Iako beba voli da oseti vašu toplinu, a i vama je lakše da je dojite noću ako je sasvim blizu, ne bi trebalo da spavate u istom krevetu.

Postoje narodi kod kojih je to uobičajeno, ali u civilizovanom svetu, u kome svaka jedinka teži da ima svoju individualnost i privatnost, ovaj postupak je kontraproduktivan.

Osim toga, beba u vašoj postelji može da se uguši. Roditelj koji je pod dejstvom sedativa ili alkohola može i da prignječi bebu, pa je to dodatni razlog da ona spava u svom krevetu.

Svako živo biće, u raznim fazama sna, pravi manje ili veće pokrete i ometa drugog koji spava tik uz njega, pa tako oboje ostaju neispavani.

Posebno je ugrožen seksualni život supružnika, što može biti izvor sukoba.

Iako je bliski kontakt sa majkom u prvim mesecima života važan za sticanje kasnijeg samopouzdanja, on može, ukoliko se neopravdano produži, da bude i smetnja u osamostaljivanju, naročito kod školske dece.

Nije loše da starije odojče spava u svojoj sobi, pod uslovom da ga obezbedite od opasnih igračaka i predmeta koji bi mogli da ga uguše.

Roditelji treba da imaju svoju sobu, a dete starije od 5-6 godina ne bi trebalo da spava sa njima u istoj prostoriji. Bolje je da je u sobi sa bratom ili sestrom ukoliko nije velika razlika u godinama.

Naravno, nisu svi u mogućnosti da obezbede da svako ima svoju sobu, pa se treba služiti raznim mogućnostima da se soba pregradi (police, paravani i drugi delovi nameštaja).

Ukoliko odojče ima svoju sobu, nećete skakati na svaki njegov šušanj, ali ćete intenzivan plač svakako čuti. Tako će i ono navići da se samo uspavljuje.

To ne znači da ga ujutru ne treba ponekad doneti u bračni krevet i poigrati se sa njim kada ste svi naspavani.

(MONDO/Yumama, foto: Guliver/Getty Images)