Dan nakon velikog crkvenog okupljanja u Nikšiću, na kojem je izražen novi protest zbog predloga zakona o slobodi veroispovesti, Vlada Crne Gore objavila zanimljive odgovore.
Vlasti u Crnoj Gori, uprkos protivljenju dela javnosti, neće odustati od Predloga zakona o slobodi verosipovesti, koje je uzbunio Srpsku pravoslavnu crkvu, odnosno Mitropoliju Crnogorsko-primorsku, smatrajući da će ovim aktom biti omogućeno "otimanje imovine u vlasništvu crkve".
U Nikšiću je u subotu održan veliki skup u organizaciji Mitropolije, kojem je prisustvovalo nekoliko hiljada ljudi, a sa kojeg su upućeni zahtevi vlastima u Crnoj Gori. Predstavnici srpske crkve u Crnoj Gori strahuju da se ovaj zakon donosi kako bi vlast oduzela pojedine hramove i crkve, a poručeno je da će oni biti "branjeni".
Predstavnici vlasti u Crnoj Gori više puta su naglašavali da namera zakona nije da se upada u hramove, niti da će institucije vlasti tamo držati sednice, već da se reguliše svojinsko pravo.
Dan posle skupa u Nikšiću, Vlada Crne Gore objavila je zanimljivo saopštenje koje je nazvala: "Razbijamo mitove", a pod mitovima smatra tvrdnje verskih poglavara i pojedinih opozicionih stranaka u vezi sa ovim predlogom.
Mit 1: "Država otima imovinu verskih zajednica"
Vlada Crne Gore: "Ovim zakonom se utvrđuje prosta pravna činjenica da kulturno blago koje je kroz vekove stvarano od državnog novca pripada državi, odnosno svim građanima. Dakle, samo ona verska imovina koja predstavlja kulturno dobro, a sticana je od javnih prihoda države ili je bila u državnoj svojini do gubitka nezavisnosti Crne Gore 1918. godine, biće registrovana kao državna svojina. I to samo pod uslovom da ne postoje dokazi da nad tom imovinom pravo svojine ima neka jerska zajednica. Sa druge strane, ako je neka verska zajednica stekla određenu imovinu u skladu sa zakonom koji danas važi ili koji je nekada važio, država će to poštovati".
Mit 2: "Srpska pravoslavna crkva je starija od države Crne Gore i svi pravoslavni verski objekti na teritoriji Crne Gore su njeno vlasništvo".
Vlada Crne Gore: "U vreme Knjaževine i kasnije Kraljevine Crne Gore, Srpska pravoslavna crkva, kao pravni subjekt pod tim imenom, nije postojala. Imovina koju je pravoslavna crkva koristila na teritoriji Crne Gore pre 1918. godine bila je vlasništvo države, što dokazuje činjenica da verska zajednica nikada nije imala pravo da bez saglasnosti države raspolaže imovinom koju je koristila. U članu 719 Opšteg imovinskog zakonika Knjaževine Crne Gore iz 1888. godine izričito se navodi: 'Nepokretna dobra pravoslavnih crkava i manastira ne mogu se nikako prodavati ili inače ustupati, bez naročita dopuštenja državne vlasti'. Kako je opšti pravni princip, još iz rimskog prava, da vlasništva ne može biti bez prava raspolaganja, sasvim je jasno da je država, a ne crkva u Crnoj Gori vlasnik verskih dobara. Dakle, crkva je koristila imovinu i ubirala plodove od verske imovine, ali je vlasnik te imovine u Knjaževini, kasnije Kraljevini Crnoj Gori nesumnjivo bila država".
Mit 3: "Država tera verske zajednice da se registruju"
Vlada Crne Gore: "Ne postoji zakonska obaveza verske zajednice da se registruje. Međutim, one verske zajednice koje ne žele da nadležni državni organ evidentira podatke o njihovom imenu, sedištu, adresi i zastupniku, neće imati sve pogodnosti koje uživaju registrovana pravna lica, odnosno neće imati status pravnog lica. Procedura registracije verske zajednice je veoma jednostavna i ne razlikuje se od pravila registracije pravnih lica koja inače važe u crnogorskom pravnom sistemu".
Mit 4: "Država hoće da izbaci SPC iz pravoslavnih hramova i da na njeno mesto dovede Crnogorsku pravoslavnu crkvu"
Vlada Crne Gore: "Najbolja potvrda da utvrđivanjem državnog vlasništva nad verskim kulturnim dobrima država ne namerava da ugrožava prava vernika jeste činjenica da je Prestonica Cetinje, a ne SPC, upisana kao vlasnik Cetinjskog manastira, pa to ni na koji način ne ograničava prava i slobode sveštenstva i vernika SPC u jednom od najznačajnijih kulturnih, istorijskih i verskih zdanja u Crnoj Gori. Dakle, predloženi zakon utvrđuje imovinska prava države nad verskim objektima koje je sama država gradila i sticala kroz vekove i koji predstavljaju kulturnu baštinu i imovinu svih građana Crne Gore. Ovim zakonom se ne uređuje verski život unutar bilo kojeg verskog objekta, niti se bilo ko izbacuje ili useljava u verske objekte".
Mit 5: "Predlog zakona je utvrđen bez dijaloga sa SPC"
Vlada Crne Gore: "Nacrt zakona je pripremljen još 2015. godine. U okviru javne rasprave koja je usledila, Ministarstvo za ljudska i manjinska prava je primilo i razmotrilo veliki broj komentara. Samo 2018. godine održano je sedam okruglih stolova, uz učešće akademske zajednice, verskih organizacija i nevladinog sektora. Nema verske zajednice ili druge zainteresovane strane koja nije komentarisala Nacrt zakona. Osim toga, predstavnici Vlade su imali detaljne i iscrpne pojedinačne konsultacije sa svim vjerskim zajednicama. Na tim konsultacijama postignut je viši stepen saglasnosti nego ikada ranije po ovim pitanjima. Gde god su predlozi verskih zajednica bili u skladu sa međunarodnim pravnim standardima i javnim interesom oni su prihvaćeni. Na kraju je SPC sama odbila dijalog o sprovođenju preporuka Venecijanske komisije, uslovljavajući taj dijalog donošenjem zakona o restituciji".
