Dijagnoza raka uvek je šok za pacijenta, ali koliko će oboleli dugo živeti ne zavisi samo od vrste tumora i načina lečenja, nego i od zemlje u kojoj živi, objavio je Deutsche Welle. Na to ukazuju statistički podaci o dva miliona obolelih u 31 zemlji među kojima su mnoge članice Evropske unije, Japan, Australija i tri zemlje u razvoju Kuba, Alžir i Brazil.
Na to ukazuju statistički podaci o dva miliona obolelih u 31 zemlji među kojima su mnoge članice Evropske unije, Japan, Australija i tri zemlje u razvoju Kuba, Alžir i Brazil.
Majkl Koleman sa timom iz Londonske škole higijene i tropske medicine upoređivao je podatke o tome koliko je obolelih od raka živelo pet godina nakon što im je postavljena dijagnoza, pri čemu su praćeni bolovali od raka dojke, creva i prostate.
Kada je reč o raku dojke i prostate, najviše šanse da prežive imaju oboleli u Americi, dok su kod raka creva na prvom mestu Japan (muškarci) i Francuska (žene), a veliki broj pacijenata preživi i u Kanadi i Australiji.
Alžir je po broju preživelih na poslednjem mestu, bez obzira na to o kojoj vrsti raka je reč.
U Nemačkoj 75 odsto pacijentkinja preživi prvih pet godina nakon dijagnoze raka dojke i na osnovu tog podatka Nemačka je na 15. mestu. Broj preživelih u Americi je 84 odsto, u Japanu 82 i Francuskoj 80.
Muškarci oboleli od raka prostate najbolje izglede imaju u Americi, a slede Austrija, Kanada i Australija.
Kod raka debelog creva procenat žena živih pet godina nakon dijagnoze je 56 odsto, kod muškaraca 52 procenta, dok je Amerika sa 60 odsto preživelih kod oba pola na prvom mestu, a slede Francuska, Španija, Japan, Australija i Kanada.
Tim u kojem je sarađivalo više od 100 naučnika utvrdio je i da crnci u Americi imaju znatno manje izglede da prežive, jer imaju lošiji pristup bolnicama.
Naučnici konstatuju da je najveća razlika uočena u postavljanju dijagnoze i lečenju, jer sa bogatstvom zemlje i visinom ulaganja u moderne uređaje kao što su skeneri rastu i izgledi da se preživi.
(Tanjug)