• Izdanje: Potvrdi
IMATE PRIČU? Javite nam se.

IMATE PRIČU? Javite nam se.

IMATE PRIČU? Javite nam se.

Ubacite video ili foto

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa. Ne sme biti više od 25 MB.

Poruka uspešno poslata

Hvala što ste poslali vest.

Dodatno
Izdanje: Potvrdi

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Knjiga Mire Marković: Ljubić ili dnevnik uvreda?

Izvor mondo.rs

Knjiga Mirjane Marković "Bilo je to ovako" promovisana je danas. Udovica Slobodana Miloševića otkrila detalje iz njihovog ljubavnog života, ali i odnose koje je bivši šef Jugoslavije imao sa političarima tog vremena - iz njenog ugla.

”Dok sam tako zadivljena stajala u prvoj novogodišnjoj noći u svom životu, Slobodan mi je dodirnuo ruku. Dok smo igrali, čula sam njegovo srce, nisam znala da srce može tako da se čuje. Ko zna, možda je samo to, njegovo, bilo takvo”, opisala je Mira prvi ples sa Slobodanom Miloševićem.

Opisala je i poslednje dana provedene sa Miloševićem u Hagu gde mu se sudilo za zločine protiv čovečnosti i genocid u Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu. Knjigu je, kako je navela, napisala jer joj je upravo suprug to ostavio u amanet.

Iako je na promociji rečeno da je okosnica memoara “ljubav ovog sada već mitskog para”, u knjizi preovladava njena svojevrsna “politička, ekonomska, sociološka i društvena analiza”. Pisala je Mira i o razbijanju zemlje 90-ih, o oktobarskoj revoluciji, o “izdajnicima”.

U knjizi u dva toma od 1.000 strana, prepunoj detalja, u kojoj obitava 400 likova i hiljade situacija Mira Marković je opisala i Miloševićev odnos sa ubijenim premijerom Zoranom Đinđićem u kom je izvređala pokojnog premijera.

“Usred tih demonstracija (1995-1996) Đinđić je diskretno i tajno tražio kontakt sa Slobodanom. I došao je jedne večeri u rezidenciju. Rekao je Slobodanu otprilike da opozicija očekuje promenu vlasti. Razgovor je bio kratak i besmislen. Ne znam šta je nervozni, usplahireni Đinđić očekivao. Njegovo političko iskustvo je formirano iz komunikacije s logoreičnim zamlatama kakva je i sam bio”, piše Marković koja je u knjizi iznela niz optužbi na račun pokojnog premijera.

”Pa i Đinđić, jeste da je za vreme bombardovanja pobegao iz zemlje i predlagao da ona bude još neko vreme bombardovana, pa će položiti oružje, jeste da je imao veze sa nemačkom obaveštajnom službom i beogradskim kriminalcima, ali je i takav, moralno problematičan i slab na novac, imao pristalica više nego Koštunica”, između ostalog, piše Mirjana Marković.

MIRINA AUDIO PORUKA

Autorka ovih redova se oglasila i na promociji knjige u Medija centru, doduše ne lično, već putem audio snimka.

“Moja knjiga je biografija vremena u kome su se našle moja zemlja i moja porodica. Ja sam o tom vremenu pisala o tome dok je trajalo, preko dvadeset godina. Odredila sam se prema događajima dok su bili u toku i davala sam ocene i prognoze. I nagoveštavala sam onda, da će se kad nevreme nad našim delom sveta prođe, pojaviti mnogo pisaca o tom nevremenu koji će ga tumačiti sa bezbedne istorijske daljine.

I eto, tako se i dogodilo.

Pročitala sam mnogo takvih tekstova ovih godina. Njima dominiraju dva pristupa kada se radi o tekstovima političkih ljudi i Slobodanovih saradnika. Jedni minimiziraju svoju ulogu u politici iz devedesetih godina, naročito kada se radi o događajima prema kojima postoktobarska javnost u Srbiji i deo svetske javnosti imaju negativne ocene. Takvim svojim pristupom oni se nude postoktobarskoj politici”, navela je Mira.

Kako je rekla, drugi su se ponašali obratno i hipertrofirali su svoju ulogu u tom vremenu, naročito u onim događajima koji su dobili podršku istorije prema kojima pozitivan odnos ipak niko nije mogao da izbegne.

”Oni bi u stvari da se okite bar jednim listom sa lovorovog venca koji pripada mrtvom pobedniku”, naglasila je ona.

Navela je i da je na kraju knjige propustila jednu rečenicu koje se kasnije setila.

”To je jedna Sartrova rečenica i ona glasi: “Da li su mrtvi pali uzalud? Ako svet treba da ostane kakav jeste, onda jesu“. A ja ipak dodajem: Možda neće ostati isti, možda će ipak biti bolji. Takav ishod proizilazi iz prirode homosapiensa. Priroda homosapiensa je oslonac svakog, i mog istorijskog optimizma.

“I, pozdravite Srbiju“, rekla je na kraju i usputno Mira.

Na promociji knjige govorio je i Momir Bulatović, profesor Evropskog univerziteta u Srbiji, ali u predsednik Udruženja “Sloboda” koje se zalaze se za istinu o Slobodanu Miloševiću. On je naveo kako je u knjizi ispričana priča o Miri koja je bila u ilegali iako tek rođena i o Miri koja je i danas u ilegali.

Zdenko Tomanović koji je bio pravni zastupnik Slobodana Miloševića u Hagu i koji ga je, kako je naveo prvi video po dolasku u Hag, ali i poslednji put, govorio je o onome što je više puta iznosio u javnost – "o neustavnosti izručenja Miloševića Hagu i o brojnim nepravdama koje su nanete Miloševiću i njegovoj porodici.”

Mira Marković i njen sin Marko Milošević se nalaze na Interpolovoj poternici za organizovani kriminal zbog šverca cigareta tokom devedesetih godina prošlog veka.

Takođe, Za Mirjanom Marković je raspisana poternica jer se nije odazivala na pozive suda u postupku za nezakonitu dodelu stanova Fonda Srbije, koji traje od 2001.

Ona je napustila Srbiju u februaru 2003. i od tada je nedostupna srpskim pravosudnim organima.

Generalno tužilaštvo Ruske Federacije zvanično je u avgustu 2008. obavestilo Ministarstvo pravde Srbije da su Mirjana Marković i Marko Milošević 22. februara 2006. dobili status izbeglica u Rusiji.

Više svedoka na suđenju za ubistvo Slavka Ćuruvije navelo je Miru Marković kao inspiratora ubistva novinara i vlasnika lista “Telegraf”.

Knjigu Mire Marković koja košta 1.400 dinara izdala je kompanija "Novosti" i to baš na godišnjicu oktobarske revolucije.

Radomir Dmitrović, direktor i glavni urednik "Večernjih novosti" je izjavio da je u pitanju koincidencija i da je knjiga slučajno objavljena na godišnjicu revolucije.

Komentari 20

Komentar je uspešno poslat.

Vaš komentar je prosleđen moderatorskom timu i biće vidljiv nakon odobrenja.

Slanje komentara nije uspelo.

Nevalidna CAPTCHA

pravda

Pročitala sam knjigu gospođe Marković ,čuvaću je da je čitaju i moja deca,koja -na sreću-većinu likova koji se tu pojavljuju nikad nisu imala prilike da vide,te ulizice Slobinog režima,marionete,ljude bez časti,koji su se itekako koristili Mirinim vezama,preko nje kod Slobe završavali svoje "poslove"..pravili demonstracije (na kojima sam i sama učestvovala)a zatim,mirno,ručavali i večerali sa Slobom i Mirom.To samo govori u prilog njihove dvoličnosti,jer su u 9.martovskim demonstracijama izgubljena 2 života,a Vuka i Danu je iz zatvora izvukla Mira,da bi imala ,nadalje,neprijatelja pod kontrolom.A oni su pristali na to.I mnoge druge"bitne"ljude tog vremena u koje smo verovali,zapravo je vodila lična ambicija.Tako da,pročitajte knjigu,pa komentarišite.SRBI,GDE ĆE VAM DUŠA,NA VIDOVDAN?a VELIKI DEO TIH VAJNIH POLITIČARA JE "OKRENUO ĆURAK"ZA JEDAN DAN,I OPET SE NAŠAO NA VLASTI.SA DOSOM,PA SA DS-om,pa....U VRAŽJU MATER,NEKI JOŠ EGZISTIRAJU!!!!!!!!!!!

