Advokati iz Beograda: Ispitati ustavnost zakona u Crnoj Gori

Zakon o slobodi veroispovesti u Crnoj Gori, koji je izazvao negodovanje Srpske pravoslavne crkve i dela javnosti, proteste širom Crne Gore, ali i u Srbiji, sa sve oštećenjem državnog simbola na zgradi Ambasade Crne Gore u strogom centru Beograda, stupio je na snagu danas.

Dok Srpska pravoslavna crkva još radi na planu kako da se pravnim mehanizmima bori protiv zakona, za koji smatra da je put ka oduzumanju njene imovine u Crnoj Gori, dotle su dva beogradska advokata, Milenko i Momir Radić, u tu pravnu borbu već krenuli, podnevši Ustavnom sudu Crne Gore inicijativu za ocenu saglasnosti Zakona o slobodi veroispovesti sa Ustavom Crne Gore.

Iz ugla SPC i pojedinih pravnika, sporno je nekoliko članova zakona. Pre svega, od SPC će se tražiti da dokaže da li poseduje imovinu na objektima, odnosno da li ima osnov za svojinsko pravo, kao i da će prethodno morati da se registruje. Teško da postoji pisani trag o crkvama i hramovima od pre nekoliko vekova, tako da će predstavnici SPC, odnosno Mitropolije Crnogorsko-primorske biti u velikom problemu da zaista i dokažu svojinu.

U obrazloženju inicijative beogradskih advokata Ustavnom sudu Crne Gore podseća se da je od 1219. godine, kada je Sveti Sava u Nikeji dobio titulu arhiepiskopa za "sve srpske i pomorske zemlje", SPC nesmetano posedovala i sticala objekte i zemljište u Crnoj Gori. Međutim od danas nakon 800 godina, kako navode, država Crna Gora u članu 62. spornog Zakona retroaktivno konstatuje da objekti i zemljišta SPC-a, na današnjoj teritoriji te države ne pripadaju i da nikada nisu pripadali SPC, jer SPC ne poseduje "dokaze o pravu svojine na tim objektima i na zemljištu do 1. decembra 1918. godine".

Pored toga, advokati Radić tvrde i da na osnovu donetog Zakona, počev od danas, pa dok se ne registruje, SPC koja gubi status pravnog lica, ne može posedovati, sticati i ostvarivati prava, koja u skladu sa pravnim poretkom Crne Gore, pripadaju isključivo registrovanim ili evidentiranim verskim zajednicama, kao pravnim licima.

S obzirom da Zakon nije predvideo prelazni rok za registraciju verskih zajednica to, prema mišljenju advokata, znači da država Crna Gora od danas ima pravo da primenjuje sve zakonske sankcije prema SPC, dok je verskim zajednicama koje su prijavljene i evidentirane u skladu sa "Zakonom o pravnom položaju vjerskih zajednica" koji je danas prestao da važi, ostavljen rok od devet meseci da dostave prijavu za upis u novu evidenciju.

Pored ostalih mogućih rešenja, advokati smatraju da bi problem rešila odluka Ustavnog suda kojom bi konstatovao da su suprotne Ustavu i međunarodnim ugovorima odredbe Zakona:

a) član 20. koji za registraciju verske zajednice zahteva podnošenje prijave najmanje tri vernika, što je, kako tvrde advokati, suprotno članu 46. Ustava Crne Gore koji utvrđuje da "niko nije obavezan da se izjašnjava o svojim verskim i drugim ujerenjima";

b) član 23. koji "obavezuje verske zajednice, koje nisu bile evidentirane, da se registruju kao novoosnovane verske zajednice";

c) član 25. koji predviđa da "SPC može steći svojstvo pravnog lica upisom u Registar ili Evidenciju";

d) član 28. koji zabranjuje SPC, dok se ne registruje, da stiče ili ostvaruje prava koja pripadaju isključivo registrovanim verskim zajednicama - kao pravnim licima,

e) član 30. predviđena je mogućnost da se verskoj zajednici, npr. SPC-u, može odbiti upis u Registar ili Evidenciju,

f) član 61. Zakona, prema mišljenju advokata, vrši diskriminaciju na taj način što verskim zajednicama, koje su do danas bile evidentirane, ostavlja prelazni rok od devet meseci da obnove svoje evidentiranje, a SPC koja do danas nije evidentiran - današnjim danom oduzima status pravog lica i pravo na imovinu, bez obzira da li poseduje dokaze za tu imovinu navedene u članu 62.

g) član 62. koji predviđa da se na imovini SPC upiše država CG bez učešća SPC-a, a da nakon toga SPC mora da dokaže da je na toj imovini imao pravo svojine do 1. decembra 1918. godine;

h) član 63. koji predviđa da će se, bez učešća SPC-a u postupku, izvršiti nacionalizacija crkvene imovine i upis države na toj imovini, o čemu će bez odlaganja obavestiti versku zajednicu koja koristi predmetne objekte i zemljište, ne pominjući da se radi o svojini SPC.