Tačka, tačka, tačkica i gotova... glavica, noga, ruka, celo telo! Tako bi se, ukratko moglo opisati slikanje po telu ili bodypainting. Ko su ljudi koji se time bave, ko je najbolji, saznali smo na Face and Body Art festivalu u Beogradu.
"Prvi internacionalni face and body art festival u Srbiji organizovala sam pod pokroviteljstvom WBA asocijacije (World Bodypainting Association). Drago mi je da smo uspeli da okupimo učesnike iz Italije, Francuske, Švedske, Bugarske, Turske, Rumunije, Mađarske, Austrije... Festival ima i takmičarski deo - prvog dana je takmičenje u oslikavanju tela, a drugog u oslikavanju lica", rekla je za MONDO profesionalni šminker Radmila Radman, organizator Festivala koji je na Beogradskom sajmu održan 12. i 13. oktobra.
Takmičenje u oslikavanju tela počelo je u 11 satu ujutru, kada su modeli, uglavnom nagi ili samo u donjem vešu, došli do označenih pultova na kojima je bilo pregršt šminke, četkica, šljokica, perja... koje su šminkeri planirali da upotrebe.
"Postoji nekoliko različitih tehnika - ručno crtanje po telu četkicama i sunđerima, zatim erbrašom ili vazdušnim pištoljem kojim se boja na telo nanosi preko šablona, kao i specijalni efekti koji kombinuju sve ove ali i neke druge tehnike i materijale", objasnio nam je predsednik WBA, Aleks Barendreg.
On nam je rekao da je manje važno koja tehnika se koristi, već je bitno da se celo telo zaokruži jednom temom, da i leđa, grudi, svaki deo "priča" istu priču.
Ljudi koje smo zatekli na ovom takmičenju su uglavnom profesionalni šminkeri, bave se klasičnom maskom i kostimom za pozorište i film, slikari, ali ih ima iz nekih sasvim drugačijih profesija - arhitekte, na primer, kojima je bodypainting samo hobi.
"Pogledajte film 'Avatar', na primer. To je klasičan primer body arta. Na ovakvim festivalima ćete često sresti ljude koji su radili popularne filmove, predstave, reklame, u kojima su korišćeni specijalni efekti", kaže Radmila Radman, koja nam je predstavila žiri Festivala u Beogradu, među kojima su pevačica Ivana Selakov, muzičar Marko Kon i predsednik WBA Aleks Barendreg.
"Žiri ocenjuje više stvari, a na kraju se sabiraju bodovi. Sve je bitno: ideja, kvalitet crteža, kompozicija, kako model nosi kreaciju, jer nije umetnik samo onaj ko je crtao već i onaj ko je crtež na sebi nosi", rekao nam je predsednik žirija Ernst Vizer koji je u Beograd došao pravo iz Atlante, zajedno sa većinom ostalih učesnika koji su se tamo takođe takmičili u oslikavanju tela i lica.
"Ovakvi festivali i tekmičenja se održavaju širom sveta, gotovo svaki veći grad u Evropi ima svoj tradicionalni festival, često su u okviru sajmova lepote, kao što je i sada slučaj u Beogradu, gde se istovremeno održava Sajam kozmetike 'Dodir Pariza'", objasnila nam je Radmila Radman.
I dok smo mi ćaskali, modeli su stoički stajali i trpeli crtanje, mackanje, prskanje... novo i novo nanošenje boje, perja, šljokica... na svoja tela.
"Stojim ovde već 3 ili 4 sata. Umorna sam, ali nemamo vremena za pauzu, moramo da izdržimo jer to je samo jedan dan, sutra ću se dobro odmoriti", rekla nam je devojka na čijem golom telu je preovlađivala ljubičasta boja, na usnama je imala zalepljene zlatne kristale, umesto trepavica dugačko, baš dugačko plavo perje, a na glavi čitav dvorac od sunđera!
"Naša tema je bajka 'Trnova Ružica', zato devojka ovako izgleda. Vežbali smo nekoliko puta, ovo nije prvo crtanje, već mesec i po dana se pripremamo", rekao nam je scenski masker i vlasuljar Filip Cveković, koji je radio predstave u Lutkarskom i Narodnom pozorištu u Nišu.
Na naše pitanje koliko im treba vremena, ali i novca za jedan ovakav rad, on kaže da je nekada i sedam sati malo, a da je nekoliko stotina evra potrebno za boje i ostali materijal. "Zadovoljni smo kako nam ide, nadamo se da ćemo dobro proći", kaže Filip.
Zadovoljni su bili i članovi žirija. "Ovde ima i vrhunskih umetnika i amatera, ali su svi dobri, talentovani, maštoviti. "Dago mi je da sam u Beogradu, da je i Srbija dobila ovakav internacionalni festival", rekao nam je predsednik žirija, a mi smo ga pitali da li je strog i šta sve ocenjuje.
"Učesnici se posmatraju sve vreme, ne samo na zvršnom defileu. Sve je bitno: koliko su originalni crteži, kako su realizovani, kojim tehnikama, da li se radi o kvalitetnim bojama... Znate, ovo nije lako takmičenje, radi se sedam, osam sati, često bez pauze u strahu da neće stići sve da urade što su planirali", rekao nam je predsednik žirija i nastavio da šeta od takmičara do takmičara...
Šta se dešava na kraju? Koliko vremena treba da se sve te naslage boja, lakova, kamenčića... skinu sa tela, kose, noktiju, očiju? Verovali ili ne - samo nekoliko minuta!
"Sasvim uobičajeno tuširanje vodom i sapunom je dovoljno da se sva skine", rekla nam je devojka koja je na sebi imala "samo" bajku "Trnova Ružica".
Naravno da smo je pitali kako se oseća "u tome", da li ima nepristojnih komentara posetilaca, s obzirom na to da je ona, ako malo bolje pogledate, zapravo gola.
"Gledaju, naravno, naročito na početku takmičenja, jer sam tada naga, a boje i crteži još nisu prekrili moje telo, ali nije bilo neprijatnih dobacivanja. Mada, mi smo toliko koncentrisani na ovo što radimo i razmišljamo o krajnjem rezultatu, da ni ne primećujemo ko nas gleda i šta nam govore."
Mi smo primetili, i te kako! Modelu su uglavnom zgodne devojke koje bi privukle pažnju sa ili bez umetničkih slika na sebi.
KlikniteOVDEi proverite da li smo u pravu, kao i ko je na kraju takmičenja pobedio.