Radovi na uklanjanju Starog savskog mosta u Beogradu ušli su u ključnu fazu - jedna polovina čelične konstrukcije već je uklonjena. Ovaj simbol prestonice, koji povezuje Novi Beograd i centar grada još od 1942. godine, godinama je bio tema polemika među građanima, urbanistima i gradskim vlastima.
Veoma brzo pošto je aktivirana, moćna mađarska dizalica Adam Klark već je prenela dva dela zelene konstrukcije Starog savskog mosta.
Juče je jedan segment bio prebačen na baržu, a danas je to učinjeno sa još jednim segmentom mosta. U pitanju su delovi bliže novobeogradskoj strani.
Demontaža je počela krajem 2024. godine kao deo šireg plana rekonstrukcije saobraćajne infrastrukture, a gradske vlasti najavile su izgradnju potpuno novog mosta na istom mestu, koji bi trebalo da bude gotov do 2027. godine. Novi most bi, prema najavama, imao znatno veći kapacitet i bolju povezanost sa glavnim saobraćajnicama.
Pogledajte fotografije rušenja Starog savskog mosta:
U narednim mesecima očekuje se nastavak radova i uklanjanje preostalog dela konstrukcije, nakon čega bi trebalo da usledi priprema terena za izgradnju novog mosta.
Stari savski most demontira se u nekoliko delova
Ono što je interesantno to je da se most "rasklapa" iz svega nekoliko delova, prenosi Telegraf.Nakon što su "odsečeni" prilazi, ostala su četiri elementa, dva su skinuta, a dva su još iznad Save, uključujući i luk.
Radnici žustro rade kako na obali tako i na reci. Dizalica se pomera u skladu s potrebama, a uklonjeni delovi mosta ređaju na barže. Za to vreme radnici u čamcima prelaze s jedne na drugu stranu reke.
Podignut u doba okupacije
Stari železnički most je izgrađen 1884. godine i najstariji je most u Beogradu. Izgrađen je kako bi se Beograd povezao sa Zemunom i u prvim decenijama postojanja bio je u vlasništvu i Srbije i Austrougarske, kojoj je Zemun tada pripadao.
Rušen je dva puta, u oba rata. Prvi put na početku na početku Velikog rata, kad je u vodu pao zaslugom kapetana Mihaila Alića sa saborcima. Stubovi i temelji ostali su tada neoštećeni pa je ubrzo obnovljen, ali ga je neprijatelj ponovo oštetio u toku rata.
Okupatori su most osposobili 1916. kada su izgradili i poseban kolosek ka Topčideru. Ali, delovi konstrukcije ponovo su završili u Savi 1. novembra 1918. u toku njihovog povlačenja. Most je nanovo osposobljen početkom dvadesetih. Ni to nije dugo trajalo. U prvim danima Aprilskog rata 1941. odredi naše vojske srušili su sve mostove u prestonici da bi usporili nadiranje nacista. Nemci ipak brzo ulaze u grad i provizorno obnavljaju most.
Godinu kasnije počela je gradnja i paralelnog nizvodnog mosta da bi se povećala protočnost saobraćaja. Nemci ipak nisu uspeli da ga završe kada je 1944. usledilo savezničko bombardovanje. Posebno je bila oštećena konstrukcija starog pa je u posleratnom periodu plan bio da se osposobi manje oštećen nizvodni.
Današnji izgled most je dobio po završetku Drugog svetskog rata u okviru ratne reparacije. I bio je jedini beogradski železnički most preko Save do izgradnje Novog železničkog mosta 1979. godine.
Izgled novog mosta
Prema najnovijim prikazima, most će imati šest saobraćajnih traka: četiri za automobile i dve za tramvaje.
Dužina mosta biće 420 metara, a širina 38 metara, dok će na mestima sa vidikovcima za pešake širina mosta iznositi 42 metra. Tramvajski saobraćaj biće smešten u sredini mosta, dok će dvosmerni drumski saobraćaj imati po dve trake u oba pravca. Sa obe strane mosta biće postavljene pešačko-biciklističke staze, što znači da će most biti u potpunosti prilagođen za sve korisnike saobraćaja, uključujući pešake i bicikliste.
BONUS VIDEO:
