Stižu priče o dve bajke sa jednog jadranskog ostrva.
Ima već mesec dana kao sam samo u japankama i kupaćim gaćama (jej), a nadam se da ću najmanje još toliko ostati u toj kombinaciji. Nikada do sada nisam sebi mogao tako nešto da priuštim, ali evo ove godine, sticajem okolnosti, desilo se i to čudo. Odmor provodim, ako to nekoga uopšte zanima, u Evropskoj Uniji, ali, znate, i Evropska Unija ima svoju provinciju, baš kao što i ta provincija ima svoju provinciju.
U ovom slučaju, radi se o jednom hrvatskom ostrvu, možda i najlepšem od svih velikih i naseljenih u Jadranu. Biti provincija provincije ima i svojih dobrih i loših strana. Dobro je to što se u stvari ništa nije promenilo ulaskom u omraženi savez, što je more i dalje pitomo, plavo i toplo, što ribe ima na sve strane i što su ljudi prijatni i opušteni. ''Ne valja'' lista se svodi na jedno – letnje kino skoro da i ne radi, a i kada prikazuje filmove, onda su to uglavnom naslovi tipa ''G. I. Joe'' ili ''Croods''.
Dakle ceo ovaj uvod nije da hrvatskim morem pravim zazubice jednima ili iritiram druge (mada, iskreno, zabole me za ove druge), već da objasnim zbog čega u priči koja sledi nema naslova kao što su ''Pacific Rim'', ''Wolverine'', ''Red 2'' ili bilo šta što se može videti po našim multipleksima. Kažu da na obližnjem Visu sve pršti od letnjih blokbastera, ali moj otok i dalje pluta u nekom prošlom vremenu. Ipak, uz maestral koji život znači po ovoj vrelini, ipak se može pronaći i poneki zaboravljeni hit s početka ove godine.
Ovog puta, zato, bavim se samo bajkama. Obe bajke potpisuju 'opasni' reditelji – Brajan Singer i Sem Rejmi.
Obojici je ovo neka vrsta ličnog projekta ili to bar tako izgleda. Liči kao da su obojica želeli da se odmore uz nešto što im je nekada davno, u detinjstvu, predstavljalo vrlo bitno štivo, a sada su, nakon velikih karijera konačno u stanju da sebi priušte luksuz da se oduže svojim dečačkim snovima. (To je kao kad bi meni neko dao 200 miliona dolara da napravim filmsku verziju Džona Piplfoksa, recimo.) Obojica su napravili filmove koji će se, kada se jednog dana bude podvlačila crta, naći pri dnu liste njihovih najboljih filmova. Rejmijev će još i zaraditi neke pare (ipak se on bavio delom koje Amerikanci ne mogu da propuste da pogledaju), dok je Singer baš krahirao na blagajnama. Oba filma su napravljena tako da ih mogu gledati i deca, ali i roditelji. Konačno, oba filma izgledaju sjajno i gledaju se lako. Nisu dobri, ali sam se dosta dobro proveo gledajući ih. Meni u japankama – dovoljno.
JACK THE GIANT SLAYER
Režija: Brajan Singer
Uloge: Nikolas Holt, Elenor Tomlinson, Juen Mekgregor
Autor prošlog Supermena, onih fenomenalnih X-Men filmova ili, recimo, hita ''Usual Suspects'', dohvatio se bajke o Džeku i čarobnom pasulju. Priču, nadam se, svi znate. Kod Singera ona ide otprilike ovako – Džek je užasno siromašan i odlazi u grad ne bi li prodao kljuse i zapregu, ali umesto pristojne zarade, kući se vraća sa nekoliko zrna pasulja. Jedno je dovoljno da izraste u džinovsko drvo koje će ga odvesti na pola puta do neba, do mesta na kojem žive džinovi željni osvete ljudskom rodu za poraze u prošlosti i prognanstvo. Džek se možda ne bi ni pentrao u visine, da pre njega istim putem nije krenula princeza Izabela. Ima tu još raznih vitezova, i dobrih i loših, ali samo su njih dvoje u stvari važni. Naravno, na kraju je i celo čovečanstvo ugroženo, ali znate već kako se bajke obično završavaju. I ovde se pije medovina.
Ništa bitno ne fali Singerovom filmu, osim možda malo boljeg scenarija. Priča je vešto, iako ne preterano kreativno ispričana, postprodukcija je očekivano fantastično ukrasila i opremila film, pa se skoro dvosatna projekcija prati bez imalo problema. Film čak i nema dosadnih delova, ali od Singera se ipak nešto više očekivalo. Nešto više od grotesknih divova i skupe tehnologije. Uostalom, ako ovo i jeste Singerov dečački projekat, onda je baš i mogao da bude mnogo ličniji od reciklirane bajke koju ćete zaboraviti čim konobar donese svežeg brancina.
