POVRATAK OTPISANIH
U doba kada u NBA dominiraju niske petorke, kada se pravi centri mogu izbrojati na prste jedne ruke, Grizzliesi imaju trenutno najbolju kombinaciju centar - krilni centar u čitavoj ligi.
Ovaj tekst je bez problema mogao da nosi naslov povratak otpisanih.
Teško se sjetiti u protekloj deceniji igrača koji je više puta otpisan zbog svojih neprilika van terena od Zacha Randolpha. Marcu Gasolu s druge strane poštena šansa gotovo da nije ni pružena. Do unazad tri godine uglavnom je bio "bucko", "debeli", "Gasolov brat" (čak ni "Pauov brat" nego "onaj debeli, trapavi Gasolov brat". Kada kažeš Gasol niko nije ni pomišljao na Marca).
Randolph će izgleda do kraja karijere ostati čovjek koji polariše javnost. Gomila navijača i gotovo svi saigrači ga smatraju odličnom osobom koja je imala nesreću da se više puta nađe u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu. Opet probajte to da ispričate u Portlandu gdje se i danas ima više nego dovoljan broj ljudi spremnih da kažu kako je Zach bio najveća propalica u galeriji osoba očajnih ljudskih kvaliteta koji su tih godina igrali za Trail Blazerse.
Randolphovi sudari sa zakonom traju već dobrih 20 godina. Još otkada je kao dječak ukrao farmerke iz prodavnice i bio uhvaćen na izlazu. Policiji nije mogao da objasni kako su ga djeca u školi prozvala "hrskavi" jer je svaki dan nosio iste farmerke koje su bile skorene od prljavštine. Dobio je čak 30 dana u popravnom domu zbog pokušaja krađe pantalona. U Marionu gdje je odrastao Zach, nisu važila ista pravila igre za bijelce i ostale.
Ipak iz ovih ili onih razloga ni Randolph se nije trudio da previše poštuje bilo kakva pravila. Iako je od početka na košarkaškom terenu djelovao nespretno, Zach je imao urođeni osjećaj za igru ali događaji van terena su vrlo često uticali na njegov razvoj. Kada je jedan tip tražio nekoga da sakrije u obračunima korištena tri pištolja, Randolph je volontirao da to uradi i odnio ih svojoj kući. Ubrzo je policija zakucala na vrata i uslijedio je povratak u popravni dom i suspenzija u srednjoj školi. Trebao je iz srednje škole direktno da ide u NBA nakon konsultacija sa Dariusom Milesom(zamislite osobu koja se oko bilo čega konsultuje sa Milesom), ali prevagnulo je obećanje dato majci da će barem godinu dana provesti na fakultetu.
Randolph je od srednje škole pa do današnjih dana imao igru ispod obruča nikada iznad. Zakucati nije mogao do četvrtog srednje iako je bio visok 207cm, hranu su od njega uglavnom krili("Nikada nisam znao da se pileća krilca mogu jesti u kilogramima dok nisam otišao na ručak sa Zachom." rekao je njegov srednjoškolski trener.), u vježbama trčanja nije mogao da pobjedi nikoga u timu, imao je vrlo male šake, a opet je ubacivao 20-25 poena i pravio 15-ak skokova protiv svakog tima.
Od kontakta nikada nije bježao, imao je prirodni osjećaj kako da se postavi, kako da okrene odbrambenog igrača, a lopta mu se lijepila za ruke u bilo kojoj poziciji. Upravo ta njegova posvećenost igri na niskom postu i izuzetan osjećaj za postavljanje u skoku su doveli do toga da mu stipendiju ponudi Michigan State i trener prosto zaljubljen u takve igrače Tom Izzo. Protivnici Zacha Randolpha i dan-danas tvrde da je njegov prijemni ispit lažiran ali jasnih dokaza za te tvrdnje i dalje nema. Z-Bo je u dresu Spartansa proveo jednu sezonu, igrao je samo 18 minuta u prosjeku ali i to mu je bilo dovoljno za 10 poena i sedam skokova po utakmici.
