U svakodnevnom razgovoru, često ćete od ljudi čuti da različite atribute pripisuju muškom i ženskom mozgu. Neuronaučnica razbija mitove i kaže - ne postoji ženski mozak!
Svi su vec navikli na ideju da muškarci imaju muški, a žene ženski mozak, i da u skladu sa tim naš mozak ispoljava ženstvena ili muževna ponašanja, preferencije i karakteristike.
Sigurno ste vec culi: žene su zbog ženskog mozga emotivne, ne umeju da citaju mape, ali savršeno rade više stvari istovremeno, ljudi su im draži od stvari i one ne traže unapredenja. Zbog muškog mozga, muškarci ne umeju da prepoznaju emocije kod drugih i slicno.
Neuronaucnica dr Sara Mekej tvrdi da je to potpuno netacno!
"Pogrešno je mišljenje da su rodne razlike unutrašnje i da ih je moguce popraviti jer se naš mozak menja tokom celog života. Zapravo, ne postoje muški i ženski mozak - mozak muškaraca i žena je mnogo više slican nego što je razlicit", kaže ona.
Tacnije, svaki mozak je jedinstveni mozaik razlictih karakteristika, nekih kojima su skloniji muškarci i nekih kojima su sklonije žene, ali najveci broj tih karakteristika se mogu opisati kao androgene.
Ako bismo mozak posmatrali kao organ sastavljen od stotina malih delova obojenih u roze (delovi mozga koji imaju ženske osobine) i plavo (delovi koji imaju muške osobine), gledajuci iz daljine, neke žene bi imale gotovo ceo pink mozak, neki muškarci bi imali skroz plavi, ali vecina nas bi imala mozak koji je mešavina ovih boja, tj. delova.
Njena tvrdnja potkrepljena je i dokazima istraživanja sprovedenog u Tel Avivu, gde je neurobiolog Dafna Džoel analizirala takozvane muške i ženske karakteristike.
Istraživaci su skenirali mozak više od 1.400 odsralih i otkrili da su neke karakteristike cešce kod muškaraca, odnosno kod žena, Ali, više od polovine tih 1.400 skeniranih mozgova ima mešavinu karakteristika.
Prenatalni hormoni mogu mozak fetusa da „usmere“ na odredenu stranu - na primer, izloženost testosteronu u ranoj trudnoci može da „maskulinizuje“ odredene regije u mozgu.
I decaci i devojcice se malo razlikuju u najranijem uzrastu. Prosecna novorodena devojcica je malo manje, manje je izbirljiva, lakše ju je umiriti i socijalno je svesnija nego prosecan decak. Njen jezik, pamcenje i motorne veštine takode su nešto naprednije u prvoj godini života.
Ipak, taj mali uticaj hormona kasnije može da bude potpuno potisnut nacinom na koji su decaci i devojcice ogajani. Kao primer za to, dr Mekej navodi da je pre 60 godina bilo daleko manje žena koje su se bavile politikom, pravom ili medicinom. Od tada se situacija promenila, ali nivo prenatalnih hormona nije, što znaci da oni ne uticu toliko na mozak, vec vaspitanje.
Zašto neki muškarci misle da su pametniji?
Širom sveta, mnogi muškarci i dalje veruju da su pametniji od žena. Neuronaucnica tvrdi da se ovaj destruktivni rodni stereotip razvija u detinjstvu.
Studija objavljena 2017. godine je pokazala da su šestogodišnje devojcice vec naucene rodnim uverenjima o inteligenciji, uprkos tome što nemaju baš nikakve razlike u akademskim sposobnostima u odnosu na decake.
Devojcice veruju da su muškarci "nadareniji, geniji, briljantni", pokazala je studija koju su vodili psiholozi sa Univerziteta u Ilinoisu.
One su takode bile manje zainteresovane za igre koje doživljavaju kao igre za "veoma, veoma pametnu decu".
Entuzijazam da se igraju sa „pametnom decom“ ih napušta vec u cetvrtoj ili petoj godini, a u šestoj vec kažu: "To nije za mene". Decacima nisu usadena ista uverenja.
To nije najgore: šestogodišnje devojcice decake svrstavaju u grupu "dece koja su veoma pametna", ali u tu istu grupu ne svrstavaju devojcice.