u nedelju. Budni.
"Ma ja sam zaspao u pet, pola šest... Vrtela se utakmica ponovo na TV-u. Ne znam... Teško je, teško. Nismo zaslužili ovo četvrto mesto, ali rekao sam da neću više da kukam nikada. Tako da, to je to...", nadovezao se Veličković i objasnio da nije svejedno izgubiti u utakmici za treće mesto.
"Voleo bih da ja imam ovu medalju što oni nose... Zato", rekao je dok su Litvanci pevajući prolazili iza njegovih leđa.
"Sigurno ćemo izvući pouke i naredne godine na Evropskom bićemo zreliji za ova dva takmičenja, koja su iza nas", zaključio je.
I kapiten Nenad Krstić apostrofirao je finiš utakmice sa Turskom kao trenutak kada je Srbija definitivno ostala bez medalje.
"Posle famoznog meča u polufinalu nismo skupili snagu da protiv Litvanije odigramo onako kako smo igrali tokom celog turnira i propustili priliku da osvojimo bronzu. Valjda je to život. Nekada je dobro, nekada loše. Četiri sekunde nas je delilo od finala i dan kasnije zbog toga psihički nismo mogli da izdržimo", priznao je Krstić i dodao:
"U dvoranu smo došli sa namerom da pobedimo. Sve smo dali od sebe da se oporavimo. Međutim, Litvanci su odigrali odličan meč, pogodili su šuteve, Kleiza je dao sve što je šutnuo i nismo imali mnogo prostora", pružio je ruku protivniku kapiten Srbije.
Krstić se trudi da posle svega ipak razmišlja pozitivno. Da sve što se dogodilo u Turskoj doživi kao uspeh. A, to jeste bio uspeh!
"Bez obzira na sve mi smo napravili ogroman uspeh. Pred ovom ekipom je velika budućnost. Sada se svi okrećemo klupskim obavezama, a sledeće godine ćemo biti za godinu stariji i iskusniji kada nas čeka kvalifikaciono takmičenje za Olimpijske igre, a to je Evropsko prvenstvo u Litvaniji", rekao je predvodnik ove sjajne generacije.
"Ostavila je traga u nama utakmica protiv Turaka. Nismo dovoljno iskusna ekipa da se za tako kratko vreme skoncentrišemo i spremimo kvalitetno za ovu utakmicu", rekao je Teodosić, član idealne petorke šampionata.
Ali, Teo se nada da košarkaši ovog leta nikoga u Srbiji nisu razočarali i da su navijači ponosni na njih.
"Ipak, mislim da smo tokom prvenstva pokazali sjajnu igru. Medalja je izostala, ali mislim da nismo nikoga razočarali. Ja sam ponosan na sve momke i na našu igru, ali šta je tu je... Iz svega moramo da izvučemo pouke, ali što kažu, naše vreme tek dolazi...", rekao je Teo, koji kaže da je ekipa ostvarila postavljeni cilj, ali da je odjednom dobila priliku za nešto mnogo veće.
"Postavili smo cilj, a to je bio plasman u četvrtfinale i ispunili smo ga. Posle smo imali i šansu da igramo finale, pored svega toga što se događalo i na terenu i van njega. Imali smo poslednju odbranu... Eto, trebalo bi da budemo zadovoljni, ali Litvanija je odigrala jako motivisano i mislim da su zasluženo pobedili u nedelju", dodao je Teodosić.
Ni Ivan Paunić nije imao sna uoči Litvanije. A, onda je još saznao da bi trebalo da se probudi u osam ujutru, jer je organizator Srbiji dodelio prvi jutarnji termin za trening!?
"Dosta je uticao taj poraz od Turaka na nas... Niko nije spavao celu noć, a onda narednog jutra dobili termin u devet! To niko nije mogao da odradi, naravno. Nismo uspeli da se pripremimo za ovu utakmicu, samo smo odgledali video, to je bilo sve što smo imali od njih. A, nismo imali kada da prođemo to na terenu", opisao je Paunić koliko je bilo teško selektoru i igračima da se pripreme.
Uprkos trenutnoj utučensti, Paunić veruje da je ekipa napravila veliki uspeh.
"Nije mala stvar biti četvrti, ali svi mislimo da možemo mnogo. Ta utakmica protiv Turaka nas je najviše pogodila, a na tu temu je pričao naš trener".
Milenku Tepiću izrazito je žao što je ekipa imala sjajan turnir, a onda završila sa dva poraza.
"Nismo uspeli da se oporavimo u meču za treće mesto, ali to što je noć pre toga na nas ostavila traga, nije alibi za poraz od Litvanije. Žao mi je kao i svima što posle jednog odlično odigranog prvenstva kući odlazimo bez medalje koju smo zaslužili. Ipak, na sve ovo možemo da gledamo kao zalog za budućnost, sa verom u to da nikada više nećemo biti na utakmicama onakvi kakvi smo bili protiv Litvanije", bio je samokritičan Tepić, iako je svima jasno da je satnica bila "dželat" Srbije u meču za bronzu.
Raspored utakmica bio je takav da je jednu od poraženih ekipa u polufinalu stavljao u značajan hendikep u odnosu na drugu. Litvanci su u subotu uveče, posle glatko izgubljenog polufinala od Amerikanaca, bili u htelu već oko 22 časa, u trenutku kada je Srbija igrala prvo poluvreme protiv Turske!
Posle velike drame, nesportskog ponašanja rivala i tendencioznog suđenja, "orlovi" su doživeli bolan poraz malo pre ponoći, a u hotel su stigli oko tri ujutru. Zaspali su oko pet, pola šest… A, trening je trebalo da odrade u devet.
Ovo gore napisano daleko je od alibija, već samo očit primer da se ovakvom satnicom žestoko oštećuje jedan od timova. Možda bi FIBA trebalo da razmisli da uvede dan pauze između polufinala i finala, kao što je to slučaj na Fajnal-foru Evrolige i nekim drugim turnirima.
Isto bismo napisali i da se dogodilo da smo Litvance gledali kako se, isceđeni i izmoreni, bore da sačuvaju čast protiv ornijeg i odmornijeg protivnika. Gotovo svi igrači litvanskog tima odali su priznanje našim momcima na borbenosti i trudu.
Još jednom, momci svaka čast!
(Izveštač MONDA iz Turske Nikola Janković)