Partnerski odnosi za proizvodjače automobila imaju isključivo pozitivne strane. Osim što zajedničkim ulaganjima smanjuju troškove neophodne za razvoj i eksploataciju principijelnih elemenata (agregati, menjači, platforme itd.), proširuju i svoje ponude bez prevelikih izdataka.
Konkretno, švedski Volvo, koji već godinama pripada kompaniji Ford, teško bi sam mogao razviti testirani 1,6 turbo dizel, čime bi se ponuda ograničila na kućni 2,4 D, snažniji, ali znatno skuplji. To dokazuje istorijat upotrebljenih agregata, pa se tako u proteklim decenijama, u raznoraznim modelima Volva, moglo pronaći više motora koje je napravio i razvio Volkswagen, pa Renault (1,9 TD) i na kraju Audi (petocilindarski TDi).
Dogovor izmedju grupacije PSA Peugeot-Citroen i Forda, omogućio je pristup ”banci organa”, tako da je od samog pojavljivanja S40 (baš kao i V50 koji je samo karavan verzija) snabdeven ovim savremenim blokom. Samim tim postaje finansijski pristupačniji, jer iako skromnih dimenzija, prezentacijom i reputacijom naginje ka luksuznoj klasi.
A kada smo kod kategorije, opravdano se može postaviti pitanje, gde zapravo pripada S40? Kako je platforma zajednička sa aktuelnom modelom Ford Focusa, logično bi bilo da su mu protivnici, recimo, jedan Renault Megane Sedan i VW Bora (trovolumenske karoserije), a ne Audi A4, BMW serije 3 i Mercedes C klase.
No, Volvo se potrudio da bogatim i luksuznim enterijerom, kao i širokom paletom agregata, S40 pre bude bliži ovim poslednjim, bez obzira na dužinu od samo 4,47 m. Zapravo pokriva oba segmenta, niži, sa bazičnom opremom i motorima od stotinak ”konja”, odnosno superiorniji, kada snaga njegovog agregata može dostići 220 KS. Ovo važi i za cenu, pa je tako najjeftiniji benzinski 1,6/100 KS u Francuskoj na raspolaganju ”već” od 21.000 evra, a za najskuplji T5 AWD Summum (pogon na sva četiri točka), neophodno je izbrojati 38.000 evropskih novčanica.
Prepoznatljiv stil
Nema revolucije u stilu kod Volva. Tim bolje, pomisliće zainteresovani za mali S40, jer ovaj se lako može zameniti sa većim S60 i prestižnim S80. No, to je sada u modi, mnogi proizvođači se prosto trude da im svi modeli liče, kako bi se postigao jači vizuelan efekat i jasna pripadnost ”klanu”. U slučaju S40 ovo je svakako dobrodošlo, elegantne i prepoznatljive forme velike braće ulivaju pouzdanje potencijalnim kupcima.Bilo kako bilo, nakon dve godine od pojavljanja prodaja je na očekivanom nivou, što nije uvek bio slučaj sa ostalim modelima. Već godinama Volvo ne uspeva da proda više od 400.000 vozila, no zahvaljujući dobrom startu S40 i V50, kao i proširenoj ponudi (odnedavno je u ”opticaju” i kupe S30), u narednim godinama se očekuje i do 30% veća proizvodnja. Više nego dobrodošlo, možda će tako uspeti da ostane pod skutima Forda, koji zbog izuzetno nepovoljnih finansijskih rezultata, razmišlja da se oslobodi svojih satelita. Pre svega ”Engleza” (Aston Martin, Jaguar i Land Rover), no ni Volvo nije isključen...
No, vratimo se našem S40, koji, kada se smestimo u unutrašnjost, ne može da sakrije svoje poreklo. Napred još i postoji iluzija da smo u limuzini srednje klase, pre svega zahvaljujući odličnim sedištima i upotrebi veoma kvalitetnih materijala, ali pozadi stvari se komplikuju. Na stranu što se zadnja vrata ne mogu široko otvoriti, znatno više smeta nedostatak prostora za kolena i glave korpulentnijih putnika.
To nikako ne znači da je automobil neprijatan za putovanje, sedalni deo, nagib naslona i oslonci za glave su dobro osmišljeni, jedino nije poželjno imati više od 1,8 metara. Naprotiv, sigurnosti i udobnosti dece posvećeno je dosta pažnje, uz doplatu u zadnjoj klupi su integrisani ”podizači”, kako bi mali štrumpfovi (čitaj deca!) bili smešteni na odgovarajući nivo. Lično zapažanje dole potpisanog, ovo izuzetno praktično i upotrebljivo rešenje, bar u Zapadnoj Evropi, gde svi roditelji instinktivno pojasevima obezbeđuju decu, potpuno je neinteresantno kod nas!? Nakon nedavnog boravka u Srbiji, nisam video nijedno dete koje je bilo pravilno i sigurno smešteno u svom sedištu. To je nezamislivo u Francuskoj, gde se i za daleko manje prekršaje gube dragoceni poeni i plaćaju drakonske kazne, a o opasnosti kojoj su deca izložena da i ne pričamo.
