Bolno ždrelo, herpangina, je relativno česta i uglavnom bezazlena virusna bolest, koja se javlja u sezoni respiratornih infekcija, kod dece. Najčešće je izazivaju brojni sojevi koksaki virusa koji se jednim imenom nazivaju koksaki virusima grupe A.
Bolno ždrelo, herpangina, je relativno česta i uglavnom bezazlena virusna bolest, koja se javlja u sezoni respiratornih infekcija, kod dece. Najčešće je izazivaju brojni sojevi koksaki virusa koji se jednim imenom nazivaju koksaki virusima grupe A. Ređi izazivači spadaju u grupu koksaki B virusa, ehovirusa ili enterovirusa.
Smatra se da je pojedinačno formiran imunitet na svaki od pojedinačnih sojeva trajan, ali kako potencijalnih izazivača bolesti ima ukupno 27, bolest se može imati više puta u detinjstvu.
Najveća učestalost pojave herpangine se registruje u leto i ranu jesen, a vrhunac učestalosti lekari beleže u periodu između avgusta i oktobra. Najčešće se javlja kod dece stare između tri i deset godina, ali od nje mogu oboleti i adolescenti.
Herpangina se prenosi preko prljavih ruku, ali i kao klasična kapljična respiratorna infekcija.
Bolest počinje kratkom najavom - dete se oseća malaksalo, upadljivo je smanjenog apetita i ta faza odgovara prodoru virusa u cirkulaciju, a nastavlja se naglim povišenjem telesne temperature, često višom od 39 stepeni Celzijusovih.
Lokalni simptomi u ždrelu se javljaju posle nekoliko sati od prvog skoka temperature i odgovaraju fazi lokalnog umnožavanja virusa u sluzokoži ždrela.
Tu fazu karakteriše jak bol u ždrelu i vrlo otežano gutanje, zbog čega je mogućnost uzimanja uobičajene hrane kod deteta svedena na minimum.
Dete je lošeg opšteg stanja, malaksalo i vrlo razdražljivo, a lokalne promene u ždrelu su vrlo tipične i lake za prepoznavanje.
Na zadnjem zidu ždrela, nepcu, krajnicima, a nekad i na sluzokoži obraza se formiraju ulcerozne promene - sivobele boje oivičene jasnim jarko crvenim rubom, koje su veoma bolne, a njihov broj u akutnoj fazi bolesti je po pravilu jednocifren.
Ostale pojedinosti fizikalnog nalaza su netipične i odgovaraju svakoj virusnoj bolesti, a u ređim slučajevima bolest se može manifestovati i kao sistemska virusna infekcija - sa bolovima u trbuhu, učestalim stolicama, kožnim manifestacijama u vidu ospe.
Jedine ozbiljnije komplikacije, infekcije centralnog nervnog sistema, su vrlo retke, a može ih izazvati enterovirus 71 kod kojeg je jasno izražena klinička slika osnov dijagnoze.
Krvna slika je netipična i ne doprinosi diferenciranju bolesti, a brisom se obično izoluje normalna flora usne duplje, tako da je virus je moguće izolovati samo iz lokalnih promena što se u praksi ne koristi.
Bolest je relativno kratka, temperatura prestaje posle par dana, ali lokalni simptomi u ždrelu i otežano uzimanje hrane mogu da potraju i do sedam dana.
Detetu se može pomoći davanjem klasičnih analgoantipiretika (lekova protiv bolova i temperature), a to su najčešće paracetamol i ibuprofen koji kontrolišu temperaturu i ublažavaju lokalne simptome kao što su bol u usnoj duplji i ždrelu.
Prema mišljenju lekara, korisno ih je dati 30 do 60 minuta pre obroka, jer pomažu da dete lakše uzima hranu.
Prilagođavanje ishrane je, takođe, neophodna mera, jer se mora insistirati na adekvatnom unosu tečnosti i kalorijskom unosu tokom akutne faze, a obzirom na bolnost promena detetu prijaju hladni napici, posebno hladno mleko, kalorični sladoledi ili rashlađeni puding.
(Tanjug)
Smatra se da je pojedinačno formiran imunitet na svaki od pojedinačnih sojeva trajan, ali kako potencijalnih izazivača bolesti ima ukupno 27, bolest se može imati više puta u detinjstvu.
Najveća učestalost pojave herpangine se registruje u leto i ranu jesen, a vrhunac učestalosti lekari beleže u periodu između avgusta i oktobra. Najčešće se javlja kod dece stare između tri i deset godina, ali od nje mogu oboleti i adolescenti.
Herpangina se prenosi preko prljavih ruku, ali i kao klasična kapljična respiratorna infekcija.
Bolest počinje kratkom najavom - dete se oseća malaksalo, upadljivo je smanjenog apetita i ta faza odgovara prodoru virusa u cirkulaciju, a nastavlja se naglim povišenjem telesne temperature, često višom od 39 stepeni Celzijusovih.
Lokalni simptomi u ždrelu se javljaju posle nekoliko sati od prvog skoka temperature i odgovaraju fazi lokalnog umnožavanja virusa u sluzokoži ždrela.
Tu fazu karakteriše jak bol u ždrelu i vrlo otežano gutanje, zbog čega je mogućnost uzimanja uobičajene hrane kod deteta svedena na minimum.
Dete je lošeg opšteg stanja, malaksalo i vrlo razdražljivo, a lokalne promene u ždrelu su vrlo tipične i lake za prepoznavanje.
Na zadnjem zidu ždrela, nepcu, krajnicima, a nekad i na sluzokoži obraza se formiraju ulcerozne promene - sivobele boje oivičene jasnim jarko crvenim rubom, koje su veoma bolne, a njihov broj u akutnoj fazi bolesti je po pravilu jednocifren.
Ostale pojedinosti fizikalnog nalaza su netipične i odgovaraju svakoj virusnoj bolesti, a u ređim slučajevima bolest se može manifestovati i kao sistemska virusna infekcija - sa bolovima u trbuhu, učestalim stolicama, kožnim manifestacijama u vidu ospe.
Jedine ozbiljnije komplikacije, infekcije centralnog nervnog sistema, su vrlo retke, a može ih izazvati enterovirus 71 kod kojeg je jasno izražena klinička slika osnov dijagnoze.
Krvna slika je netipična i ne doprinosi diferenciranju bolesti, a brisom se obično izoluje normalna flora usne duplje, tako da je virus je moguće izolovati samo iz lokalnih promena što se u praksi ne koristi.
Bolest je relativno kratka, temperatura prestaje posle par dana, ali lokalni simptomi u ždrelu i otežano uzimanje hrane mogu da potraju i do sedam dana.
Detetu se može pomoći davanjem klasičnih analgoantipiretika (lekova protiv bolova i temperature), a to su najčešće paracetamol i ibuprofen koji kontrolišu temperaturu i ublažavaju lokalne simptome kao što su bol u usnoj duplji i ždrelu.
Prema mišljenju lekara, korisno ih je dati 30 do 60 minuta pre obroka, jer pomažu da dete lakše uzima hranu.
Prilagođavanje ishrane je, takođe, neophodna mera, jer se mora insistirati na adekvatnom unosu tečnosti i kalorijskom unosu tokom akutne faze, a obzirom na bolnost promena detetu prijaju hladni napici, posebno hladno mleko, kalorični sladoledi ili rashlađeni puding.
(Tanjug)