Paracinac

Procitao sam knjige gospodje Markovic. U delu od devedesetih pa do 2000 gospodjo Markovic mi kao da nismo ziveli u istoj zemlji?! Strasno! Ziveo sam u Paracinu tih godina i svojim ocima video sta je radio JUL i SPS, ali JUL posebno. Strasno da sve to niste znali?

RR

Ili je to ipak bilo ovako.Tuđman nije imao šanse 1988., kada mu je vraćen pasoš, da ga itko u svijetu primi viši po rangu od gradonačelnika Vancuvera i drugih gradova, jer im je bilo najlakše kazati, u Jugoslaviji ste i tamo ostanite. Sloba je mislio da može ukinuti delegaciju SAP Kosova, a da se Jugoslavija ne raspadne. U Saveznoj skupštini nije više bilo konstitutivne članice federacije i njene delegacije prema Ustavu iz 1974. pa time niti Jugoslavija više nije postojala. Nakon toga svjetski moćnici odustali su da vrše pritisak na Hrvatsku i Sloveniju da ostanu u zemlji koja, de facto i de iure, više nije postojala. Bio je otvoren put HR i SLO samostalnosti. Sloba je mislilo da može ovce i novce. Da je branio svako slovo i zarez iz Ustava 1974. Tuđman i Kučan imali bi puno manji manevarski prostor. Kada vas je Milošević, zvani Sloba od milja, bacao u trans svojim govorom na Gazimestanu 28.6.1989., onda vam je nebo bila granica. Sada vam se samo pripisuje negativna kamata na negativnu politiku koja je trajala 25 godina. Da ste Hrvatsku pustili da ide svojim putom, odrekli se projekta Velika Srbija i svoje sunarodnjake kojima je Hrvatska domovina, pustili da u miru žive u svojoj domovini, ne zastrašivali ih ustašama koji će ih doći klati i ne huškali ih da se pobune protiv Hrvatske, ne bi se desila kninska pobuna na Veliku Gospu 15.8.1990. (kada su gosti iz D,A,CS,PL,H panično prekidali godišnji odmor i bježali zbog barikada pred Kinom, preko Bosne kući svojoj) i sigurno bi Božićnim Ustavom HR od 22.12.1990. Srbi ostali konstitutivni narod u Hrvatskoj, a Tuđman bi zbog nesklonosti, u prvom trenutku, svjetskih moćnika prema ideji hrvatske samostalnosti, pomogao (i to iz golog interesa) prešutno i pasivno da Srbija sredi situaciju oko Kosova, koja tada nije otišla predaleko, samo da se izbjegne krvavi sukob u kojoj Hrvatska nije početno imala dobru poziciju. Srbe iz Hrvatske, u kasno proljeće i rano ljeto 1990, dok još niti jedna žrtva nije pala, Miloševićev režim plašio je pojmovima kao napr. šahovnica, „ustaške“ riječi putovnica, domovnica … , a danas mnogi od njih imaju u džepu tu putovnicu, u ladici domovnica, na obje hrvatski grb sa šahovnicom, nalaze se u otadžbini Srbiji ,u izbjeglištvu, ali bez svoje kuće i domovine Hrvatske, ponajviše zahvaljujući „čoveku koji je mnogima oduzeo osmeh sa lica (o-Slobo-dio ih od osmeha) – Slobodanu Miloševiću – Slobi“. Tako je bilo, a vi se nastavite zvaravati mitovima i legendama o božanskom narodu te o ustaško-vatikansko-jezuitsko-njemačkoj uroti.

special image