Elegantna unutrašnjost
Osim ograničenog prostora pozadi, ni prtljažnik se ne može pohvaliti izdašnom zapreminom. Skromnih 404 dm3 (poređenja radi jedan Megan Sedan ima 520 dm3) i mali ulazni otvor onemogućuju utovar kabastih stvari. Kako bi se ipak mogli transportovati duži predmeti, nasloni pozadi i suvozačevo sedište se obaraju, a da bi se sprečilo da se osetljive stvari otkotrljaju u dubinu, prtljažnik poseduje jednu vrste sklopive pregrade sa lastišem. Praktično, a kome je ovo nedovoljno, tu je estetski veoma uspešan karavan, nazvan V50. Zapremina karavana neznatno je veća (samo 417 dm3), no bitnije od toga je njegov praktični aspekt.Bez ikakve sumnje, S40 zaslužuje nagradu za dobar ukus. Elegantna komandna tabla nema nijedan kič detalj. Sve komande i instrumenti su dizajnirani sa puno osećaja za lepo. Posebno impresionira ”šuplja” centralna konzola od pravog aluminijuma (nije imitacija kao što je to često slučaj), debljine par centimetara, na kojoj su logično postavljene komande radio prijemnika i klima uređaja. Jeste da su ”dugmići” previše sitni, te je neophodno naučiti napamet njihovu poziciju i funkciju, no estetski efekat je potpun. Lepe su i komande na upravljaču i vratima, kao i dva velika instrumenta za brzinu i obrtaje motora, osvetljena mlečnozelenom svetlošću.
Druga strana medalje je odsustvo praktičnih polica i boksova, kao da je Volvo namerno želeo da onemogućiti putnike da isprazne džepove. U vrata je dva staje kutija cigareta, a u pregradak ispred suvozača samo par CD-a. Putne karte i ostali ”rekviziti” nisu izgleda dobrodošli, a sve u stilu: ”Gospodo, imate odličan GPS (uvlači se u komandnu tablu i poseduje daljinsku kontrolu), opustite se i uživajte u sateliskom navodjenju, a sendviče i vodu možete kupiti na dobro snabdevenim benzinskim pumpama”. OK, možda su i u pravu, kome treba ”automobil-ostava” neka kupi neki od brojnih mini vanova.
Nepravedno bi bilo ne spomenuti i veoma dobra sedišta, koja, iako nisu poput fotelja u S60, S70 i S80, mogu se podesiti u milimetar precizno. Ovo se odnosi na najskuplju verziju Summum, gde su komande električne, a trostruka memorija omogućuje različitim vozačima da umemorišu svoju poziciju.
Testirani S40 je zapravo posedovao sve što se danas može pronaći u prestižnim vozilima, gde pre svega mislimo na kožom postavljenu unutrašnjost, kao i sve sigurnosne sisteme. No, ovo se drastično odražava na cenu, Summum je skuplji od bazne verzije za neverovatnih 5.500 evra. Kada smo kod cene, recimo da 1,6 D u Francuskoj startuje sa 23.000 evra, i da u tu sumu ulazi manuelni klima uređaj, odnosno nezaobilazni ESP (elektronska kontrola stabilnosti). Sve ostale pogodnosti su ”a la carte” i lista je duga k’o gladna godina.
Maksimalna bezbednost za putnike
Šta još nismo rekli o malom 1,6 D, a da se ne ponovimo? Nazvan HDi kod Peugeota i Citroena, odnosno TDCi kod Forda i MZ CD kod Mazde, ovaj blok pokreće barem tuce različitih modela. Iako njegova snaga od 110 KS danas izgleda skromno, veliki obrtni moment i dobro odmeren petostepeni menjač, utiču da zaboravimo na gotovo 1500 kg ”žive vage”. Već sa 1750 o/min svih 240 Nm obrtnog momenta su na raspolaganju (maksimalno 260 Nm kada proradi overboost), tako da su ubrzanja dovoljno ubedljiva za svakodnevnu upotrebu. U ciframa izraženo, do 100 km/h potrebno mu je manje od 11 sekundi, a u petom stepenu ubrzava od 80 do 120 km/h za 13 sekundi.Istaknimo još jednom ručicu menjača sa kratkim hodom i ”suženim” prenosima, koja u mnogome doprinosi uživanju u vožnji, baš kao i dobro podešeno ogibljenje. Ni previše tvrdo ni previše mekano, pruža odličan kompromis između stabilnosti i udobnosti. Zapravo svi elementi aktivne sigurnosti su za pohvalu, počevši od preciznog upravljanja, pa do efikasnih kočnica. Reputacija koju je Volvo izgradio na ovome polju očito nije na rasprodaju.
