Račvaste grančice, na koje se nabadalo meso za pečenje, pre mnogo hiljada godina bile su preteče viljuške, a kao neophodan deo pribora za jelo prihvaćena je tek u 18. veku.
Današnji oblik i namenu viljuška je dobila u kasnijem ljudskom razvoju. U početku su se koristile dugačke dvozube viljuške, napravljene od tvrdog drveta, kosti ili gvožđa. Njihova osnovna namena bila je pridržavanje mesa pri pečenju.
Iako postoje primerci četvorozubih i petozubih viljušaka od pre 16. veka, četvorozube viljuške su postale popularne tek krajem 18. veka.
U današnje vreme ovaj pribor za jelo je inspiracija i izazov za dizajnere širom sveta, koji se takmiče u pokušaju da naprave što maštovitiju viljušku.
(MONDO)