Na draftu je Randolph biran kao 19. izbor. Na žalost on i saigrači u Portlandu su bili najgora moguća kombinacija. Svaki Zachov korak naprijed na terenu, pratila su dva nazad van terena. Okruženje je za mladog igrača bilo katastrofalno. Igrači sa jakim rejtingom koji nisu priznavali autoritete i što je još gore koji su konstantno ulazili u probleme sa zakonom. Nakon svake Randolphove greške policija je nekako bila u blizini da to kazni. Kao član Blazersa hapšen je zbog konzumiranja alkohola ispod dobne granice u SAD-u, vožnje u pijanom stanju dva puta, navodnog silovanja striptizete(kasnije povučena tužba), dao je lažnu izjavu policiji nakon što je njegov brat u noćnom klubu upucao tri muškarca, u automobilima registrovanim na njegovo ime četiri puta su pronalaženi marihuana, oružje i municija.
Njegovi prijatelji su čak opljačkali i pretukli nekog nižerazrednog dilera koji se nudio da im proda veću količinu marihuane. I on je Randolpha prijavio policiji, koja je sutradan koristeći silu provalila u njegovu kuću i pod prijetnjom upotrebe vatrenog oružja privela Z-Boa u stanicu(Randolph je u toj situaciji po izvještaju zamalo upucan jer je i pored nekoliko upozorenja policajaca sa uperenim pištoljima odbijao da izvuče ruku ispod jastuka. Kasnije je ispod kreveta pronađena sačmarica i dva pištolja).
FBI je svojevremeno konfiskovao iz PR službe Blazersa kasete sa čuvenom MTV emisijom Cribs jer su tokom predstavljanja kuće Zacha Randolpha na snimku uočeni tipovi iz organizovanih bandi sa debelim policijskim dosijejima. Nakon svađe sumanutog Rubena Pattersona sa Qyntellom Woodsom, Zach je u želji da pomogne svim drugu udario s leđa Pattersona(kojeg su se plašili svi saigrači) i nanio mu tešku povredu oka. Zatim se četiri dana krio u kući Dalea Davisa jer se plašio za svoj život.
Iako je u jednom trenutku u rotaciji ispred sebe imao Rasheeda Wallacea i Dalea Davisa, Z-Bo je na terenu i dalje pokazivao majstorstvo da u maloj minutaži odradi odličan posao u poenima i skoku. Kada je 2003-04 dobio prostor, Randolph je odgovorio sa 20 poena i 10 skokova po utakmici te nagradom za igrača koji je najviše napredovao. Pored njega samo su još trojica igrača te sezone imala 20 i 10 u prosjeku.
Imena?
Tim Duncan, Shaquille O'Neal i MVP lige Kevin Garnett. Z-Bo je imao samo 22 godine. Blazersi su dugo vagali između njegovog slanja u neki drugi tim ili produžetka ugovora i zatim ga potpisali na još šest godina za 84 miliona dolara. Naravno to je bila greška.
Randolph je odmah povrijedio koljeno i nakon pauze u narednoj sezoni nije bio isti igrač. Vratio se godinu kasnije sa još jednom statistički jakom sezonom(2006/07) ali tada je bilo jasno kao dan da Z-Bo gleda samo svoj učinak na terenu i da ga timski rezultati ne zanimaju puno. Portland je jedva dočekao da se ratosilja trule jabuke, pa je Z-Bo poslan u Veliku Jabuku gdje ga je raširenih ruku dočekao Isiah Thomas. Veliki Zeke je kao trener i GM imao čitavu gomilu katastrofalnih poteza ali i nekoliko vizionarskih. Njegovo objašnjenje za dovođenje Zacha je bilo vizionarsko:" Vidite da svi forsiraju niske petorke. Ja želim da igram sa visokom petorkom i da kažnjavam timove pod košem!".
Isiah je želio da Randolph i Eddy Curry budu ono što su danas Marc i Z-bo ali jednostavno tajming nije bio adekvatan. Oba igrača su u tom trenutku imala po barem 25 kilograma viška(Stalno je kružila šala da će Curry i Z-Bo biti prva dva NBA igrača sa grudnjacima ispod dresova. Toliko su bili debeli) i rezonska košarka ih nije zanimala. Randolph je stalno šutirao sa distance i davio loptu sporim driblinzima dok je Curry bio Curry(dakle nije radio ništa). Randolph je mijenjan iz Knicksa u Clipperse pa zatim ubrzo iz LA u Memphis kako bi se otvorio prostor za Blakea Griffina.
Činilo se da Z-Bo nestaje sa košarkaške karte. Ali baš u Memphisu Zach je upoznao čovjeka koji je zaslužan za spas njegove karijere, Lionela Hollinsa. Upravo je u Memphisu od svih NBA gradova Randolph pronašao svoju sreću. Z-Bo je ponovo doveo težinu u red, prestao da šutira trojke i veliku količinu dugih dvojki te se vratio igri na niskom postu i poenima nakon ofanzivnog skoka:"Memphis je radnički grad, ja sam ta vrsta igrača", često kaže Z-Bo u posljednje vrijeme. Ipak dobre partije Grizzliesa ne bi bile moguće bez njegovog partnera pod košem Marca Gasola.
"Pauov brat..."
Marka sam prvi put gledao prije nekih sedam godina na turniru "Mirza Delibašić" u Sarajevu. Svetislav Pešić je doveo Gironu koja je prvi meč igrala sa Bosnom. Gasol je ubacio loptu u igru i krenuo da trči u napad međutim nakon par koraka sapleo je sam sebe i pao negdje oko linije za slobodna bacanja, zatim se nekako pridigao i teturao još nekoliko metara dok konačno nije uhvatio korak. Tako smo u samo jednoj rečenici opisali čitavu njegovu karijeru.
Padao je, teturao i konačno uhvatio korak. Te godine je izgledalo da je Marc Gasol otromboljeni div koji ne zna ništa u igri i koji se šunja po timovima samo zato što je mlađi Pauov brat(Nije bilo poznavaoca košarke u Španiji koji nije tvrdio da je Marc na SP 2006 godine u Japan odveden samo zato što je Pauov brat. Vjerovatno i nije bilo daleko od istine. Saigrači u reprezentaciji su ga prozvali Tenk).
Možete da zamislite moj šok kada sam 2008 godine na španskoj televiziji ugledao Marca Gasola kako prima nagradu za MVP igrača najjače evropske lige. I ono malo utakmica Girone što sam pogledao te sezone Marc je izgledao nezgrapno i imao pokrete koji su bili sve osim košarkaški, ali kao da jednostavno nisam želio da vidim posao koji odrađuje na terenu. Njegova izuzetna rješenja u igri ne može da sakrije ni višak kilograma ni kosa i brada gorštaka. Po razumijevanju i razmišljanju u košarci, Marc je na nivou Arvydasa Sabonisa samo što nikada neće imati ni približne fizikalije onima koje je imao Litvanac.
Jeff Van Gundy je tokom ovosezonskog plej-ofa izjavio da bi osoba koja je braću Gasol naučila da igraju košarku odmah trebala biti uvrštena u Kuću Slavnih. Ipak, nije toliko do njihovih učitelja koliko do činjenice da braća jednostavno znaju da naprave najbolji mogući potez u datom trenutku, bez obzira bilo to dodavanje, šut ili kretnja.
Marc je u Memphis došao sa roditeljima kada je Pau 2001 godine biran na draftu. Tamo je završio najbolju srednju školu ali i potpuno unazadio svoj košarkaški razvoj. Takmičenje u kojem je nastupao Marc su uglavnom činila bogata bijela djeca i igrači koji su od Gasola malđeg bili niži 20-ak centimetara u prosjeku tako da 30 poena i 20 skokova nisu predstavljali neki trud. Marc je u slobodno vrijeme uglavnom posjećivao McDonalds i dobio novi nadimak Veliiki Burito. Stvari su se otele kontroli vrlo brzo:"Meni ne treba puno da se ugojim. I danas moram da vodim računa jer stalno hodam po ivici...Tada sam zaista izgledao katastrofalno. Svaki dan sam svraćao u McDonalds. Saigrači me i danas zezaju zbog slika iz toga perioda."
U suštini dvije sezone u Gironi su najviše pomogle Marcu da se posveti košarci. Prestao je da jede u nenormalnim količnima, očvrsnuo je radom u teretani i tako konačno mogao da izdrži više minuta u igri te ne gubi svaki duel sa naizgled fizički inferiornijim igračima. Kada je 2008 godine Pau Gasol poslan iz Memphisa u LA Lakerse gotovo svi treneri ostalih NBA timova su izrazili svoje nezadovoljstvo.
Najglasniji je bio Gregg Popovich koji je rekao da bi trebalo osnovati komitet koji bi nadgledao te stvari i sprječavao takve besmislene i jednosmjerne razmjene. Iz ove perspektive ta razmjena igrača je sve samo ne jednosmjerna. Marc Gasol je prošle sezone upisao svoj prvi All Star nastup, a ove godine je proglašen za najboljeg odbrambenog igrača što su mnogi dočekali sa kritikama ali takvi nisu pogledali više od tri utakmice Grizzliesa u sezoni. Marc je pozicioniranje u odbrani doveo do savršenstva. Ekonomičnost njegovih pokreta je zadivljujuća. Gasol svuda stiže u dva koraka i neikada ne promašuje defanzivnu rotaciju. Kada protvinik probije vanjsku liniju Marc je uvijek tu da se namjesti sa svojih 216cm, visoko podigne ruke i maksimalno oteže poene iz reketa. Njegove blokade nikada nisu spektakularne jer uvijek vodi računa da ostavi loptu u igri.
Treneri Memphisa kažu da Marc jednostavno ne griješi u odbrani pick n rolla te da sam tokom utakmice mijenja način kako pomaže u igri dva na dva, a sve u zavisnosti od toga kakve su karakteristike protivničkog igrača sa loptom. Kada treba da se napravi jak faul, Marc će da otkine ruku suparniku ali isto tako će da šuteći otrpi i kada njega neko polomi u reketu."On ima mentalitet kao da je odrastao na ulicama ovog grada. Ne plaši se kontakta, ne plaši se nikoga na terenu.", kaže Zach za Gasola.
O napadu je izlišno i govoriti. Marc zna sve. Jedan je od najboljih, ako ne i najbolji dodavač sa visokog posta. Ima izuzetan šut sa poludistance i linije slobodnih bacanja. Ima gotovo nedbranjiv horog sa niskog posta. Nikada nećete vidjeti Gasola kako svojim pozicioniranjem pravi gužvu i smeta saigraču u napadu. Uvijek je svjestan gdje se nalaze preostala četvorica.
Ko bi rekao da ćemo ikada pričati o Memphisu kao timu za NBA naslov, kamoli da će u konkurenciju doći zahvaljujući igrama bucmastog mlađeg brata i tipa kojem su svi predviđali duži boravak u zatvoru. Ko bi rekao da će Marc Gasol i Zach Randolph ikada imati nešto zajedničko, a danas se druže i van terena. Njihova saradnja na terenu djeluje kao da su zajedno igrali u juniorima Barce. Memphis je kao pijani čovjek u kasinu koji sa posljednjim žetonom počisti sve. I dalje ne mogu da naprave grešku. Otpremili su jedinog šutera u timu Waynea Ellingtona, odjednom se probudio šut Qunicya Pondextera.
Poslali su Rudy Gaya u Toronto, razigrao se Jared Bayless. Bez obzira kako se završila serija sa Spursima, Memphis je ove sezone odradio ogroman posao i što je još važnije Hollins je možda uveo i kulturu dobrih rezultata u tim koji je godinama bio podrum NBA lige. Grizzliesi pobjeđuju igrajući drugačije od ostatka NBA lige. U vrijeme kada svi igraju sa četiri, nekada i pet vanjskih igrača, Memphis se drži oprobane formule iz 90-tih sa dva snažna i visoka igrača pod košem. To ne bi bilo moguće bez dežmekastog dvojca.
Gasol i Randolph. Najčudniji mogući par, najbolji mogući rezultat.