Srećom, Singer nam se uskoro vraća sa novim X-Menima. Treba to dočekati.
OZ THE GREAT AND POWERFUL
Režija: Sem Rejmi
Uloge: Džejms Franko, Mila Kunis, Rejčel Vajs
Sem Rejmi ima još spektakularniju i raskošniju karijeru od Singera – Evil Dead filmovi, svi oni Spajdermeni, fenomenalni Darkmen i svašta još, pa samim tim i impresivniji i ambiciozniji san – Čarobnjaka iz Oza. Nisam baš detaljno proučavao njegove snove, ali Oz koji on potpisuje oslanja se pre svega na najčuveniju ekranizaciju Baumovog slavnog romana, onu iz 1939, sa Džudi Garland. Kod Rejmija, sve se događa 20-ak godina pre nego što će Doroti zakoračiti na žutu ciglu čudesnog Oza.
Oskar 'Oz' Digs je vešti, ali ne preterano uspešni mađioničar koji krstari Kanzasom i lokalnim vašarima prodajući svoje trikove naivnim posetiocima. No i njega tornado jednog dana odnosi u zemlju u kojoj sreće tri veštice – Teodoru, Evanoru i Glindu. Ova poslednja je, kao što znamo, ona dobra, ali Oskaru je potrebno neko vreme da to spozna. Iz Smaragdnog grada on kreće put Glindinog carstva ne bi li je skinuo sa trona i usput sreće mnoge junake koje znamo iz jednog od najslavnijih američkih filmova svih vremena. Kraj je efektan – Oskar iz šešira vadi sve svoje trikove i pretvara ih u projekciju koja ne samo da savladava vojnike smaragdnog grada, leteće babune i sve opake veštice, već i napaćenom narodu Oza donosi toliko željenu slobodu.
Kažem, verovatno je Sem Rejmi pravio ovaj film za sebe, ali gledali su ga i drugi valjda. Nije lako proceniti šta današnjoj, haripoterovskoj generaciji znači Oz i da li su uopšte čuli za njega, ali moja iskustva sa dečijim poimanjem originalnog filma više su nego zanimljiva. J. je bila baš klinka kada sam joj priuštio DVD projekciju Flemingovog filma, pa i pored toga što ga je odgledala sa relativnom pažnjom, zanimljivije mi je to što se i dan danas (14 god.) ona veoma dobro seća i filma i skoro svih likova. Odlika ozbiljnih umetničkih dostignuća, nema šta, i prava je šteta što sa njom nisam mogao da odgledam Rejmijev 'prequel'.
Ali moja je generacija u stvari mnogo zainteresovanija sa ovaj film, siguran sam u to, pa otud i moj nešto tolerantniji stav prema delu koje bih, u drugim okolnostima, vrlo rado sasekao bez mnogo obzira. Jer, da se ne lažemo, prilično je bezoblična masa Rejmijev Oz u odnosu na Flemigovo čudo od filma. Rejmi svoju posvetu počinje na isti način kao i Flemig, u crno-beloj tehnici i u 4:3 formatu koji se lagano širi i boji kako naš junak ulazi u Oz, ali toplinu originalnog vajdskrina ovde glumi skupa, ali i neubedljiva digitalna tehnologija modernog vremena. Meni barem, ali biće zanimljivo videti i novu, 3D verziju filma iz 1939. godine koja bi za nekoliko meseci trebalo da bude ponovo lansirana.
I da nema filma s kojim neminovno poredimo ovaj Rejmijev, rezultat opet ne bi bio posebno dobar. M. je u pravu - uvek dobri Franko, ovde je ipak pogrešan izbor, humora nema ni u naznakama, a na kraju krajeva ovde nema ni pevanja.
Tako da...čovek koji je karijeru započeo jeftinom, ali briljantnom ''Evil Dead'' trilogijom i koji je svoju filmografiju 20-ak godina kasnije ukrasio Spajdermen trilogijom, trenutno radi ili na rezervi, ili na staroj slavi. Kuda će dalje, to niko ne zna. Internet kaže da su mu sledeći projekti neka stripovska verzija Vajata Erpa, ali i novi nastavak Evil Dead sage. Ne zvuči preterano primamljivo, ali ovog tipa zaista nikada ne bi trebalo otpisati.
Eto kako teku le(t)nji morski dani. Ipak, na vidiku su i neka ozbiljnija morska zbivanja. Mini festival mediteranskog filma, Šušur - Festival od riči ... sve to u sledećem nastavku.