Veoma mala deca dobijaju predstavu o tome kako da se ponašaju posmatrajući emotivne interakcije odraslih i "prisluškujući" njihove razgovore, pokazala je studija obavljena na Univerzitetu Vašingtona.
Veoma mala deca dobijaju predstavu o tome kako da se ponašaju posmatrajući emotivne interakcije odraslih i "prisluškujući" njihove razgovore, pokazala je studija obavljena na Univerzitetu Vašingtona.Već od ranije je poznato da će dete staro samo godinu dana menjati ponašanje u odgovoru na emotivno stanje druge osobe, ukoliko su oznake tog emotivnog stanja (izraz lica ili ton glasa) usmerene ka njemu, ali nije bilo pouzdanih saznanja o tome kako mala deca reaguju kada nisu direktno uključena u emotivnu interakciju, izveštava Rojters.
Da bi to ispitao, tim s vašingtonskog univerziteta, predvodjen dr Beti Repakoli je izveo dva eksperimenta. U prvom je 96 dece starih godinu i po dana posmatralo eksperimentatora kako se igra izvesnim predmetom.
U jednom trenutku u sobu bi ušla druga osoba i izgrdila eksperimenatora oštrim rečima ili mu se obratila običnim, neutralnim tonom.
Nakon toga se detetu pružala prilika da se poigra objektom kojim se prethodno zabavljao eksperimentator. "Ljutita" osoba bi ili ostala u prostoriji neutralnog izraza lica, ili bi izašla.
Kad bi ljutita osoba ostala u sobi, detetu je u proseku trebalo pet sekundi da posegne za dotičnim objektom, ali kad bi izašla, ili kad bi u sobi ostala osoba koja se eksperimentatoru obraćala neutralnim tonom, dete bi grabilo predmet u roku od jedne sekunde.
U drugoj seriji eksperimenata, obavljenoj na 72 mališana iste dobi, gnevna osoba bi se posle svog izliva okrenula licem ka detetu ili bi mu se okrenula ledjima. Kad bi ljutita osoba bila okrenuta ledjima, deca bi se poigrala objektom, ali kad bi bila okrenuta licem prema njima, oklevala su da ga dodirnu.
Analizirajući izraz lica dece, istraživači su zaključilida ih izliv ljutnje nije uplašio, već su samo pokazala veliko interesovanje za odnos izmedju eksperimentatora i druge osobe.
"Jasno je da su deca razumela da je neko drugi u nevolji, ali da je primljena informacija od značaja i za sopstvenu situaciju", zaključuje dr Repakoli i dodaje: "Ukoliko, na primer, grdite svoje starije dete, treba da znate da i ono malo može iz toga nešto da nauči. To u stvari može da bude i dobro".
Ovo istraživanje je takodje pokazalo da mališani gube iz vida da neko ponašanje nije u redu ukoliko je ljutita osoba izašla iz sobe ili ih ne gleda.
"Kad mačke nema, miševi kolo vode...uostalom i to je veoma sofisticirano znanje", zaključuje dr Repaoli.
(Tanjug)