Vlasnici automobila kojima je neophodan redovan servis moraće duboko da zagrabe iz kućnog budžeta. U zavisnosti od modela i stanja vozila, najosnovniji pregled i zamena potrošnog materijala košta od tri do 25.000 dinara.
Vlasnici automobila kojima je neophodan redovan servis moraće duboko da zagrabe iz kućnog budžeta. U zavisnosti od modela i stanja vozila, najosnovniji pregled i zamena potrošnog materijala košta od tri do 25.000 dinara. Ova cifra može biti i mnogo veća ako se servisira neki od skupocenih "četvorotočkaša" ili ukoliko majstorski "rendgen" ukaže na - veći kvar.
Kako je jesen uobičajeno vreme za zimsku pripremu vozila na ovaj konto vozači dodaju i troškove za obavezni antifriz, i "zimske" gume. Vlasnici automobila najviše veruju ovlašćenim serviserima, koje bije glas da su i najskuplji. Međutim, za zvaničnim radionicama po cenovniku vrlo često ne zaostaju ni majstori bez licence. Nije redak slučaj da su čak i skuplji, bez obzira na to što im ugled nije na nivou ovlašćenih, pišu "Večernje novosti".
Najjeftiniji je redovni servis domaćih vozila. Tako vlasnici "juga 45", na primer za litar domaćeg ulja "kastrol"plaćaju oko 500 dinara, a potrebno im je najmanje tri litre. I ostali delovi za "ponos nacije" na samom su dnu autocenovnika - filter za vazduh staje oko 200 dinara, dok je prečistač goriva tek neku stotinu skuplji. Mehaničari kažu da redovna kontrola i jesenji servis za ovaj automobil uglavnom ne premašuje iznos od 3.000 dinara.
Za razliku od "jugića", održavanje "stranaca" znatno je skuplje. Servisi, već po pravilu, najviše koštaju vlasnike najskupocenijih automobila. Delovi za njih papreno su skupi, a prate ih i "žestoke" majstorske usluge. Tako redovna kontrola i promena potrošnog materijala na prosečnom "mercedesu" klase "C", staje najmanje 18.000 dinara. Toliko će svi ljubitelji vožnje "buljavom mečkom" platiti zamenu ulja, neophodnih filtera i osnovni tehnički pregled. Ukoliko "doktor" utvrdi da je potrebno zameniti i neki deo, račun kod majstora može da dohvati i celih - hiljadu evra.
Kod automobila srednje klase, koji se sve češće kupuju i viđaju na gradskim ulicama, ovi troškovi se kreću od pet do 12.000 dinara. One koji upravljaju prosečnim "sitroenom" redovan servis koštaće od 8.000 do 10.000 dinara. Za te pare majstori će promeniti ulje, filtere za vazduh, gorivo, pa čak i klimu. Uz to, u cenu ulazi i promena antifriza, kao i kompletan "skener" stanja vozila. Ukoliko je došlo vreme za "veliki" servis, samo za rad majstora treba odvojiti oko sto evra, dok troškovi za delove i materijal mogu da dostignu i nekoliko desetina hiljada dinara.
U ovlašćenim servisima vlasnicima "škode" redovno održavanje naplaćuju od 7.000 do 11.000 dinara. Cena ovog posla, kažu majstori, zavisi najviše od vrsta motornog ulja. Na tržištu se prodaje na desetine maziva domaćih i stranih proizvođača, čija cena varira od kvaliteta i renomea firme. Osnovno ulaganje za najskupoceniji "škodin" model "superb" iznosi i do 18.000 dinara.
Priprema vozila za zimski period obavezno podrazumeva promenu guma. Cene pneumatika zavise od modela automobila i proizvođača. Za jednu gumu za "jugića" treba odvojiti oko 2.000 dinara, dok za veća vozila cena ide i do 8.000 dinara. Iskusni vozači ne rizikuju da po snegu i kiši voze sa "ćelavim" ili letnjim gumama. Duboke "šare" i jaki zupci na zimskim pneumaticima nezamenjivi su za bezbednu vožnu po ledu i klizavici.
Redovni servisi automobila u Evropi doživljavaju se skoro kao obavzeza. Kod nas, međutim, zbog paprenih troškova dobar deo vozača izbagava redovne kontrole, već kod majstora odlazi samo kad prigusti. Lošoj bezbednosnoj slici na srpskim drumovima doprinosi i duboka starost voznog parka.
Prosečan automobil je gotovo punoletan - ima 17 godina. Sa druge strane, iako su gužve na ulicama nepodnošljive, ukupan broj četvorotočkaša nije dostigao prosek razvijenih zemalja. Prema nalazama stručnjaka, jedan automobil, u proseku, koristi petoro građana Srbije. Bogati Evropljani ili Amerikanci uživaju u luksuzu da svoj automobil dele samo sa još jednom osobom.
