Hrvatski advokat Ante Nobilo otkriva detalje o slučajevima na kojima je radio, a otkriva i pojedinosti dogovoria između nekadašnjih predsednika Srbije i Hrvatske.
Anto Nobilo, poznati hrvatski advokat, pojavljuje se u mnogim medijski propraćenim slučajevima, npr. hapšenju vođe paravojne garde Željka Ražnatovića Arkana.
U intervjuu za "Kurir", Nobilo govori o slučajevima na kojima je radio, a otkriva i detalje o dogovorima između nekadašnjih predsednika Srbije i Hrvatske, Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana.
Pamti se Nobilova izjava da su devedesetih, "u strateškom smislu, Franjo Tuđman i Slobodan Milošević bili saveznici, premda su u Hrvatskoj i BiH ponegde bili u taktičkom sukobu". U nastavku, advokat otkriva detalje o odnosu predsednika Hrvatske i Srbije.
"Mislim da je ta moja opaska bila tačna. Najviše crpim saznanja iz sedmoipogodišnjeg suđenja komandantu operativne zone HVO - Srednja Bosna, generalu Tihomiru Blaškiću, u Hagu. Bio sam mu branilac. I Tuđman i Milošević su imali ideju podele Bosne. Taktizirali su pod pritiskom međunarodne zajednice, ali, da su mogli, sigurno bi podelili Bosnu. Obojica su smatrali da bi - ako se Srbija i Hrvatska dogovore i podele Bosnu i Hercegovinu - to mogao biti osnov za dugotrajni mir", otkriva Nobilo.
Kako je naveo, Franjo Tuđman je hteo da obnovi Banovinu hrvatsku i tako postane hrvatski predsednik u najvećim mogućim granicama u istoriji. Maček je to učinio, ali samo u sklopu Kraljevine Jugoslavije, i to je ubrzo nestalo u vihoru Drugog svetskog rata. Milošević je nastavio politiku Kraljevine Srbije, koja nije nikada definisala svoje granice i koja je najpre širila na jug, a kad su je Bugari zaustavili, okrenula se prema Bosni.
"Tu je kontinuitet neke srpske nacionalne politike sa kraja 19. i početka 20. veka. Milošević je znao da delove Hrvatske neće moći zadržati. On je samo zloupotrebio Srbe u Hrvatskoj kako bi oslabio pregovaračke pozicije Tuđmana u BiH", smatra Nobilo.
ŠTA JE SA "OLUJOM"?
Vezano za hrvatsku akciju "Oluja", kada je 1995. godine iz ove zemlje proterano preko 200.000 Srba, Nobilo govori:
"Dve strane na 'Oluju' gledaju sa međusobno suprotstavljenih gledišta. Ja mislim da je istina negde na sredini. Hrvatska je po ustavu i međunarodnom pravu imala pravo snagom oružja da uspostavi kontrolu nad Krajinom i uvede taj prostor u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske", počinje Nobilo, i nastavlja:
"To je bio međunarodno priznata hrvatska teritorija. Ali hrvatska vojska i policija morale su, prilikom planiranja borbenih operacija, predvideti i mere da se zaista uspostavi javni red i mir, a to znači da se osiguraju životi i imovina civila. To, nažalost, nije učinjeno. Iza borbenih gardijskih jedinica, koje su relativno čisto borbeno delovale, dozvolio se ulazak drugog ešalona rezervista, pa i civila, redom stanovnika, koje su srpske snage 1991. godine proterale iz njihovih sela", objašnjava advokat.
"Tu dolazi do pljačke, nakon čega se pale srpske kuće i privredni objekti - njih 16.000, ali, nažalost, i ubistava onih malobrojnih Srba koji su ostali. S druge strane, pobunjeničke srpske vlasti su naredile evakuaciju. Srpski civili po komandi krajinskih vlasti napuštaju Hrvatsku. Tih 200.000 su u srpskoj organizaciji otišli u BiH i dalje u Srbiju. Ali u hrvatskoj organizaciji su im popalili sela i pobili brojne civile kako se Srbi ne bi vratili. To u Hrvatskoj to neće niko da prizna, ali tih 200.000 Srba u demografskom i ekonomskom smislu u Hrvatskoj fale, nedostaju", ocenio je Nobilo.
(MONDO)
