Šta je to što nas održava zdravim i srećnim u životu? Evo šta kaže psihijatar, u šta treba da "uložite" da biste bili zadovoljni u budućnosti.
Robert Valdinger je psihijatar sa Harvarda, koji radi na studiji koja traje vec 75 godina, a cilj je da se otkrije šta je to što život cini dobrim.
On navodi da je nedavno sprovedeno istraživanje u kojem su ucestvovali milenijalci, i kada su ih pitali šta su njihovi najvažniji životni ciljevi, više od 80 odsto njih je reklo da želi da se obogati. Osim toga, za 50 odsto njih je najvažnije u životu da postanu poznati.
"Stalno nam govore da treba da se predamo poslu, da radimo više i postižemo više. To daje utisak da su posao i uspeh ono što treba da jurimo, da bismo bili srecni i zadovoljni u žviotu", kaže psihijatar.
Valdinger istice da je sve što znamo o ljudskom životu zasnovano na prošlosti, ali kao što znamo, ljudi zaboravljaju veliki deo prošlosti, a secanja su ponekad neverovatno kreativna.
"Ali, šta kada bismo mogli da jedan život sagledamo u celini, kako se odvija kroz vreme? Šta ako bismo mogli da proucimo ljude od vremena kada su bili tinejdžeri, do doba kada su stari, da bismo uvideli šta ih to održava srecnim i zdravim", zapitao se profesor kada je govorio na TED konferenciji.
"Mi smo to uradili. Harvardova studija možda je najduža o ljudskom životu ikad sprovedena. U trajanju od 75 godina, pratili smo živote 724 muškaraca, godinu za godinom, ispitivali ih o poslu, njihovim životima, zdravlju, i naravno, sve to dok nismo imali ni predstavu kakvi ce njihovi životi biti".
Profesor kaže da su ovakve studije veoma retke jer se takvi projekti cesto raspadnu nakon decenije iz raznih razloga - neki ljudi napuste studiju, nestane sredstava za finansiranje, neko umre... Ali, ova studija je opstala, iako je od 724 ucesnika studije do danas u životu ostalo samo 60, i vecina ih je u devedesetim godnama životu. Ali, sada pocinju da ispituju i više od 2.000 dece tih muškaraca. A sam profesor je cetvrti direktor pomenute studije.
Medu ucesnicima studije inace ima razlicitih ljudi - neki su na pocetku bili veoma siromašni, drugi su imali više novca, a u odraslom dobu su neki postali lekari, advokati, radnici u fabrikama, a jedan je cak bio i predsednik SAD.
"I, šta smo naucili? Pa, nijedna lekcija koju smo naucili nije o bogatstvu, slavi, niti poslu. Najjasnija poruka koju smo dobili iz 75-godišnje studije je sledeca: dobri meduljudski odnosi su ono što nas održava zdravim i srecnim!".
Valdinger dodaje da se iz ove studije mogu izvuci tri velike lekcije o vezama i meduljudskim odnosima.
"Prva je da su društvene veze veoma važne za nas, a da samoca ubija. Ispostavilo se da su ljudi koji imaju bolje odnose sa prijateljima, porodicom, zajednicom, srecniji, fizicki zdraviji i žive duže od onih koji nisu razvili dobre meduljudske odnose. A usamljenost je, ispostavilo se, toksicna. Ljudi koji su izolovaniji nego što bi želeli da budu su i manje srecni i žive krace od ljudi koji nisu usamljeni", sumira psihijatar.
S obzirom na to usamljenost nema veze samo sa tim da ste sami, vec možete da budete usamljeni i u braku, vezi, društvu, druga lekcija koju psihijatar izdvaja je da nije važan broj prijatelja koje imate.
"I nije važno samo da li ste u vezi, vec je važan kvalitet te veze. Ispostavilo se da život usred konflikta može da bude veoma loš po zdravlje. Brakovi u kojima ima mnogo konflikta, gde nema ljubavi i nežnosti, veoma su loši po zdravlje, možda još i gori od razvoda. Sa druge strane, u dobroj, toploj vezi se osecate zašticeno".
Kada su ucesnici studije došli u osamdesete godine života, naucnici su sagledali njihov život u srednjem dobu i pokušali da predvide ko ce od njih biti srecan i zdrav, a ko nece.
"Sakupili smo sve što smo znai o njima kada su imali 50 godina, i nivo holesterola nije bio ono što ukazuje na to kakvu ce starosti imati ovi ljudi. Opet je poenta bila u tome koliko su zadovoljni vezama. Ljudi koji su bili najzadovoljniji vezama u pedesetim godinama života bili su najzdraviji u osamdesetim godinama. A dobre, bliske veze izgleda nas štite od nekih aspekata starenja. Ucesnici koji su bili zadovoljni vezama izjavili su da, u danima kada su osecali fizicki bol, i dalje su bili srecni. Sa druge strane, fizicki bol onih koji nisu bili zadovoljni vezama bio je uvecan emocionalnim bolom".
Na kraju, treca velika lekcija koja se izvlaci iz ove studije je da dobre veze ne štite samo naša tela, vec i mozak.
"Ispostavilo se da je dobra veza sa drugom osobom dobra i kada ste u osamdesetim, da ljudi koji znaju da na tu osobu mogu da racunaju kada zatreba, duže imaju bolje pamcenje. Oni koji nemaju ovakve veze ranije se suocavaju sa problemima sa pamcenjem".
Psihijatar nakraju kaže da je ova poruka da su veze važne za naše zdravlje i blagostanje stara i odavno poznata."Zašto nam je onda teško da to prihvatimo, a lako da ignorišemo? Pa, zato što smo ljudi. Želimo brzo rešenje, nešto što može da nam poboljša život odmah. A veze su komplikovane, na njima treba mnogo raditi sa porodicom i prijateljima, i to nije nimalo seksi niti glamurozno. I za to je potreban ceo život, taj rad se nikad ne završava. Najsrecniji ljudi iz naše studije su oni koji su aktivno radili na tome da kolege zamene prijateljima. Mnogi naši ucesnici su u mladosti želeli da bogatstvo i slavu jer su mislili da je to dobar život. Ali kasnije, naša studija je pokazala da su najbolje uložili u buducnost oni koji su ulagali u veze sa prijateljima, porodicom".
Ako se pitate kako se to ulaže u veze, psihijatar ima predlog.
"Mogucnosti su bezgranicne. Možda nešto jednostavno poput toga da vreme koje provodite ispred ekrana zamenite vremenom koje cete provesti sa ljudima. Oživite veze tako što cete raditi nešto novo zajedno, šetajte, izlazite uvece, pozovite tog clana porodice sa kojim niste razgovarali godinama jer ce takvi konflikti ozbiljno uticati na vas", savetuje psihijatar.
"Dobar život je izgraden na dobrim vezama", zakljucuje Valdinger.