U Srbiji je prošle godine bilo više od 1,5 registrovanih putničkih vozila. Da bismo dostigli nivo od tri osobe na jedan automobil, trenutna putna infrastruktura morala bi da primi najmanje još - milion automobila.
(MONDO)
Kako je jesen uobičajeno vreme za zimsku pripremu vozila na ovaj konto vozači dodaju i troškove za obavezni antifriz, i "zimske" gume. Vlasnici automobila najviše veruju ovlašćenim serviserima, koje bije glas da su i najskuplji. Međutim, za zvaničnim radionicama po cenovniku vrlo često ne zaostaju ni majstori bez licence. Nije redak slučaj da su čak i skuplji, bez obzira na to što im ugled nije na nivou ovlašćenih, pišu "Večernje novosti".
Najjeftiniji je redovni servis domaćih vozila. Tako vlasnici "juga 45", na primer za litar domaćeg ulja "kastrol"plaćaju oko 500 dinara, a potrebno im je najmanje tri litre. I ostali delovi za "ponos nacije" na samom su dnu autocenovnika - filter za vazduh staje oko 200 dinara, dok je prečistač goriva tek neku stotinu skuplji. Mehaničari kažu da redovna kontrola i jesenji servis za ovaj automobil uglavnom ne premašuje iznos od 3.000 dinara.
Za razliku od "jugića", održavanje "stranaca" znatno je skuplje. Servisi, već po pravilu, najviše koštaju vlasnike najskupocenijih automobila. Delovi za njih papreno su skupi, a prate ih i "žestoke" majstorske usluge. Tako redovna kontrola i promena potrošnog materijala na prosečnom "mercedesu" klase "C", staje najmanje 18.000 dinara. Toliko će svi ljubitelji vožnje "buljavom mečkom" platiti zamenu ulja, neophodnih filtera i osnovni tehnički pregled. Ukoliko "doktor" utvrdi da je potrebno zameniti i neki deo, račun kod majstora može da dohvati i celih - hiljadu evra.
Kod automobila srednje klase, koji se sve češće kupuju i viđaju na gradskim ulicama, ovi troškovi se kreću od pet do 12.000 dinara. One koji upravljaju prosečnim "sitroenom" redovan servis koštaće od 8.000 do 10.000 dinara. Za te pare majstori će promeniti ulje, filtere za vazduh, gorivo, pa čak i klimu. Uz to, u cenu ulazi i promena antifriza, kao i kompletan "skener" stanja vozila. Ukoliko je došlo vreme za "veliki" servis, samo za rad majstora treba odvojiti oko sto evra, dok troškovi za delove i materijal mogu da dostignu i nekoliko desetina hiljada dinara.
U ovlašćenim servisima vlasnicima "škode" redovno održavanje naplaćuju od 7.000 do 11.000 dinara. Cena ovog posla, kažu majstori, zavisi najviše od vrsta motornog ulja. Na tržištu se prodaje na desetine maziva domaćih i stranih proizvođača, čija cena varira od kvaliteta i renomea firme. Osnovno ulaganje za najskupoceniji "škodin" model "superb" iznosi i do 18.000 dinara.
Priprema vozila za zimski period obavezno podrazumeva promenu guma. Cene pneumatika zavise od modela automobila i proizvođača. Za jednu gumu za "jugića" treba odvojiti oko 2.000 dinara, dok za veća vozila cena ide i do 8.000 dinara. Iskusni vozači ne rizikuju da po snegu i kiši voze sa "ćelavim" ili letnjim gumama. Duboke "šare" i jaki zupci na zimskim pneumaticima nezamenjivi su za bezbednu vožnu po ledu i klizavici.
Redovni servisi automobila u Evropi doživljavaju se skoro kao obavzeza. Kod nas, međutim, zbog paprenih troškova dobar deo vozača izbagava redovne kontrole, već kod majstora odlazi samo kad prigusti. Lošoj bezbednosnoj slici na srpskim drumovima doprinosi i duboka starost voznog parka.
Prosečan automobil je gotovo punoletan - ima 17 godina. Sa druge strane, iako su gužve na ulicama nepodnošljive, ukupan broj četvorotočkaša nije dostigao prosek razvijenih zemalja. Prema nalazama stručnjaka, jedan automobil, u proseku, koristi petoro građana Srbije. Bogati Evropljani ili Amerikanci uživaju u luksuzu da svoj automobil dele samo sa još jednom osobom.
U Srbiji je prošle godine bilo više od 1,5 registrovanih putničkih vozila. Da bismo dostigli nivo od tri osobe na jedan automobil, trenutna putna infrastruktura morala bi da primi najmanje još - milion automobila.
(MONDO)