Dule nisu zdravstveni radnici, ali veoma dobro poznaju sve faze porođaja. One su spona između žene koja rađa, babice i lekara.
Mirjana Gnjatić ima dva sina od sedam i četiri godine. Obojica su rođeni kod kuće, potpuno prirodno. Mirjana je jedna od dvadesetak dula koliko ih postoji u Srbiji.
"Obe moje trudnoće bile su predivne, bez problema, vežbala sam jogu svakodnevno i uživala potpuno. Ono što primećujem u radu sa trudnicama je da im tokom drugog stanja nedostaje pažnja i individualni pristup lekara. Prirodniji odnos prema trudnoći, kao i objašnjavanje razloga zašto su određena procedura ili lek prepisani i nemanje vremena za postavljanje pitanja su stvari koje mi trudnice često iznose kao razloge nezadovoljsta. Mnoge se plaše porođaja, bolnica, osoblja, jer su slušale različite priče i ne znaju šta će se njima dogoditi", priča za "Ženu" Mirjana, koja je jedna od prvih dula u Srbiji (na grčkom dula je "žena koja služi") koja je imala priliku da služi ženi u najvažnijem događaju u njenom životu. To je, priča, velika odgovornost, ali i privilegija.
Sve što rade dule podređeno je potrebama budućih mama – dodaju im vodu, masiraju ih, nameštaju im jastuk, brišu znoj, zovu babicu kad zatreba, javljaju se na telefon... Uz ženu su i pre, ali i nakon porođaja.
Dule nisu zdravstveni radnici, ali veoma dobro poznaju sve faze porođaja. One su spona između žene koja rađa, babice i lekara, iako su oni još uvek nepoverljivi prema dulama, jer ne znaju šta one rade.
"Svako se boji da mu posao ne bude doveden u pitanje, a mi u stvari pružajući podršku majci stvaramo prostor gde svako od medicinskog tima ima ne samo svoje mesto već i prostor da se posveti upravo svojim dužnostima, ne rasipajući pažnju i energiju za zadovoljavanjem nekih drugih potreba i poslova. Ukoliko žena ima dulu kraj sebe koja je drži za ruku, pomaže joj oko disanja i relaksacije, masira je tamo gde oseća bol, babica će moći lakše da radi svoj posao i da se posveti svakoj trudnici koliko je potrebno. Ja sam imala divno iskustvo u porodilištu jer sam bila uz babicu koja je slušala moje predavanje na jednom simpozijumu i znala je šta je dula i šta dula radi, tako da sam sa njene strane imala apsolutno prihvatanje i odobravanje za to što sam tu i za to što mogu da uradim. Takođe, i lekar koji je bio u smeni je podržavao moje prisustvo kraj trudnice."
Žene koje žele da nauče više o porođaju mogu da prisustvuju obuci. Dule postoje u celom svetu, naročito su popularne u zapadnim zemljama.
Dula pruža kontinuiranu podršku trudnici i njenom partneru tokom trudnoće, na porođaju i u prvim danima nakon porođaja. Ona se sastaje sa roditeljima, razgovara se o svm aspektima koju ženu interesuju, o strahovima, o procedurama tokom porođaja, o načinu na koji otac može još više da se uključi.
"Dule se okupljaju povremeno i na tim okupljanjima razmenjujemo utiske i iskustva iz prakse. Pružamo podršku i razumevanje jedna drugoj, jer bivanje na porođaju i za samu dulu je vrlo često emotivno zahtevno iskustvo. Žene nas pronalaze ili preko preporuke od prijateljica ili na našim radionicama. Suština našeg poziva jeste da učinimo sve što je u našoj moći da ženama porođaj bude lepo, a ne traumatično iskustvo."
Obuku za dule može da prođe svaka žena koja želi da sazna više o trudnoći i rađanju. Obuci mogu da prisustvuju i trudnice kako bi se pripremile za porođaj, a obuka traje četiri dana.
Ko želi više može otpočeti i proces dobijanja sertifikata kod najstarije asocijacije dula na svetu "DONA internešenal".
Za to buduće dule, između ostalog, moraju da prisustvuje trima porođajima u periodu od četiri godine.
"Nadam se da će žene u Srbiji uvideti koliko je važno da tokom porođaja imaju kraj sebe nekoga ko potpuno razume sve kroz šta one prolaze, ko veruje u njihovu snagu i ko je sposoban da ih podrži, bodri i hrabri kada je porođaj najintenzivniji", kaže Mirjana Gnjatić.