Naravno, nije zaboravljena ni pasivna sigurnost, sa pet zvezdica i osvojenih 34 poena (maksimum je 37), pripada vozilima koja najbolje zaštićuju putnike. Jeste da nema vazdušni jastuk za kolena vozača, ali ovo nije zbog nekakve uštede, već zato što je kontakt brava ”van dometa”, odnosno nalazi se na gornjem delu komandne table.
Da bismo proverili ponašanje na otvorenom putu i pri velikim brzinama, iskoristili smo poslednje lepe dane u godini i posetili možda jedan od najlepših zamkova u Francuskoj, Chateau Chambor. Gotovo 500 km autoputa (u oba pravca) protekli su brzo i udobno. Neprijatni šumovi od vetra i buka od kotrljanja su na veoma niskom nivou. Motor se, za razliku od faze ubrzavanja, jedva čuje pri konstantnoj brzini, što samo svedoči o dobroj izolaciji. Jer nedelju dana ranije imali smo isti blok kod Mazde 3, koja nam u istim okolnostima nije omogućila normalno slušanje muzike. Maksimalna brzina, međutim, ne prelazi 180 km/h, ali je za uzvrat njome moguće konstantno voziti, budući da je motor daleko od opasnog režima rada (oko 3800 o/min).
Specifičan kao i uvek...
Respektujući više-manje ovdašnje ograničenje od 130 km/h, potrošnja se pokazala primerno niskom, samo 6,3 litre, što je jednu litru više od vožnji po regionalnim putevima. Sve u svemu zabeleženi prosek je iznosio nepunih 7 litara, uzevši u obzir i potrošnju od 8,2 l u gradu. Model sa 1,6 D motorom, inače, poseduje rezervoar od 55 litara, dok je kod snažnijih benzinskih verzija povećan na 62 litre.I Volvo S40 1,6 D u paketu opreme Kinetic izgleda veoma pristupačno. U Francuskoj za oko 4.000 evra jeftiniji nego Audi A4 Attraction 1,9 TDi/116 KS, 5.000 evra nego BMW Serije 3 Premiere 318d/122 KS i čak 8.000 evra nego Mercedes C klase 200 CDi/122 KS (sve cene se odnose na osnovne verzije). Neko će reći da bi ga pre trebalo porediti sa automobilima kao što su Peugeot 407 1,6 HDi/110 KS, Alfa 159 1,9 JTD/120 KS ili Toyota Avensis 115 D-4D/116 KS, što je isto tako tačno, no i tada njegova cena je približna ovim konkurentima.
Zaključak koji smo izveli nakon nedelju dana druženja sa najmanjim članom porodice Volvo (izuzmemo li kupe S30) je da može biti interesantna alternativa renomiranim nemačkim limuzinama u segmentu, pod uslovom da se ne obraća pažnja na svaki raspoloživi centimetar. Kvalitetno urađen, siguran i dovoljno prestižan, S40 1,6 D ima i zadovaljavajuće performanse.
Još jedan plus dobija zahvaljujući originalnoj i dopadljivoj unutrašnjosti, a kome se motor 1,6 D ipak učini nedovoljno snažnim (što nije naše mišljenje), na raspolaganju je i 2,0 D od 136 KS, opet nastao saradnjom grupacija PSA-Ford. Skuplji je za značajnih 1.800 evra, mada je možda mudrije ovu sumu investirati u kupovinu dodatne opreme. No, bez obzira na izbor agregata, S40 je globalno uzevši dobar automobil, koji uspešno uspeva da se distancira od konkurencije svojim specifičnostima i imidžom.
Karoserija limuzina
Broj vrata/sedišta 4/5
Dužina mm 4470
Širina mm 1770
Visina mm 1450
Međuosovinski razmak mm 2640
Masa vozila kg 1460
Motor
Četvorocilindarski redni motor sa vodenim hladjenjem, turbo dizel, common rail, četiri ventila po cilindru‚ dve bregaste osovine.
Radna zapremina cm3 1560
Maks. snaga kW/KS 81/110
pri o/min 4000
Maks. obrtni moment Nm 240
pri o/min 1750
Ogibljenje
Napred McPherson i trouglasto poprečno rame‚ pozadi multilink i spiralne opruge, poprečni stabilizator napred i pozadi, napred samoventilirajući diskovi‚ pozadi diskovi.
Pneumatici 195/65 R15
Prenos snage
Pogon na prednje točkove, manuelni menjač sa 5 stepeni prenosa.
Performanse
Ubrzanje 0-100 km/h s 10‚9
Maksimalna brzina km/h 180
Prosečna potrošnja l/100 km 6,9
Cena (u Francuskoj) € 28.500
(Vrele gume/MONDO)