Bez prethodnog plana posete i još manje znanja o dalekoj i kišnoj Škotskoj, doputovah u zemlju punu kontrasta, zemlju gajdi, prelepih srednjevekovnih zamkova, zemlju čuda, zemlju kiltova, gostoprimljivih ljudi, svetski poznatih naučnika...
Za samo nekoliko dana "tumarajući" unaokolo, kako mi se prohtelo, sjajno se provedoh i mnogo naučih o ovoj prelepoj zemlji. Iako deo Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Severne Irske geografski, uverila sam se da je ovo zemlja, potpuno drugačija od svojih suseda, sa jasno izraženim nacionalnim identitetom, kulturom i tradicijom.
S obzirom na to da su toliko dugo živeli naspram tako velikog i moćnog suseda kakav je Engleska, ne začuđuje da je glavno obeležje škotskog identiteta to što nisu Englezi.
Kroz čitavu istoriju, Engleska, koju i danas nazivaju "vekovni neprijatelj", bila je simbol moći, pohlepe, arogancije i represije, a nasuprot tome, Škoti su sebe kolektivno doživljavali kao potlačenog Davida, ljubitelja slobode koji se bori protiv imperijalističkog Golijata.
Škotska nezvanična himna, Flower of Scotland (Cvet Škotske), koja se i danas peva na fudbalskim utakmicama, govori o bici kod Benokburna 1314. kada su Škoti porazili Engleze.
Vrhunac odbojnosti prema Englezima Škoti su doživeli tokom vladavine Margaret Tačer '80. godina, koja je vrlo nepopularni paušalni porez uvela u Škotskoj čitavih godinu dana pre nego u ostalim delovima Ujedinjenog Kraljevstva.
Od kad su laburisti došli na vlast 1997, tenzije su malo popustile, ali neka vrsta ozlojeđenosti i dalje tinja ispod površine i to se oseti. Kad se desi da neki pobednik na međunarodnom takmičenju greškom bude najavljen kao Englez umesto kao Škot, stotine gledalaca zovu BBC i protestuju.
Danas je rivalitet između Škota i Engleza miroljubiviji i uglavnom se svodi na fudbalske utakmice, na kojima se pobeda Škota nad Englezima slavi više nego osvajanje celokupnog turnira.
Kada je jedan škotski političar predložio da Škoti otvoreno podrže engleski tim na Svetskom kupu na kojem se Škotska nije kvalifikovala, ostao je utopljen u salve podsmeha. Desilo se upravo suprotno. Na sve strane u Škotskoj prodavali su se fudbalski dresovi engleskih protivnika na turniru.
Ali, rivalitet je često prisutan i na drugoj strani. Upitan da li bi podržao škotski fudbalski tim ako bi Engleska bila eliminisana iz Svetskog kupa, jedan engleski navijač je odgovorio: "Nemam uopšte problem s tim da podržim škotski tim. Time pokazujem podršku svom sugrađaninu Britancu i izgradnji naših zajedničkih istorijskih veza. A znam i da ih sve to stravično nervira."
Odgovor mi je dao kustos jednog od brojnih muzeja, koje sam obišla koji je za MONDO rekao: "Vekovima su Škoti išli 'trbuhom za kruhom', pečalbarili, što je donekle posledica dosta negostoljubivog, u geografskom i klimatskom smislu, okruženja u kojem žive. Pronicljivi i veoma sposobni širili su svetom svoje običaje i kulturu. Istovremeno, dali su ogroman broj naučnika, daleko nesrazmeran broju stanovnika, što ukazuje na samo jedno, a to je da ste došli u zemlju koja je zadužila civilizaciju."
Ove reči podstakle su me da istražim detaljnije ovu ponosnu "tartan" (karo tekstil) zemlju.
Po tartanu se Škoti prepoznaju
Nije novost da Škoti u najsvečanijim prilikama, ali i onim manje važnim nose kiltove (tartan suknjice) koje su za njih najsvečaniji odevni predmet. Nema tog odela koje bi moglo zameniti kilt.
Za mene je novost bila izuzetno izražen i razvijen osećaj pripadnosti plemenu, odnosno porodici, klanu koji Škoti imaju, ali i to da svaki klan ima svoju vrstu i boju tartana. I jos nešto, tartan suknjice za devojčice, uz obavezne bele soknice i crne cipelice obavezna su školska uniforma u Škotskoj, za dečake bele košuljice, kravate, tamnoplave pantalone i obavezne crne cipele.
I školska uniforma razlikuje se po boji tartana u zavisnosti od škole u koju učenici idu.
Bilo mi je to jako simpatično, po malo nostalgično, jer prisetih se školskih dana '80. kad smo svi u bivšoj Jugi nosili kecelje i bili isti.
Ali, kako ovo nije zemlja za nostalgičare, više za one romantične i prirodnjake, zaboravih svoje školske dane u čudu gledajući kako na svakoj raskrsnici "čike" u uniformi sa fluorescentnim saobraćajnim oznakama i znakom stop u ruci pomažu đacima da bezbedno pređu ulicu, a uz to su i jako dobro plaćeni.
To me oduševilo, blago roditeljima u Škotskoj! Za decu je sve organizovano i njima prilagođeno. Samo detalj da u pabu nema pića, ukoliko ste sa decom, dovoljno govori...
Ali, ne samo u pabovima, i u većini restorana u Škotskoj deca su nepoželjna, a u mnogima im se i otvoreno zabranjuje pristup. Prema nedavnom istraživanju, devet od deset porodičnih ljudi smatra da u većini britanskih restorana deca nisu poželjna.
Jedini način da saznate da li će vas mrko gledati ako ste sa decom je da pitate.
Iako sporo, stvari se menjaju u gradovima gde u pojedinim restoranima postoje delovi za porodice sa decom. Pabovi koji nemaju restoransku licencu nemaju pravo da usluže osobe mlađe od 16 godina, čak ni ako žele samo hranu ili bezalkoholno piće. Valjda niko nije imun na viski, pa ni roditelji, a da se ne bi desilo neželjeno i po najmlađe nepoželjno, zakon je tu…
Dodirnite oblak u Škotskoj
Imajući u vidu koliko je Edinburg daleko na severu (na istoj paraleli kao i Labrador u Kanadi ) očekivalo bi se da Škotska ima hladniju klimu.
Međutim, vetrovi sa Atlantika stižu zagrejani toplom Golfskom strujom koja stiže od jugoistočne obale SAD, pa su tako južni planinski delovi čuveni po blagoj klimi i bujnoj vegetaciji. Ipak, nema dana da kiša ne pada, pa makar to bilo i noću, a nebo je uvek sivo i oblaci "tako blizu" da vam se čini da ih mozete dodirnuti.
Činiće vam se, takođe, da u ovoj zemlji leti nikako da padne mrak, jer na Šetlandskim ostrvima sunce zalazi tek u 23 časa (po našem vremenu u 22). Zimi, međutim, ne izlazi pre devet, a zalazi već u 16 časova.
I zato je leti u Škotskoj sve zeleno, ali i ljubičasto od pupoljaka planinske ruže, živopisno i kao umiveno, sunce blago, vetar prijatan, vazduh čist.
Za zimu Škoti kažu da je "dreich", što bi trebalo da znači 'dosadno i tmurno', ali nesumnjivo su česti i dani koji su isto tako spektakularni kao i letnji.
Ako vas put nanese nekad u daleku Škotsku, budite sigurni da će provod biti idealan, a rekreacija još bolja. I zato, obavezno se pripremite za pešačenje, golf, voznju biciklom, kao i sijaset drugih, jednako zanimljivih i popularnih aktivnosti u ovoj zemlji kasnog zalaska sunca i dugih kišnih noći...
Najbolje vreme za planinarenje je od maja do septembra iako sneg može na najvišim vrhovima da padne i usred leta. Zimsko planinarenje po obroncima Škotske je samo za iskusne planinare. Vrhovi planine Munro najviši su u Škotskoj i mada su na samo 900 metara visine, smatraju se izazovnim, pre svega zbog žestoke atlantske klime. Vremenski uslovi mogu da budu opasni čak i u toku leta, sa gustom maglom, jakim vetrom, kišom i mrazem.
Na svako iole ozbiljnije pešačenje ponesite odgovarajuću opremu. Rastresita zemlja posle kiše lako postaje bljuzgava: uvek nosite gojzerice ili čizme, mapu i kompas, kabanicu, baterijsku lampu, pištaljku, vreću za spavanje i rezerve hrane i vode - mnogi hajkeri su neplanirano bili prinuđeni da provedu noć na planini. Kad idete na duže šetnje, uvek obavestite nekoga kuda idete i kada planirate da se vratite. Nemojte se oslanjati na mobilni telefon, mada je dobro poneti ga jer može da spase život.
Jedna od najpoznatijih staza je Fife Coastal Path, duga 78 milja, za koju je predviđeno pet do šest dana hoda. Turisti vole i Great Glen Way, dugu 73 milje, koja je otvorena 2002. godine i koja ide pored jezera Loh Nes.
U slučaju da ne znate da igrate golf, onda ćete to sigurno naučiti u Škotskoj, jer je to zemlja u kojoj je golf nastao i tamo se igra vekovima. Zato je Škotska i zemlja u kojoj postoji najviše golf terena po glavi stanovnika.
Ako ste ipak više za pecanje, spremite se, jer je to izuzetno popularna zabava u Škotskoj, čije su vode pune lososa, pastrmke, štuke i mnogih drugih vrsta riba. U Škotskoj ima mnogo reka i malih jezera, a naročito je popularno pecanje na varalicu, koje je bliže nekoj umetnosti nego sportu.
Za većinu mesta morate imati ribolovnu dozvolu, koja se kupuje na licu mesta u hotelima ili lokalnim ribolovačkim radnjama. Obično košta oko 15 funti dnevno, ali za neke reke za koje je poznato da su pune lososa - kao što su Tweed, Tay ili Spray - dozvole su znatno skuplje.
Putovanje biciklom je odličan način da se upozna Škotska, a najbolji period za to je od maja do oktobra. Biciklističkih staza ima bezbroj. Škotska je i raj za posmatrače ptica. U zemlji postoji više od 80 ornitološki važnih prirodnih rezervata. Obilazak Škotske iz sedla je vrlo preporučljiv, čak i ako niste iskusan jahač. Za više informacija posetite British Horse Society i Trekking & Riding Society of Scotland.
Turisti u glavnom ne izlaze iz okvira Royal Mile, ali vredi prošetati i istražiti bezbrojne tihe uličice i prolaze iz kojih se često neočekivano pruža pogled na grad, more i brda.
Raj za kupoholičare
Zbog visoke vrednosti britanske funte, Škotska je skupa destinacija za turiste koji ne dolaze iz Evrope. Hrana, smeštaj i prevoz koštaju prilično: jedino što je zaista ispod cene su odlični muzeji i galerije koje možete posećivati besplatno.
Cena hrane i benzina znatno je viša u zabačenim planinskim delovima i ostrvima na kojima snabdevanje zavisi od feribota. Benzin na ostrvima Hebridi može da bude i do 15 odsto skuplji nego u Centralnoj niziji.
Iznenađujuće, ali Škotska je jedna od najskupljih zemalja za kupovinu škotskog viskija. Ako pogledate cene u unutrašnjosti Evrope, shvatićete da je tamo moguće viski kupiti za oko 60 odsto cene u škotskim prodavnicama. Ipak, škotski viski je najjeftiniji u francuskim supermarketima.
Ono što takođe iznenađuje su izuzetno niske cene (ako poredimo sa našim) odevnih predmeta, dečijih igračaka i garderobe, stvari za kuću, vrt. Još ako se nađete u ovoj zemlji u periodu sniženja kada na svakom artiklu piše "sale 70 % "... eto raja za zavisnike od šopinga.
Jedini problem je gde otići u kupovinu: Mackays Stores, Claire's Accessories, River Island Clothing, NEXT.... H&M, Hourston, i kako sve to poneti nazad i sabiti u dozvoljenih 20 kilograma prtljaga...
Nema sumnje da, kao i ostali građani severne Evrope, Škoti mnogo troše piće. Za veliku većinu to znači nekoliko pinti piva u pabu ili nekoliko čaša vina uz jelo, ali se zato, značajna manjina "razvaljuje" od pića.
Iako Škoti konzumiraju manje alkohola po glavi stanovnika od Francuza, oni to uglavnom rade u formi napijanja, a to znači odlazak u pab u petak i subotu uveče i "lešenje".
Poznati Škoti
Najvoljenija književna figura u Škotskoj je pesnik Robert Burns, koji je živio u 18. veku. Koliko se Škoti ponose Burnsom bice vam jasno samo ako posjetite Ayr, njegov rodni grad, sav u znaku čuvenog poete.
Na trgu u Ayru svake godine se odrzavaju čuvene Burnsove večeri, njegovu kuću, koja se redovno restaurira, dnevno poseti na stotine turista.
Oni i danas u mnogim oblastima nauke prednjače. Dovoljno je pomenuti da je prvo uspjelo kloniranje odrasle jedinke izvedeno na Roslin Institutu u Edinburgu (Dolly The Sheep). Mada, kako Škoti komentarišu, to i nije toliko čudno ako se zna da je jedna Škotlanđanka, Meri Šeli, kreirala i Frankenštajna.
Ali i pored svih gore navedenih imena na pitanje ko je najpoznatiji Škot u svetu, većina prolaznika na ulici reći će vam kao iz topa: Šon Koneri!
(Nataša Blagojević – Glušac, MONDO)