Nisu samo dečaci agresivni, i devojčice umeju da se svađaju, pa i fizički obračunavaju u školskom dvorištu, čak i u nižim razredima.
Posebna pažnja posvećena je fenomenu stvaranja "klanova" devojčica, iz kojih neke od njih namerno bivaju izopštene, a ponekad i maltretirane. Sa njima se niko neće igrati niti razgovarati, dešava se čak i da ih ostale devojčice iz "klana" tuku ili kinje.
"Pogrešno je misliti da se ovakve stvari dešavaju samo u starijim razredima ili srednjoj školi. Takvi problematični društveni odnosi među devojčicama čak su češći u nižim razredima osnovne škole", rekle su autorke knjige.
One ističu da je najveći problem u tome što devojčica u tom uzrastu nema razvijene neophodne društvene sposobnosti kako bi se izborila sa dojučerašnjim drugaricama. Ona oseća i da nema podršku okoline, pa često trpi i ćuti, ne obraćajući se ni učiteljima, ni roditeljima za pomoć.
Devojčice misle da ih odrasli neće shvatiti, jer čak i ukoliko su se nekoliko puta požalile da ih neka drugarica ili više njih "maltretiraju", dobile su odgovor "nađi nove drugarice", "rešićete vi to same", ili "biće bolje sutra".
"Odrasli ovakvim odgovorima kod deteta stvaraju još veći osećaj izolacije, jer ono oseća da mu niko neće pomoći, već je ostavljeno da samo pliva ili tone", smatra Entonijeva, inače dečji psiholog.
Ona ističe da svađe ili tuče sa dečacima ne ostavljaju kod devojčica toliki osećaj da su na meti nekoga agresivnog.
"Dok se dečaci uglavnom drže nekoliko udaraca, devojčice su mnogo okrutnije. Njihovo maltretiranje obično uključuje čitavu grupu, i može da se protegne mesecima. Dete koje je odabrano kao žrtva takav tretman doživljava mnogo dramatičnije", kaže Entonijeva.
Ona ističe da bi roditelji trebalo da posmatraju da li postoje značajne promene u životu njihovih ćerki. Primetiće ukoliko dojučerašnje drugarice više ne zovu ili ne dolaze da se igraju sa njima, a dete će pokazivati strah od odlaska u školu, i žaliće se na "fantomske" zdravstvene tegobe.
"Važno je utvrditi gde je nastao problem, a zatim se sa njim nositi u ulozi sistema podrške. Roditelji nipošto ne bi trebalo da uzimaju pravdu u svoje ruke i odlaze lično da razgovaraju sa problematičnim drugaricama, već da razgovorom, ljubavlju i podrškom nauče svoje ćerke da razviju odbrambeni sistem, i pruže im priliku da nađu nove prijatelje", zaključuje ona.
(MONDO)