Stupio na snagu pravilnik koji reguliše sa kojim bolestima i poremećajima može da se vozi. Lekar specijalista procenjuje ko je sposoban da vozi automobil.
Oboleli od epilepsije, kod kojih se napadi ne pojavljuju najmanje dve godine, moći će da dobiju dozvolu za upravljanje vozilom. Naravno, uz uslov da nisu profesionalni vozači, piše "Politika".
Ova odredba je doneta novim pravilnikom o bližim zdravstvenim uslovima koje moraju da ispunjavaju vozači određenih kategorija motornih vozila, koji je na snagu stupio 17. novembra. Pravilnik je donelo Ministarstvo zdravlja, a potpisao je ministar dr Zoran Stanković.
"Zadovoljni smo i podržavamo rešenje predviđeno pravilnikom. Naš stav je da rok treba da bude kraći od dve godine bez epileptičnih napada, ako ne tri meseca bez napada, kako je u SAD, onda bar šest meseci", kaže za "Politiku" psihijatar-epileptolog dr Biljana Kohen, predsednica Udruženja "Epilepsija grupa - lekari za podršku, Srbija".
Ona kaže da od razvijenih zemalja jedino Japan apsolutno zabranjuje vožnju osobama obolelim od epilepsije. Danska i Holandija dozvoljavaju upravljanje motornim vozilom od jedne do tri godine posle uspostavljanja kontrole napada.
"Ovakva pozitivna odluka je dobra i zato što stimuliše pacijente da redovno uzimaju lekove. Takođe, smanjuje diskriminaciju pacijenata jer je često uslov za dobijanje posla posedovanje vozačke dozvole", navodi dr Kohen.
Ona objašnjava da bi odluku kada je ovakav pacijent sposoban da vozi automobil donosio lekar koji najbolje poznaje svog pacijenta. Na pitanje da li postoji mogućnost da bi bezbednost u saobraćaju ovakvom odlukom bila ugrožena i ko kontroliše da li pacijent zaista nema epileptične napade duže vreme dr Kohen odgovara: "Bezbednost u saobraćaju se ne dovodi u pitanje - pacijenti koji imaju epilepsiju su poslednji na listi prouzrokovača saobraćajnih nesreća sa smrtnim ishodom. Oni su izuzetno disciplinovani. Kada ovi pacijenti leže na odeljenjima Neurološke klinike ili na neurološkim odeljenjima opštih bolnica klinika zvanično obaveštava nadležne organe."
Načelnik Sektora za puteve i bezbednost Ministarstva infrastrukture Demir Hadžić za "Politiku" kaže da su svetska praksa i iskustvo, kao evropska direktiva o propisima, izdvojile oboljenja i zdravstvena stanja kada neko ne može da ima vozačku dozvolu.
"Izabrani lekar procenjuje da li neko može da upravlja vozilom. Nažalost, znatan broj lekara se plaši da tako nešto predloži, ne znaju kako će pacijenti odreagovati, jer nekima je dozvola najvažnija. Lekar specijalista donosi odluku i procenu da li osoba može da učestvuje u saobraćaju. Taj podatak dostavlja se saobraćajnoj policiji i ona dalje postupa", objašnjava Hadžić.
Profesor Saobraćajnog fakulteta u Beogradu, na Katedri za bezbednost saobraćaja, Milan Vujanić kaže da on nije pobornik rešenja da se osobama sa epilepsijom dozvoli vožnja motornim vozilom.
"Oni će se u najvećem broju slučajeva ponašati kako treba, ali šta ćemo sa onim malim brojem osoba, koji neće da uzimaju lekove i zbog toga dobiju napad u toku vožnje. Dovoljan je jedan da izazove strašnu saobraćajnu nesreću. Osobe sa epilepsijom nisu manje disciplinovane od osoba sa srčanim problemima, ali su opasnije po bezbednost", smatra Vujanić.
"Ko kontroliše vozača koji na nozi ima gips, a vozi? Država nema dobre kontrolne mehanizme za ovakve medicinske dijagnoze. Da li će osoba obolela od epilepsije pristati da ode u bolnicu i da joj se analizira krv zbog provere da li uzima lekove? Važno je da lekari ne zaobilaze obavezu da MUP-u prijave pacijenta koji ima ovakav problem", kaže on.
(MONDO)
Ova odredba je doneta novim pravilnikom o bližim zdravstvenim uslovima koje moraju da ispunjavaju vozači određenih kategorija motornih vozila, koji je na snagu stupio 17. novembra. Pravilnik je donelo Ministarstvo zdravlja, a potpisao je ministar dr Zoran Stanković.
"Zadovoljni smo i podržavamo rešenje predviđeno pravilnikom. Naš stav je da rok treba da bude kraći od dve godine bez epileptičnih napada, ako ne tri meseca bez napada, kako je u SAD, onda bar šest meseci", kaže za "Politiku" psihijatar-epileptolog dr Biljana Kohen, predsednica Udruženja "Epilepsija grupa - lekari za podršku, Srbija".
Ona kaže da od razvijenih zemalja jedino Japan apsolutno zabranjuje vožnju osobama obolelim od epilepsije. Danska i Holandija dozvoljavaju upravljanje motornim vozilom od jedne do tri godine posle uspostavljanja kontrole napada.
"Ovakva pozitivna odluka je dobra i zato što stimuliše pacijente da redovno uzimaju lekove. Takođe, smanjuje diskriminaciju pacijenata jer je često uslov za dobijanje posla posedovanje vozačke dozvole", navodi dr Kohen.
Ona objašnjava da bi odluku kada je ovakav pacijent sposoban da vozi automobil donosio lekar koji najbolje poznaje svog pacijenta. Na pitanje da li postoji mogućnost da bi bezbednost u saobraćaju ovakvom odlukom bila ugrožena i ko kontroliše da li pacijent zaista nema epileptične napade duže vreme dr Kohen odgovara: "Bezbednost u saobraćaju se ne dovodi u pitanje - pacijenti koji imaju epilepsiju su poslednji na listi prouzrokovača saobraćajnih nesreća sa smrtnim ishodom. Oni su izuzetno disciplinovani. Kada ovi pacijenti leže na odeljenjima Neurološke klinike ili na neurološkim odeljenjima opštih bolnica klinika zvanično obaveštava nadležne organe."
Načelnik Sektora za puteve i bezbednost Ministarstva infrastrukture Demir Hadžić za "Politiku" kaže da su svetska praksa i iskustvo, kao evropska direktiva o propisima, izdvojile oboljenja i zdravstvena stanja kada neko ne može da ima vozačku dozvolu.
"Izabrani lekar procenjuje da li neko može da upravlja vozilom. Nažalost, znatan broj lekara se plaši da tako nešto predloži, ne znaju kako će pacijenti odreagovati, jer nekima je dozvola najvažnija. Lekar specijalista donosi odluku i procenu da li osoba može da učestvuje u saobraćaju. Taj podatak dostavlja se saobraćajnoj policiji i ona dalje postupa", objašnjava Hadžić.
Profesor Saobraćajnog fakulteta u Beogradu, na Katedri za bezbednost saobraćaja, Milan Vujanić kaže da on nije pobornik rešenja da se osobama sa epilepsijom dozvoli vožnja motornim vozilom.
"Oni će se u najvećem broju slučajeva ponašati kako treba, ali šta ćemo sa onim malim brojem osoba, koji neće da uzimaju lekove i zbog toga dobiju napad u toku vožnje. Dovoljan je jedan da izazove strašnu saobraćajnu nesreću. Osobe sa epilepsijom nisu manje disciplinovane od osoba sa srčanim problemima, ali su opasnije po bezbednost", smatra Vujanić.
"Ko kontroliše vozača koji na nozi ima gips, a vozi? Država nema dobre kontrolne mehanizme za ovakve medicinske dijagnoze. Da li će osoba obolela od epilepsije pristati da ode u bolnicu i da joj se analizira krv zbog provere da li uzima lekove? Važno je da lekari ne zaobilaze obavezu da MUP-u prijave pacijenta koji ima ovakav problem", kaže on.
(MONDO)