Stručnjake ne zabrinjava to što je sada oko 300.000 ljudi manje, već to što se taj trend smanjenja ubrzava i što će u Srbiji do 2050. nestati gotovo ceo jedan Beograd.

Manji broj ljudi, prouzrokovan uglavnom negativnim prirodnim priraštajem i odlaskom u inostranstvo, za posledicu ima i sve veći broj starih i sve veće opterećenje na penzioni fond i zdravstveni sistem.

"Ovo jeste najveći pad, ali je i u perodu između popisa 1991. i 2002. registrovan je pad, kada je iz Srbije otišlo u inostranstvo oko 400.000 ljudi. Taj broj prikriven je velikim brojem izbeglica. Pored toga, poslednjih 20 godina se beleži negativan prirodan priraštaj na gotovo celoj teritoriji države. Ako se taj trend nastavi, na popisu 2051. sigurno će nas biti manje za milion, ako ne i za 1,3 do 1,5 miliona", kazao je za "Blic"Vladimir Nikitović iz Centra za demografska istraživanja.

Trend demografskog starenja nije tipičan samo za Srbiju već i za sva evropska društva i sve bivše jugoslovenske republike. Starenje i manji broj ljudi mogu proizvesti, kako kaže sociolog Zoran Stojiljković, nekoliko problema.

"Dolazi do stalnog smanjenja broja zaposlenih u odnosu na broj penzionera. Taj broj teži tome da se izjednači. Samim tim povećavaju se ulaganja u penzije u odnosu na ulaganja za zaposlene i edukaciju mladih. Sve je više onih koji su stariji od 65 godina u odnosu na populaciju do 18 godina, tako da postajemo društvo starih, a za to su potrebna sredstva", objasnio je kaže Stojiljković za list-
P
rema njegovoj oceni, Srbija se sužava na Beograd i desetak drugih gradova, dok se pojedini regioni sve više prazne. Problem je, kako kaže, u tome što je sve više jednočlanih domaćinstava.

"Nekada su porodice bile četvoročlane, tako smo nekada u školi učili. Danas to nije slučaj. Sve je više parova bez dece ili s jednim detetom, a s druge strane imamo gomilu staračkih domaćinstava. Bitno je i da će upravo to starije stanovništvo imati sve veći i politički uticaj, što je sad primer sa PUPS-om", kaže Stojiljković.

Jedini izlaz iz ove situacije Rasim Ljajić, ministar rada i socijalne politike, vidi u oporavku ekonomije, bez čega je sve ostalo, kako kaže, samo teoretisanje.

"Ako ne oporavimo ekonomiju, i dalje ćemo imati pad prirodnog priraštaja i napuštanje sela. Prema podacima ministarstva, u Srbiji je 42.000 samačkih domaćinstava, i to većina na selu. To je čitav jedan grad. Sela se ili napuštaju ili u njima živi po desetak ljudi starijih od 65 godina. Uzrok pada broja stanovnika je slaba ekonomija, i taj uzrok treba rešavati kako ne bi, kao sada, svi išli ka Beogradu, Novom Sadu ili Nišu. S druge strane, pojedini regioni kao što su Toplički, Jablanički ili Pčinjski imaju katastrofalnu sliku i kada je demografsko pražnjenje u pitanju, ali i siromaštvo", izjavio je Ljajić.

"Starenje stanovništva i smanjenje radne snage samo po sebi nameće pitanje hoće li se podizati i granica za odlazak u penziju. Ljajić navodi da će s reformom penzionog sistema nastaviti, ali da je pre toga potrebno obezbediti nova radna mesta.Nijedna reforma ne može biti uspešna bez oporavka privrede2, istakao je ministar.

Ekonomista Aleksandar Stevanović smatra da je neminovnost da se radni vek produži, ali se ne slaže s ministrom Ljajićem u oceni da je jedino slaba ekonomija uzrok manjeg rađanja.

"U budućnosti će se sve više opterećevati penzioni fond i više će se izdvajati za medicinsku negu. To su glavni fiskalni udari, ali uštedećemo na školstvu",kaže Stevanović.

Srbija, prema mišljenju ekonomiste Miroslava Zdravkovića, boluje od čitavog niza neravnoteža: u proizvodnji i potrošnji, uvozu i izvozu, štednji i investicijama. Ipak, najopasnija neravnoteža je u starosnoj strukturi stanovništva.

"Srbiji je potrebna nova populaciona politika, jer polako ide ka obrnutoj piramidi - na jedno dete imamo 10 penzionera. Može da se produži radni vek, to nije problem, ali to rešava problem samo na kratak rok. Potrebna je nova industrijska politika, ali i novi vrednosni obrazac. Ljudi su glavni resurs jedne države", kazao je za "Blic" Zdravković.

(MONDO)