Mnogi u startu odbacuju suši jer im je prva asocijacija na njega sirova riba, međutim trebalo bi da date šansu čiraši sušiju, inari sušiju, maki sušiju, nigiri sušiju ili temaki sušiju.
Verovali ili ne, jedna od najpopularnijih uloga sušija je zapravo bila da služi kao neka vrsta brze hrane, za duge kockarske noći. Muškarci bi provodili sate kockajući se, i naravno da ne bi ostali gladni, konzumirali bi suši, jer ukus sirove ribe je i osvežavajući, odnosno suši u komadu važan izvor proteina.
Maderni suši, dakle od hladnog kuvanog pirična začinjenog sirćetom da se oblikuje u komade veličine zalogaja i na vrhu sa sirovim ili kuvanom ribom ili oblikovanom u rolne sa ribama, jajetom ili povrćem počeo je da se konzumira kao takav u XVI veku.
Rastom popularnosti sušija povećao se i broj kombinacija, ali osnovne vrste su: maki suši (na listu napravljenom od presovanih algi se doda sloj pirinča, pa se zatim ostali sastojci i sve se to uvije u rolnu, a zatim iseče na komade), nigiri suši (pirinač se oblikuje u nalik ćevapu, pa se na vrh obično stavi filet sveže ribe, povrće i ostali sastojci) i temaki suši (sastojci urolaju u neku vrstu fišeka).
Ako vam je na sam pomen sušija krenula voda na usta, onda vam ništa drugo ne preostaje nego da pribavite okrugli pirinač, sirće od pirinča, nori alge (može i spanać), umeboši (prezervirane šljivice u teglici), soja sos sa što manje sirćeta i soli u njemu, crni susam, zreli avokado, šargarepu, krastavac. Takođe, neophodan detalj za savijanje u rolat je bambus podmetač.
Za umakanje sušija tu je vasabi krema - veoma ljuta zelena pasta od rena, dok se preporučuje da se između dva različita komada sušija jede džindžer u sirćetu, kako bi se neutralisao ukus prethodnog.
Prilikom pripreme najpre skuvajte pirinač, kome ćete potom dodati sirće, morsku so i čen belog luka. Skuvanu šargarepu, oljuštene krastavac i avokado isecite na uzduž na tanke tanke.
Ostatak toka pripreme pogledajte u narednom videu.
Ukoliko ste se odlučili da suši ipak jedete u nekom od specijalizovanih barova i sami želite da birate jelo znajte da ne postoji pravilo kada je u pitanju raspored po kome se jede suši, ali je generalno bolje početi sa lakšom, belom ribom, pa onda pređite na malo masnije, poput tunjevine.
Takođe, bilo bi dobro da znate sledeća pravila:
- Japanci suši najčešće jedu prstima, ali ako korisitite štapiće nakon što završite ostavite ih paralelno ispred vašeg tanjira.
- Nikada nemojte da zagrizete komad sušija, a zatim da ga zamenite drugom polovinom na vašem tanjiru, jer kada se prihvatite jednog komada onda treba da ga pojedete odjednom.
- Ne pokušavajte da pregrizete suši na pola, jer lako može da se dogodi da vam ispadne deo pirinča. Ukoliko stvarno mislite da je to preveliki zalogaj, zamolite konobara za manje komadiće.
- Nikada ne uzimajte nekome hranu koristeći štapiće. Ovaj čin se poistovećuje sa prenošenjem kremiranog pepela pokojnika karakterističnog za japansku sahranu. Ako morate da delite hranu, prosledite mu ploču, tako da on mogu da izaberu sa nje.
- Nikako ne tražite nož, jer to implicira da je hrana toliko teška da ne može da se jede bez njih.
- Ukoliko se dogodi da je suši poslužen na zajedničkom tanjiru (što je retkost) prilikom uzimanja koristite vrhove štapića, a na krajeve kojima ste hranu stavljali u usta.
- Nikada ne ostavljajte pirinač posle obroka, jer se ostavljanje bilo kakve hrane smatra nepristojnim, a to posebno važi za pirinač.
- Ne bi trebalo da pušite u suši baru jer na taj način vi i ljudi iz vašeg okruženja nećete osetiti delikatesan ukus ribe.
(A. P. - MONDO)