Dve Aleksandre i jedna Djurdja su manekenke. One su mlade, lepe i šarmantne, uostalom, to se od njih i očekuje. Medjutim, one su i obrazovane, svestrane, duhovite... Verujte nam, proveli smo sa njima skoro tri sata u kolima, vožeći se od Palića do Beograda i nije nam bilo dosadno. Šta više.
Aleksandra Andjelković (slika br.1) ima 24 godine. Manekenstvom se bavi od 14. godine i kaže da je u svet mode ušla slučajno.
„Moja mama je radila u jednom časopisu i kada sam je tamo posetila dopala sam se njenim kolagama, slikali su me i stavili na naslovnu stranu. Zatim su me odveli kod Jelene Mladenović u Udruženje manekena. Jelena je pozvala Dejana Markovića, vlasnika agencije ’Woman’ u Milanu koji mi je rekao: ’Mala, ja ću tebe jednog dana da vodim u Milano“, priča za MONDO smedjokosa Jelena dok gricka kokice, gladna i umorna od upravo završene revije modne kuće "Legend“ na Paliću.
Prve revije je radila u Beogradu, a nakon toga je zaista i otišla u Milano. Imala je 18 godina. Djurdja Stoiljković (slika br.2) je bila još mladja kada je "otišla u svet".
"Imala sam samo 15 godina kada me je primetio Dejan Marković i predložio mi da idem u Milano. Pitao je moje roditelje, oni su se složili i otišla sam. Sama, tako sam htela, bez obzira na to što je dozvoljeno da maloletne devojke idu u pratnji jednog roditelja“, priča plavooka Djurdja (19), koja je proglašena je za najbolju manekenku na Fashion Weeku koj je organizovao Click.
"Prvi susret sa Milanom za mene je bio fascinantan! Otišla sam sama jer su moji roditelji bili u fazonu - ok, idi, navikavaj se, to je tvoje. U početku su to bila kratka putovanja, od mesec dana, do tri meseca, jer sam išla u školu i trebalo je uskladiti sve obaveze. Medjutim, sada, kada sam na fakultetu sve je lakše", kaže Djurdja.
"Ne ludujemo po žurakama"
Smeštaj i prevoz, kao i mini džeparac, manekenkama organizuje agencija koja ih šalje. Soba se uglavnom deli sa još jednom devojkom i u početku se agencija trudi da spoji devojke iz iste zemlje, da bi se malo opustile, ali se kasnije ne bira."Dani na putovanju su manje-više isti. Ako nemam ugovorene revije onda idem na kastinge, kojih je nekada i po 20 dnevno! To je užasno naporno jer većinu vremena provodim u ’borbi’ sa metroima Milana i Pariza. Ali se ne žalim. To je životno iskustvo koje nikada ne bih stekla da se bavim nečim drugim. Upoznala sam toliko zanimljivih ljudi", kaže ona i dodaje da u životu modela nema ničeg glamuroznog.
"Mi ne ludujemo po žurkama, gala večerama i slično. Mi mnogo radimo i to je to", zaključuje ona.
"Pa eto, i sada sa Palića, odmah smo rešile da se vratimo kući, bez obzira na to što je nakon revije organizovana žurka. Za nas je ovo posao, a ne zabava", objasnila je Aleksandra Todorović (slika br.3).
Ona za sebe kaže da je veteran jer ima 26 godina. Manekenstvom je počela da se bavi na nagovor drugarice, kada joj je bilo 16 godina.
"Manekenstvo mi nikada nije bila jedina preokupacija u životu. Uvek sam to smatrala hobijem jer u Srbiji od revija ne može da se živi. Možda neka devojka uspe više da zaradi, ali to su izuzeci i svaka im čast", kaže ona i objašnjava da ne postoji ograničenje do koliko godina devojka može da radi kao model.
"Znamo za mnoge žene koje fantastično izgledaju i posle tridesete, tako da godine nisu bitne. Mnogo je važnija želja da se nastavi ili ne. Kada žena poželi porodicu i mirniji život, uglavnom prekida sa ovim poslom jer je to teško uskladiti", objašnjava Aleksandra Todorović, koja već ima "zanat u rukama". Ona je diplomirani grafički dizajner, tako da joj je manekenstvo zaista samo hobi.
"Nema nepristojnih ponuda"
Interesantno je da i ostale naše sagovornice studiraju, a kažu da to važi i za većinu njihovih koleginica. Da li tako žele da opovrgnu ustaljeno mišljenje da su mankenke glupe?"Manekestvo se u radnoj knjižici vodi kao prikazivanje odeće! Kada sam to čula rekla sam sebi - e, sada ćeš da učiš, da se obrazuješ i radiš jednog dana nešto drugo", kaže Djurdja i dodaje da su u skladu sa takvim statusom i honorari, ali i stav prema manekenkama - "budi lep i ćuti".
A gde je u svemu tome Udruženje manekena, imaju li te devojke bilo kakvu zaštitu?
"Udruženje manekena sada funkcioniše kao modna agencija. Najviše od svih nam pomaže Jelena Mladenović. Ona nas ’odvodi u svet’. Ali verujte, mi same smo puno puta razmišljale da pokrenemo nešto te vrste, neki sindikat", kaže Djurdja.
Devojke su posebno nezadovoljne kada ih prevare u vezi sa honorarima. Često se dešava da im ne isplate dogovorenu sumu, ili da im neposredno pred početak revije saopšte da je reč o manifestaciji humanitarnog karaktera!
Pitali smo ih da li to znači da one mogu da budu žrtve i nekih drugih prevara, podvodjenja na primer, nepristojnih ponuda?
"Toga više nema. Barem se meni nije desilo, niti sam čula da nekom drugom jeste", tvrdi Djurdja, a i ostale devojke se slažu s njom.
"Ja sam o 'nepristojnim ponudama' samo čitala u novinama i gledala na televiziji. Za sve ove godine mi se nikada nije desilo da mi bilo ko bilo šta slično ponudi, ni ovde, ni u inostranstvu. A nisam čula ni od jedne devojke da je imala takav problem", dodaje Aleksandra Andjelković.
"Jedemo sve"
Znamo da nije pristojno pričati onima koji nisu prisutni, ali nismo mogli da se uzdržimo, a da ne pitamo u kakvim su odnosima sa kolegama manekenima. Posebno nas je interesovalo da li se zaljubljuju jedni u druge s obzirom na to da su i devojke i mladići u ovom poslu mahom mladi, lepi, zgodni..."Oni su i narcisoidni! Mi mnogo racionalnije razmišljamo o svemu ovome - ja ću šetati pistom sve dok za to neko bude hteo da plati. Dok je kod muškaraca drugačije, oni to rade iz ličnog zadovoljstva, žele da pokažu svoje telo izvajano u teretani. Pa njima su i honorari manji nego nama", kaže Aleksandra Todorović. Ona objanšnjava da su muškarci slabije plaćeni jer oko njih ima manje obaveza - devojke imaju komplikovaniju šminku, frizuru...
Na pitanje - da li to onda znači da se manekenke više od manekena odriču hrane, jela, pića... zarad posla, devojke su, gotovo uglas, odgovorile da se ne odriču ničega.
"Uglavnom smo prirodno mršave, imamo dobar metabolizam i odlično podnosimo i slatkiše i noćne izlaske. Mada, u inostranstvu su zahtevi, blago rečeno, rigorozni tako da je za neko ozbiljnije bavljenje ovim poslom neophodno odricanje. Ma koliko milsite da ste mršavi nikada nije dovoljno", kaže Djurdja i šeretski baci pogled na nutricionističke podatke na kesici za kokice.
Medjutim, Aleksandra Todorović kaže da je malo onih koje brinu o kalorijama. "Ako nekada zavirite u bekstejdž Fashion Weeka biće vam sve jasno - tamo izgleda kao u fabrici čokolade", kaže ona, ali je Djurdja opet demantuje: "Da, ali nas treba videti i u teretani"!
Medjutim, sve tri podržavaju kampanju da se zabrani rad previše mršavim devojkama.
"Postoje devojke koje su prirodno mršave, ali postoje i one koje su se razbolele samo da bi prošetale manekenskom pistom. Takvima treba zabraniti da rade", kategorična je Aleksandra Andjelković.
"Volimo normalne i duhovite muškarce"
Nakon što smo saznali da manekenke vole sve da jedu, pitali smo ih kakve muškarce vole?"Normalne! Moj muškarac mora da bude pametan i duhovit, ali ne po svaku cenu smešan - dakle, ako ti ne ide, ako ti duhovitost nije karakterna osobina, onda prestani da se trudiš! Mene je sadašnji dečko osvojio tako što je bio neposredan", kaže "veteranka".
"Inteligencija i obrazovanje, pre svega. Naravno da je i izgled bitan, ali nije presudan. Lepota prolazi, a sve drugo ostaje", kaže naša najmladja sagovornica, dok gospodjica Andjelković želi samo dve stvari:"Mora da bude dobar i da me mnogo voli".
Ova skromnost nas je baš začudila. Zar one ne znaju da je njihova profesija afrodizijak za većinu muškaraca?
"Ma, to govori o muškarcima i to je njihov problem. Nije svaka manekenka lepa i zgodna, a još ako i ne razmišlja mnogo... Meni je stvarno žao muškaraca koji se time vode", odmahuje Djurdja.
"Mom dečku je apsolutno nebitno što sam ja model, jer to nije moja osobina, to je profesija, čak pre hobi", tvrdi Aleksandra Andjelković i nastavlja da nas ubedjuje u skromnost modela.
U skladu sa tim je i odgovor na naše pitanje da li su manekenke zapravo egzibicionisti?
"Kao što postoje devojke koje uživaju u tome da nov kupaći kostim prošetaju Adom, ili da voze rolere obučene samo u bikini, tako postoje i one druge koje na Adu idu da se kupaju i zabave sa društvom. Tako je i sa manekenkama. Ima nas raznih", kaže Aleksandra Todorović.
"Mi smo na pisti ’zaslepljene’ reflektorima i ne vidimo ljude koji gledaju nas . Posetioci revija više gledaju jedni druge - ko je došao s kim, ko je šta obukao... zbog čega im često i promakne kolekcija koju smo mi prošetale", kaže kroz smeh Djurdja.
"Naravno da su nam puni ormani"
Jedino što su ove devojke, tokom dva sata ćaskanja u kolima, priznale, jeste da mnogo vole ’krpice’ i da im se moda "uvukla pod kožu". Garderobu ne samo što kupuju, već je često i dobijaju umesto honorara.Znači, ormani su puni, mi konstatujemo, a Djurdja dodaje: "Ne, ormani su krcati! Pa zaboga, žene smo".
I tako, kilometar po kilometar, reč po reč, stigosmo i do Beograda. MONDO ekipi je baš prijalo društvo manekenki, i to smo im i priznali. Uspele su da nas razuvere da one nisu devojke koje se samo lickaju i vrte pred ogledalom, već i da čitaju, gledaju filmove, koriste Internet...
"Ha, uspele smo da vas prevarimo! Šalim se! Naravno da čitamo i da surfujemo po netu. Ja zbog fakulteta često čitam neka istraživanja na Internetu, ali i neke druge zabavne sadržaje. Da, da, čitam i MONDO!", namiguje nam Djurdja.
"Te priče da smi mi glupe plasiraju ljubomorne devojke, ali i muškarci koji ne mogu da nas smuvaju! Mi mnogo putujemo i govorimo nekoliko stranih jezika", kaže Aleksandra Todorović.
"Da ne moram noćas da perem i peglam (zamislite i to znamo da radimo!) garderobu koju nosim na put, na koji krećem rano ujutru, bila bih prva u redu za novi roman o Hariju Poteru koji je večeras pušten u prodaju", žali se druga Aleksandra.
(Tekst i foto: Dragana Todorović, MONDO)