Sve je izvesnije da bi Crna Gora mogla postati sledeća članica Evropske unije, dok se u slučaju Islanda pominje mogućnost da bi, ako se na referendumu odluči za povratak evropskom putu, i ta zemlja mogla ubrzano da uđe u EU, eventualno zajedno sa Crnom Gorom.
Prema pisanju "Jutarnjeg lista", predlog o formiranju radne grupe za izradu nacrta pristupnog ugovora sa Crnom Gorom dugo je bio predmet razgovora među državama članicama, ali je nailazio na otpor koji nije bio usmeren samo na samu Crnu Goru, već i na unutrašnje debate o budućim reformama Evropske unije.
U početku su najzadržanije bile Francuska, Nemačka i Holandija, ali su sve članice na kraju dale saglasnost za pokretanje procesa.
Novi tip pristupnog ugovora
Kako navodi list, neke zemlje su podržale odluku uz očekivanje da će se paralelno voditi rasprava o širem proširenju EU, kao i o uvođenju tzv. "zaštitnih mehanizama" koji bi omogućili sankcionisanje nove članice u slučaju odstupanja od osnovnih evropskih vrednosti. Takođe se razmatra ideja da bi Crna Gora, kao prva država sa novim tipom pristupnog ugovora, mogla imati ograničeno pravo glasa u prelaznom periodu.
Crna Gora, sa nešto više od 600.000 stanovnika, u Briselu se ne smatra velikim institucionalnim izazovom, pa se njen ulazak često vidi kao potencijalni dokaz da je proširenje EU i dalje realno.
Ipak, pojedini diplomati upozoravaju da bi se njen primer kasnije mogao koristiti kao argument u raspravama o prijemu većih kandidata, poput Ukrajine. Istovremeno, već se u procenama uzima u obzir veličina i kapacitet svake zemlje kandidata.
Ulazak u EU sa ograničenjima
U diskusijama se pojavila i ideja "obrnutog proširenja", prema kojoj bi zemlje ulazile u EU sa određenim ograničenjima, a uslove bi nastavile da ispunjavaju i nakon članstva. Ovaj koncept, koji se dovodi u vezu i sa mogućim ukrajinskim mirovnim sporazumom, za sada nije dobio širu podršku među državama članicama.
Više pažnje, međutim, dobija koncept "postepene integracije", koji već postoji u praksi kroz uključivanje kandidata u programe EU, zajedničke projekte, konsultacije i sektorsku saradnju pre punopravnog članstva.
I pored različitih pristupa i neslaganja, u EU preovlađuje stav da bi proširenje u narednih nekoliko godina trebalo da se dogodi, makar za deo kandidata, jer bi u suprotnom proces izgubio kredibilitet i strateški značaj koji mu se pripisuje.
Vaše mišljenje nam je važno - ostavite komentar, nije potrebna registracija!
BONUS VIDEO:
