Film "Noje", sa Raselom Krouom u naslovnoj roli, već je zabranjen u nekoliko zemalja srednjeg Istoka zbog činjenice da vizuelno prikazuje proroka. Naš kritičar Miško Bilbija nazvao je filmsku priču o Noju i građenju barke "potpuno negledljivom", a evo još devet drugih filmova koji su, tokom proteklih decenija, izazvali lavine reakcija zbog svog sadržaja.

"Jesus Christ Superstar", 1973.

Zasnovan na operi Endrjua Lojda Vebera i Tima Rajsa, ovaj film nazivan je antisemitističkim i svetogrdnim, zbog uloge Jevreja u smrti Hrista, ali i činjenice da je Isus u njemu pokazan kao neko ko se "makar izdaleka interesovao za seks", prenosi CNN.

"The robe", 1953.

Film sa Ričardom Bartonom u glavnoj ulozi osvojio je dva Oskara, a pripovedao je priču o rimskom sudiji koji je upravljao jedinicom koja je razapela Hrista. Osnova možda jeste bila biblijska, ali je scenario bio originalna fikcija, prepun istorijskih nedoslednosti.

"The passion of the Christ", 2004.

Mel Gibson režirao je dramu o poslednjih 12 časova Hristovog života. Kritika je žestoko oplela po jezivim scenama nasilja, a katoličke grupe pozivale su na bojkot zbog izvornog materijala korišćenog za priču, a koji se smatra istorijski netačnim. Neki su tvrdili da je Gibson namerno odstupio od biblijske priče o razapinjanju Hrista, samo da bi razbesneo publiku.

"Son of God", 2014.

Nastavak miniserije "Biblija" morao je da prođe žestoku obradu u sobi za montažu, pa su izbačene scene u kojima se pojavljuje Sotona, jer je javnost ocenila da "previše podseća na Baraka Obamu". Mnogima je smetalo i što je za ulogu Hrista odabran glumac koji više izgleda kao maneken za donji veš, Dijoga Morgada.

"The nativity story", 2006.

Rediteljka "Sumraka" pokušala je da ispriča priču o rođenju Hristovom, ali su negativne reakcije pristizale sa svih strana. Produkciji filma zamerana je čak i činjenica da je glavna glumica, Kiša Kesl-Hjuz, zatrudnela ubrzo posle snimanja. Kiša, nominovana za Oskara za ulogu u filmu "Whale rider", nije bila udata i u tom trenutku je imala 16 godina.

"King David", 1985.

Ovaj film nije izazvao toliko kritika zbog same teme, već činjenice da je kralja Davida igrao Ričard Gir. Čak i sam režiser Brus Berisford kasnije je izjavio da je scenario bio loš, a Gir pogrešan izbor za ovakvu priču. Gir je za ulogu kralja bio nominovan za Zlatnu malinu.

"The Last Temptation of Christ", 1988.

Adaptacija romana Nikosa Kazancakisa, u režiji Martina Skorsezea, naljutila je fundamentaliste uprkos blagovremenom upozorenju da je reč o originalnoj priči i scenariju, koji se ne drže Biblije kao... pa, Biblije. Tokom prikazivanja u bioskopu u Parizu, 1988, jedna fundamentalistička grupa bacala je molotovljeve koktele u bioskopskoj sali. Povređeno je 13 posetilaca. Više zemalja zabranilo je film sa Vilijamom Defoom, i u nekima, kao što su Singapur i Filipini, i dalje je zabranjen.

"Prince of Egypt", 1998.

Animirani istorijski mjuzikl iz "Drimvorksa" osvojio je Oskara za najbolju pesmu "When you believe", a bio je nominovan i za najbolju muziku. Na blagajnama širom sveta zaradio je više od 200 miliona dolara, ali je u Maleziji i na Maldivima bio zabranjen zbog prikazivanja Mojsija na filmu.

Film "Noje", sa Raselom Krouom u naslovnoj roli, već je zabranjen u nekoliko zemalja srednjeg Istoka zbog činjenice da vizuelno prikazuje proroka. Naš kritičar Miško Bilbija nazvao je filmsku priču o Noju i građenju barke "potpuno negledljivom", a evo još devet drugih filmova koji su, tokom proteklih decenija, izazvali lavine reakcija zbog svog sadržaja.

"Jesus Christ Superstar", 1973.

Zasnovan na operi Endrjua Lojda Vebera i Tima Rajsa, ovaj film nazivan je antisemitističkim i svetogrdnim, zbog uloge Jevreja u smrti Hrista, ali i činjenice da je Isus u njemu pokazan kao neko ko se "makar izdaleka interesovao za seks", prenosi CNN.

"The robe", 1953.

Film sa Ričardom Bartonom u glavnoj ulozi osvojio je dva Oskara, a pripovedao je priču o rimskom sudiji koji je upravljao jedinicom koja je razapela Hrista. Osnova možda jeste bila biblijska, ali je scenario bio originalna fikcija, prepun istorijskih nedoslednosti.

"The passion of the Christ", 2004.

Mel Gibson režirao je dramu o poslednjih 12 časova Hristovog života. Kritika je žestoko oplela po jezivim scenama nasilja, a katoličke grupe pozivale su na bojkot zbog izvornog materijala korišćenog za priču, a koji se smatra istorijski netačnim. Neki su tvrdili da je Gibson namerno odstupio od biblijske priče o razapinjanju Hrista, samo da bi razbesneo publiku.

"Son of God", 2014.

Nastavak miniserije "Biblija" morao je da prođe žestoku obradu u sobi za montažu, pa su izbačene scene u kojima se pojavljuje Sotona, jer je javnost ocenila da "previše podseća na Baraka Obamu". Mnogima je smetalo i što je za ulogu Hrista odabran glumac koji više izgleda kao maneken za donji veš, Dijoga Morgada.

