Iako poljoprivreda mnogima deluje kao posao rezervisan za one rođene na selu, ulaganje u ovaj sektor može biti i čista biznis odluka.
Žaklina Stojanović, dekanka Ekonomskog fakulteta u Beogradu, gostujući u Mondo podkastu "Keš ekspert" otkrila nam je na šta treba obratiti pažnju kod ulaganja u poljoprivredu. Pogledajte celu epizodu:
Ključ, kako kaže, nije samo u proizvodnji, već u plasmanu proizvoda i stvarnju dodate vrednosti.
Lokacija diktira vrstu proizvodnje
Prema njenim rečima, različiti regioni Srbije nude i različite mogućnosti:
- Ravničarski krajevi idealni su za intenzivnu biljnu proizvodnju i stočarstvo jer imaju najkvalitetnije zemljište.
- Brdsko-planinska područja pogodna su za vinogradarstvo, voćarstvo i ekstenzivno stočarstvo.
- Planinski regioni uglavnom mogu da razvijaju samo ekstenzivno stočarstvo.
"Ne postoji univerzalan odgovor gde ulagati, sve zavisi od lokacije i resursa gazdinstva", naglasila je Stojanović.
Proizvodnja nije dovoljna - važan je plasman
Dekanka dodaje da se budući poljoprivrednici ne bi smeli fokusirati samo na samu proizvodnju, već i na to kako će proizvod doći do potrošača.
"Dodatu vrednost ne donosi prodaja primarnih proizvoda, već prerada i povezivanje sa turizmom i ugostiteljstvom. Na primer, umesto da prodate sirov proizvod, možete ga preraditi i ponuditi u svom restoranu ili domaćinstvu. To već rade brojna gazdinstva u ruralnim krajevima Srbije", objašnjava ona.
Najveći izazov - cena i otkup
Jedan od glavnih problema u domaćoj poljoprivredi je to što proizvođači često zavise od otkupljivača, pa su "price takeri" - oni koji prihvataju cenu koja im se ponudi. Zato se, kako kaže, rešenje nalazi u udruživanju i investiranju u kapacitete za skladištenje ili primarnu preradu, poput sušara za voće.
"Na taj način proizvodi postaju trajniji i proizvođač više ne zavisi isključivo od trenutne otkupne cene", dodaje Stojanović.
Koliko novca je potrebno za početak?
Na pitanje u šta uložiti, recimo, 5.000 evra, Stojanović odgovara da je važno realno sagledati troškove. Kao primer navela je podizanje jednog hektara malinjaka, što košta između 15.000 i 16.000 evra, uz primenu savremenih agrotehničkih mera.
"To ulaganje se vraća na prelazu između treće i četvrte godine, kada gazdinstvo počinje da ostvaruje profit. Povraćaj je relativno brz, ali zavisi od prinosa i cene na tržištu", pojašnjava ona.
Stojanović podseća i na razlike u prinosima: dok u Srbiji pšenica daje od 3 do 6 tona po hektaru, u najrazvijenijim zemljama prinosi prelaze 10 tona.
"Sama činjenica da kod nas nema dovoljno navodnjavanja, odvodnjavanja i primene moderne tehnologije pokazuje koliko propuštamo u odnosu na potencijal", zaključuje dekanka Ekonomskog fakulteta.
Da vam neko pokloni 10.000 evra, u šta biste ih uložili?
BONUS VIDEO:
