Učitelj Rihard Širman otvorio je prvi hostel, u zamku Altena kod Izerloa, u današnjoj Severnoj Rajni Vestfaliji 1912. godine. Umesto drvenih stolica, u velikim foajeima hostela sada postoje fotelje i internet.
Ideja o osnivanju hostela rođena je jedne olujne letnje noći davne 1909. godine. U hostelima danas prenoći više od deset milona ljudi, a takozvani hoteli za mlade ove godine proslavili su stogodišnjicu svog postojanja.
Tog olujnog 26. avgusta 1909. počela je istorija hostela kojih danas širom sveta ima oko 5.000. Učenici Riharda Širmana spavali su na slami.
U članku koji je kasnije objavio u Kelnskim novinama, Širman je rekao da je celu noć duvao jak vetar, a kiša padala kao iz kabla, da je on bio budan dok su deca, umorna od hodanja, spavala.
"Dečaci i devojčice moraju da odlaze u prirodu, to im je neophodno kao ravnoteža za sedenje u školskoj klupi. Ali, kako da tim mnogobrojnim đacima obezbedimo pristojno i skromno prenoćešte?", zapitao se tada učitelj Širman.
Taj članak je izazvao čitavu lavinu reakcija. Novac i druge donacije stizale su sa svih strana. Tri godine kasnije, ovaj učitelj je otvorio prvi hostel, u zamku Altena kod Izerloa, u današnjoj Severnoj Rajni Vestfaliji.
Još iste godine otvara se još 140 hostela. Krajem 20-ih godina Nemačku kopiraju susedi - Poljska, Francuska, Engleska i Švajcarska.
"Početkom 20. veka ideja je bila da se posle dnevne etape kroz prirodu nađe sklonište za noć. Ta vremena su prošla," kaže za nemački državni radio "Dojče vele" Torsten Rihter, šef nemačkih hostela u severozapdnom regionu zemlje.
"I baš zato što su ta vremena prošla - prošlo je i vreme prvobitnih hostela", dodaje on.
Osamdesetih godina broj hostela je počeo da se smanjuje. Međutim, to ima i dobru stranu. Hosteli se koncentrišu i od mnogo malih svratišta stvaraju se velika moderna odmarališta za mlade sa više stotina kreveta, sportskim dvoranama i raznim drugim pogodnostima.
Umesto drvenih stolica, u velikim foajeima sada postoje fotelje i internet zbog čega se i struktura gostuju promenila. Sve češće, umesto đaka u hostelima gostuju porodice.
(Beta, foto: Guliver/Getty Images)
Tog olujnog 26. avgusta 1909. počela je istorija hostela kojih danas širom sveta ima oko 5.000. Učenici Riharda Širmana spavali su na slami.
U članku koji je kasnije objavio u Kelnskim novinama, Širman je rekao da je celu noć duvao jak vetar, a kiša padala kao iz kabla, da je on bio budan dok su deca, umorna od hodanja, spavala.
"Dečaci i devojčice moraju da odlaze u prirodu, to im je neophodno kao ravnoteža za sedenje u školskoj klupi. Ali, kako da tim mnogobrojnim đacima obezbedimo pristojno i skromno prenoćešte?", zapitao se tada učitelj Širman.
Taj članak je izazvao čitavu lavinu reakcija. Novac i druge donacije stizale su sa svih strana. Tri godine kasnije, ovaj učitelj je otvorio prvi hostel, u zamku Altena kod Izerloa, u današnjoj Severnoj Rajni Vestfaliji.
Još iste godine otvara se još 140 hostela. Krajem 20-ih godina Nemačku kopiraju susedi - Poljska, Francuska, Engleska i Švajcarska.
"Početkom 20. veka ideja je bila da se posle dnevne etape kroz prirodu nađe sklonište za noć. Ta vremena su prošla," kaže za nemački državni radio "Dojče vele" Torsten Rihter, šef nemačkih hostela u severozapdnom regionu zemlje.
"I baš zato što su ta vremena prošla - prošlo je i vreme prvobitnih hostela", dodaje on.
Osamdesetih godina broj hostela je počeo da se smanjuje. Međutim, to ima i dobru stranu. Hosteli se koncentrišu i od mnogo malih svratišta stvaraju se velika moderna odmarališta za mlade sa više stotina kreveta, sportskim dvoranama i raznim drugim pogodnostima.
Umesto drvenih stolica, u velikim foajeima sada postoje fotelje i internet zbog čega se i struktura gostuju promenila. Sve češće, umesto đaka u hostelima gostuju porodice.
(Beta, foto: Guliver/Getty Images)