"The nativity story", 2006.

Rediteljka "Sumraka" pokušala je da ispriča priču o rođenju Hristovom, ali su negativne reakcije pristizale sa svih strana. Produkciji filma zamerana je čak i činjenica da je glavna glumica, Kiša Kesl-Hjuz, zatrudnela ubrzo posle snimanja. Kiša, nominovana za Oskara za ulogu u filmu "Whale rider", nije bila udata i u tom trenutku je imala 16 godina.

"King David", 1985.

Ovaj film nije izazvao toliko kritika zbog same teme, već činjenice da je kralja Davida igrao Ričard Gir. Čak i sam režiser Brus Berisford kasnije je izjavio da je scenario bio loš, a Gir pogrešan izbor za ovakvu priču. Gir je za ulogu kralja bio nominovan za Zlatnu malinu.

"The Last Temptation of Christ", 1988.

Adaptacija romana Nikosa Kazancakisa, u režiji Martina Skorsezea, naljutila je fundamentaliste uprkos blagovremenom upozorenju da je reč o originalnoj priči i scenariju, koji se ne drže Biblije kao... pa, Biblije. Tokom prikazivanja u bioskopu u Parizu, 1988, jedna fundamentalistička grupa bacala je molotovljeve koktele u bioskopskoj sali. Povređeno je 13 posetilaca. Više zemalja zabranilo je film sa Vilijamom Defoom, i u nekima, kao što su Singapur i Filipini, i dalje je zabranjen.

"Prince of Egypt", 1998.

Animirani istorijski mjuzikl iz "Drimvorksa" osvojio je Oskara za najbolju pesmu "When you believe", a bio je nominovan i za najbolju muziku. Na blagajnama širom sveta zaradio je više od 200 miliona dolara, ali je u Maleziji i na Maldivima bio zabranjen zbog prikazivanja Mojsija na filmu.

Film "Noje", sa Raselom Krouom u naslovnoj roli, već je zabranjen u nekoliko zemalja srednjeg Istoka zbog činjenice da vizuelno prikazuje proroka. Naš kritičar Miško Bilbija nazvao je filmsku priču o Noju i građenju barke "potpuno negledljivom", a evo još devet drugih filmova koji su, tokom proteklih decenija, izazvali lavine reakcija zbog svog sadržaja.

"Jesus Christ Superstar", 1973.

Zasnovan na operi Endrjua Lojda Vebera i Tima Rajsa, ovaj film nazivan je antisemitističkim i svetogrdnim, zbog uloge Jevreja u smrti Hrista, ali i činjenice da je Isus u njemu pokazan kao neko ko se "makar izdaleka interesovao za seks", prenosi CNN.

"The robe", 1953.

Film sa Ričardom Bartonom u glavnoj ulozi osvojio je dva Oskara, a pripovedao je priču o rimskom sudiji koji je upravljao jedinicom koja je razapela Hrista. Osnova možda jeste bila biblijska, ali je scenario bio originalna fikcija, prepun istorijskih nedoslednosti.

"The passion of the Christ", 2004.

Mel Gibson režirao je dramu o poslednjih 12 časova Hristovog života. Kritika je žestoko oplela po jezivim scenama nasilja, a katoličke grupe pozivale su na bojkot zbog izvornog materijala korišćenog za priču, a koji se smatra istorijski netačnim. Neki su tvrdili da je Gibson namerno odstupio od biblijske priče o razapinjanju Hrista, samo da bi razbesneo publiku.

"Son of God", 2014.

Nastavak miniserije "Biblija" morao je da prođe žestoku obradu u sobi za montažu, pa su izbačene scene u kojima se pojavljuje Sotona, jer je javnost ocenila da "previše podseća na Baraka Obamu". Mnogima je smetalo i što je za ulogu Hrista odabran glumac koji više izgleda kao maneken za donji veš, Dijoga Morgada.

"The nativity story", 2006.

Rediteljka "Sumraka" pokušala je da ispriča priču o rođenju Hristovom, ali su negativne reakcije pristizale sa svih strana. Produkciji filma zamerana je čak i činjenica da je glavna glumica, Kiša Kesl-Hjuz, zatrudnela ubrzo posle snimanja. Kiša, nominovana za Oskara za ulogu u filmu "Whale rider", nije bila udata i u tom trenutku je imala 16 godina.

"King David", 1985.

Ovaj film nije izazvao toliko kritika zbog same teme, već činjenice da je kralja Davida igrao Ričard Gir. Čak i sam režiser Brus Berisford kasnije je izjavio da je scenario bio loš, a Gir pogrešan izbor za ovakvu priču. Gir je za ulogu kralja bio nominovan za Zlatnu malinu.

"The Last Temptation of Christ", 1988.

Adaptacija romana Nikosa Kazancakisa, u režiji Martina Skorsezea, naljutila je fundamentaliste uprkos blagovremenom upozorenju da je reč o originalnoj priči i scenariju, koji se ne drže Biblije kao... pa, Biblije. Tokom prikazivanja u bioskopu u Parizu, 1988, jedna fundamentalistička grupa bacala je molotovljeve koktele u bioskopskoj sali. Povređeno je 13 posetilaca. Više zemalja zabranilo je film sa Vilijamom Defoom, i u nekima, kao što su Singapur i Filipini, i dalje je zabranjen.

"Prince of Egypt", 1998.

Animirani istorijski mjuzikl iz "Drimvorksa" osvojio je Oskara za najbolju pesmu "When you believe", a bio je nominovan i za najbolju muziku. Na blagajnama širom sveta zaradio je više od 200 miliona dolara, ali je u Maleziji i na Maldivima bio zabranjen zbog prikazivanja Mojsija na filmu.